29. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«
Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
Mt 22, 15-21
Slušajući današnje Evanđelje, odmah shvatimo, da farizejima nije bilo stalo do toga, smije li se caru plaćati porez. U pozadini je stajalo nešto drugo. Isusov autoritet pred ljudima bio im je trn u oku, pa su Mu htjeli uništiti ugled. Postavljali su Mu škakljiva pitanja, da bi se u nečem zarekao. Tada bi Ga mogli optužiti pred vlastima i ocrniti pred ljudima. Takvo ponašanje možemo okrenuti na misijsku nedjelju, koju slavimo u ovo vrijeme. U našim sredstvima obavještavanja ima mnogo natuknica, koje nastoje baciti loše svjetlo na misijsko djelovanje Crkve. Predbacuju joj, da je podupirala Europske osvajače, koji su tlačili i iskorištavali nerazvijene narode, namećući im svoju kulturu. Tako je pod izlikom, dati Bogu Božje, zapravo navodila vodu na carski mlin.
Misionari su bili sinovi svoga naroda, podložnici svoje države, te djeca kulture., koja ih je oblikovala. Bilo bi čudno, da to nikad nitko od njih ne bi snažnije naglasio, nego što je bilo u redu. Ovi rijetki pojedinci ipak ne mogu uništiti iskrene velike napore većine misionara, kojima je pred očima bila jedino Isusova poruka: Idite po svom svijetu i naviještajte Evanđelje……
Tko bi na primjer mogao natovariti Fridriku Baragu, da je prije sto godina otišao među američke Indijance, da među njima tjera neki Slovenski kolonijalizam? Danas u svijetu djeluje na tisuće misionara i misionarki. Pa zar zato djeluju da narode podvrgnu pod gospodarsku, političku ili neku drugu ovisnost.
To se na razini duha događa i pojedincima, ali i društvu u cjelini. Sve više i više se zatvaramo u zemaljsko i ovostrano, zaboravljajući provjetravati dušu pravom duhovnom svježinom. Zatvaramo se u ljudskost i u ime vlastite autonomije ne dopuštamo pristup Višnjemu da uđe u naš prostor i vrijeme. U sebi i oko sebe stvorili smo ustajalost, pa i trulež, jer ljudskost bez Boga vrlo je kvarljiva roba, podložna truleži i grijehu,iz čega se širi zadah smrti. Dolaskom u naš svijet Bog širom rastvara prostore našega življenja i osvježava svježinom ljubavi.
No očekuje da se i sami otvorimo njegovu djelovanju određujući se odlučno protiv ustajalog načina života kojim isključujemo iz sebe njegovu svetu prisutnost. Pogotovo što nam pruža istinski osvježivač prostora – miomiris utjelovljenoga Sina koji se širi na sve koji ga primaju s vjerom i ljubavlju.
Koliko i što činim za proširenje evanđelja medu onima koji još nisu upoznali Isusa Krista? Ako kao laik ne mogu poći u misije, koliko molim i materijalno pomažem misionare? Da bi opravdali svoj nemar za misije, mnogi kažu: Gdje su misije? A gdje nisu? "I kod nas su misije." Ako su svuda, onda i misionara treba biti svuda. Ali ima krajeva kamo misionari još nisu stigli. Krist nam je rekao: "Idite po svem svijetu..." Ta zapovijed i danas ima svoju vrijednost i snagu. Naš planet ima preko 7 milijardi ljudi. Katolika danas ima 1 milijarda a kršćana gotovo 2 milijarde, ali dvije trećine čovječanstva još ne pozna Isusa Krista i njegov nauk. Paradoksalno je, ili nezamislivo da Radosnu vijest o Isus Kristu i spasenju danas očekuje više ljudi nego na početku Crkve. Da, dvije tisuće godina nakon Isusova dolaska, na svijetu je samo 17,34 %. katolika. Posebno je tragično stanje u Aziji gdje žive tri petine čovječanstva. Gdje smo tu mi? Koliko mi činimo da Kristova Radosna Vijest dođe do svakoga čovjeka. Što nam je činiti. Da se u čitavom svijetu prikuplja pomoć za misije. Neka i moj mali doprinos bude od koristi onima koji su potrebni naše pomoći.
Nisam ljubomoran i zavidan ni na koga.
Naprotiv, kad je netko bolji od mene, divim mu se.
Nikoga ne mrzim jer mi to moja vjera ne dopušta.
Ne zanima me tuđi život, jer mi je i moj dovoljan.
Ne volim imati neprijatelje, a prijatelji su mi nešto najvrijednije.
Osoba sam koja griješi ali i prašta.
Mnogi pričaju da me poznaju, a ne znaju ništa o meni.
Oni mi znaju samo ime, a jedini koji me poznaje je Bog.
On poznaje moje srce i dušu.
 |
Župni vjeronauk u srijedu za krizmanike je u 15.00 sati za prvopričesnike u ponedjeljak ili srijdeda u 15.30 sati |
 |
|
 Lovro Jantol sin Gorana i Nikoline iz Sesveta, M. Gupca 64. |
 |
 |
|