29. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.« Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:
»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Mk 10, 17-30
Što mogu učiniti za tebe?
"Jeste li već posluženi?" – klasično pitanje u restoranu, na šanku, kod pekara ili mesara, u robnoj ili auto kući.
"Jeste li već posluženi?" – svakidašnje pitanje, o kojem jedva dalje razmišljamo. Posluženi smo, uzimamo u ruke kupljene stvari i ravno kući. I već to pitanje koje prije svega sliči prijateljskoj floskuli, biva zaboravljeno. To je normalno. To se događa svakodnevno. Ono nije vrijedno govora.
U Radosnoj vijesti, evanđelju, susrećemo se ove nedjelje s bitnom mišlju ovoga pitanja. Isus govori o služenju. I u kontekstu evanđelja to nije svakidašnje. Jakov i Ivan pristupaju Isusu s molbom. Oni imaju konkretne predodžbe, koja bi mjesta trebali zauzeti u Božjem kraljevstvu. Naime ona, koja su uz samoga Isusa. Razmišljaju vrlo ljudski, ali i izazivaju gnjev kod drugih učenika.
Ta molba potiče Isusa, da na to pitanje dade načelno razjašnjenje na temu moći i služenja. I njegove su misli vrijedne govora.
Što Isus kaže svojim učenicima? Najprije ih opominje da budu suzdržani i ponizni i ujedno im ocrtava kontrasnu sliku moćnika tadašnjega vremena. "Nije tako među vama". Isus u Bibliji govori ne samo o služenju, nego on pokazuje i koji je temeljni stav njegovih učenika, a i nas koji danas čitamo i slušamo. Taj temeljni stav odnosi se na sve – neovisno o službi, utjecaju i položaju – na one koji se osjećaju da su pozvani da ga slijede. To se odnosi na čistača ulica kao i na rukovodioca odjela, biskupa u istoj mjeri kao i svakoga u župskom vijeću.
"Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga." Isus tu zahtjeva nešto. Jakov i Ivan a također i drugi učenici s time nisu računali. Ostati u nasljedovanju Isusa, znači služiti. Služenje tako postaje temeljni stav kršćanskog života. Pod služenjem se ne misli samo na servis i uslugu kako to mi znademo iz našega modernog konteksta. Tu je nešto više, kako ophodim s drugima, kako ih susrećem i kako oblikujem moj odnos prema njima.
Radosna vijest traži od nas, da u dobrom smislu postanemo sluškinje i sluge. Radosna vijest nas izaziva, kako i mi u našemu društvu možemo puno toga promijeniti na dobro. Tako nam iz kršćanskoga vida to "Jeste li već posluženi", može postati "Što mogu učiniti za tebe?"
Dan za danom prolazi, mi smo ispunjeni različitim poslovima i brigama, pokušavamo zadovoljiti sve potrebe koje nam život sa sobom nosi. Puno puta smo u situaciji da moramo učiniti i nešto što se kosi s našim kršćanskim uvjerenjem. Mnogo puta je to uvjetovano nekim napredovanjem u karijeri, ali i puno puta bez nekoga uvjeta. Slabi smo da se odupremo silama ovoga svijeta koji gazi one koji nisu spremni prihvatiti zakone ovoga svijeta. Da li se možda takvim razmišljanjem uklapamo u jedan ipak nekršćanski svijet. Biti kršćanin u današnjem svijetu nije lako biti, kao uostalom nikada. Biti kršćanin znači doslovno slijediti Isusa Krista u cijelom svom životu. Premda Isusov stil života koji se očituje u služenju nije popularan u današnjem svijetu, mi kršćani smo pozvani živjeti ga onako kako to od nas traži naš učitelj. Ako na to nismo spremni, postavlja se pitanje koliko smo mi onda uopće kršćani, jesmo li to samo na papiru i onda kada je neka svečanost, no da li je to dovoljno. Isus i od nas, kao i od svojih apostola nekada, očekuje jasan i nedvosmislen odgovor. Odgovorimo!
 |
 |
|
 |
 Mira Bačani r. 1962. iz Komarnice 41. Ivan Štiglec r. 1937. iz Struge 36 Mir im vječni! |
 |
|