29. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?« Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
Mt 22, 15-21
Božje i carevo
Slušajući današnje Evanđelje, odmah shvatimo, da farizejima nije bilo stalo do toga, smije li se caru plaćati porez. U pozadini je stajalo nešto drugo. Isusov autoritet pred ljudima bio im je trn u oku, pa su Mu htjeli uništiti ugled. Postavljali su Mu škakljiva pitanja, da bi se u nečem zarekao. Tada bi Ga mogli optužiti pred vlastima i ocrniti pred ljudima. Takvo ponašanje možemo okrenuti na misijsku nedjelju, koju slavimo u ovo vrijeme. U našim sredstvima obavještavanja ima mnogo natuknica, koje nastoje baciti loše svjetlo na misijsko djelovanje Crkve. Predbacuju joj, da je podupirala Europske osvajače, koji su tlačili i iskorištavali nerazvijene narode, namećući im svoju kulturu. Tako je pod izlikom, dati Bogu Božje, zapravo navodila vodu na carski mlin. Misionari su bili sinovi svoga naroda, podložnici svoje države, te djeca kulture., koja ih je oblikovala. Bilo bi čudno, da to nikad nitko od njih ne bi snažnije naglasio, nego što je bilo u redu. Ovi rijetki pojedinci ipak ne mogu uništiti iskrene velike napore većine misionara, kojima je pred očima bila jedino Isusova poruka: Idite po svom svijetu i naviještajte Evanđelje……
Tko bi na primjer mogao natovariti Fridriku Baragu, da je prije sto godina otišao među američke Indijance, da među njima tjera neki Slovenski kolonijalizam? Danas u svijetu djeluje na tisuće misionara i misionarki. Pa zar zato djeluju da narode podvrgnu pod gospodarsku, političku ili neku drugu ovisnost.
Povjesničari kažu da je carevo igralo preveliku ulogu kod misionara, koji su dolazili među naše pradjedove. Bog, koji sve okreće na dobro, možda je tako popravio njihove grijehe, da su upravo svećenici često puta bili oni, koji su čuvali naše granice od neprijateljske sile.
Već za Isusova djetinjstva, njegova je domovina
postala dio rimske države, dio rimskog carstva. Bila je okupirana.
Kod Židova je tada bilo više političkih stranaka: Zeloti - nasilno su odbijali rimsku vlast i ujedno plaćanje poreza toj vlasti; Farizeji - su
bili protiv rimske vlasti, ali su radi građanskog mira i svoje sigurnosti
plaćali porez; Herodovci – su smatrali da im može biti dobro samo
u rimskoj državi i bili su za plaćanje poreza.
Farizeji su postavili Isusu vrlo lukavo pitanje: „Je li dopušteno dati
porez caru ili nije?“ Kakav god odgovor dao Isus, glasio on „da“ ili „ne,“ izložio bi se velikim neprilikama. Da je rekao da se porez mora plaćati imao bi protiv sebe Zelote i narodne mase i bio bi proglašen suradnikom okupatorske rimske vlasti. Ako bi rekao da ne treba plaćati porez rimskoj državi, protiv njega bi bili Herodovci i bio bi proglašen buntovnikom protiv rimske vlasti i za to snositi odgovornost.
Novac kojim se plaćao porez zvao se denar. Bio je srebrna kovanica.
Na jednoj strani bio je natpis: „Vrhovni svećenik.“ Rimskom se je caru pridavalo božansko dostojanstvo i trebalo mu je iskazivati božansku čast.
Isus je dobro poznavao farizejsku zloću i zlu namjeru i da bi odgovorio na pitanje o obvezi plaćanja poreza, zatražio je da mu dadnu novac kojim se plaća porez. Pogledao je denar i upitao ih: „Čija je ovo slika i natpis?“ „Carev!“ glasio je njihov odgovor. A Isusov odgovor njima bio je: „Podajte, dakle, caru carevo, a Bogu Božje.“
Isusov odgovor farizejima govori i svakom dobronamjernom građaninu jedne države da bi ljudi u nekoj državi uživali mir, red, sigurnost,
gradnju stanova, škola, bolnica, cesta, sve to treba plaćati putem poreza. Država ne može živjeti od zraka. Država traži svoje
da bi mogla dati svojim građanima.
Kada Isus govori da treba dati Bogu Božje, onda trebamo te riječi shvatiti da je čovjek dužan iskazivati božanske časti Bogu, našem Stvoritelju.
Apostol Pavao govoreći vjernicima o državnoj vlasti, piše ovako: „Podajte svakome ono što mu pripada: onomu koji s pravom traži porez, porez; koji carinu, carinu; koji poštovanje, poštovanje; koji čast, čast!“
Završimo današnje razmišljanje pitanjem koje glasi:
Da li mi kao građani i vjernici doprinosimo sveopćem boljitku i materijalnom i duhovnom, savjesnim vršenjem svoje obaveze
dajući „caru carevo, a Bogu Božje?“ Amen.
 |
Hvala svima na hrani, darovano za potrebe bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. |
 |
|
 Teo Banjkovec sin Bojane i Marka iz Hrženice, M. Krleže 5. Vanesa Mlinarić, Lucas Mlinarić i Patrik Mlinarić iz Globočeca |
 |
 Gradimir Mlinarić i Marina Jalšić Dijana Sukanec i Jasmin Kanjir |
|