29. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše
i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo.
Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit zaljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava,
obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane
koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu.
Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«
Lk 17,11-19
Isus nam priča prispodobu o udovici i nepravednom sucu. S tom prispodobom želi nam reći koliko je važna vjera i ustrajna (uporna) molitva.
Udovice u ono vrijeme spadale su u najugroženiju grupu siromaha. Nakon smrti svoga muža, udovica bi ostala bez ičega i prepuštena na milost i nemilost rodbine i društva. Žene nisu mogle zarađivati za svoj kruh kao danas.
Zato je udovica uporna u molbi! Traži od suca da ju oslobodi od tužitelja, jer joj život (egzistencija) ovisi o tome!
Nepravedni sudac uslišio je udovičine molbe, ne zato što mu je stalo do udovice niti do Boga, nego zato što mu je dosađivala sa svojom molbom. Dosađivala je jer joj je život ovisio o tom sucu.
Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje raskošne trgovine promatrao je prolaznike. Neka se djevojčica, odjednom, približila trgovini i prislonila nosić uz staklo izloga. Kao nebo plave oči, radosno su zasjale kad je ugledala jedan od izloženih predmeta. Ušla je odlučno i prstom je pokazala tirkiznu ogrlicu.
– ”To je za moju sestru. Možete li je zapakirati kao poklon?”
Trgovac je sa nevjericom pogledao djevojčicu i upitao:
– ”A koliko novaca imaš?”
Ona se podiže na prste, stavi na pult limenu kutiju , otvori je i isprazni.
Bilo je tu nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.
– ”Hoće li biti dovoljno?”, upita ponosno. ”Željela bih starijoj sestri kupiti poklon. Otkada nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Mislim da će je poklon veoma obradovati. Njezine su oči iste boje kao taj dragi kamen.”
Trgovac je otišao u prostoriju iza pulta i u zlatno-crveni papir zapakirao kutijicu.
– ”Uzmi je i pazi na nju.”, reče djevojčici.
Ona uzme paketić kao pobjednički pehar i ponosno izaže iz trgovine.
Sat vremena kasnije, u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim tirkiznim očima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac nedavno zapakirao i upita:
– ”Je li ova ogrlica kupljena u Vašoj trgovini?”
– ”Da gospođice.”
– ”Koliko je koštala?”
– ”U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca.”
– ”Moja sestra je imala samo nešto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!”, reče djevojka gurajući kutijicu nazad trgovcu.
Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je djevojci.
– ”Vaša je sestra platila najvišu cijenu: dala je sve što je imala.”
Kako postati misionar?
Jedan mladi svećenik odlučio je poći u misije u zemlje Trećega svijeta. Njegovi nadređeni trebali su preispitati njegovu nakanu i provjeriti je li podoban za to. Njegov poglavar rekao mu je da dođe u njegov ured sutra u 6 ujutro pa da će s njim obaviti jedan razgovor o njegovj odluci. Mladić se pojavio sutradan točno u 6 i sjeo u ured svog poglavara, no poglavar se nije pojavio sve do 10 sati. Nakon ta četiri sata pojavio se u uredu i bez nekog pozdrava ili dobrodošlice ili isprike što ga je morao čekati četiri sata, upitao mladića: "Je li ti znaš kako se zoveš?" Mladi svećenik je mirno odgovorio da zna. Potom ga je upitao je li zna napisati svoje ime. Mladić je ponovovno mirno odgovorio potvrdno. Zatim ga je poglavar pitao je li zna čitati. Mladić je i dalje ostao miran i odgovarao na sva pitanja koja mu je poglavar postavljao, a sva pitanja bila su takvog sadržaja. Nakon sat vremena ispitivanja, poglavar je izašao iz ureda i napisao preporuku za mladog svećenika vijeću koje je trebalo odobriti njegovu molbu. Poglavar je napisao da je mladi svećenik spreman za misije, a kao obrazloženje je naveo da je ispitao njegovu strpljivost tako da ga je pustio četiri sata da ga čeka i nije se slomio niti postao nervozan. Nije ga obeshrabrilo ni to što nije dobio dobrodošlicu. Zatim ga je puni sat ponižavao, no on nije pokazivao znakove nervoze niti ljutnje. Poglavar je utvrdio da je mladić spreman biti misionar i navjestitelj Evanđelja drugim ljudima.
 |
 |
|
 |
 Kata Štabi r.1950. iz Sesveta Ludbreška 6 Katica Kišić r.1930 iz SV. Đurđa Cvjetna 7 |
 Gložinić Veličan |
|