2. nedjelja Došašća
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."
Mk 1,1-8
Krstitelj je uputio snažni poziv ljudima da žive doista kao "djeca Abrahamova", obraćajući se na dobro i donoseći plodove dostojne te promjene (usp. Lk 3, 7-9). I veliki broj Izraelaca je pohrlio, kao što podsjeća evanđelist Marko: "Grnula… [Ivanu] sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe" (Mk 1, 5). Krstitelj je donio doista nešto novo: podvrći se krštenju moralo je označavati odlučujuću prekretnicu, napustiti vladanje vezano uz grijeh i započeti novi život. Isus također prihvaća poziv, ulazi u bezimeno mnoštvo grešnika koji čekaju na rijeci Jordanu.
Što nama priječi čuti poziv Ivana Krstitelja na obraćenje? To nam priječi uvjerenje da je obraćenje iluzorno, nemoguće. Priječe nam prisilne misli da živimo u okolnostima u kojima nam se ne može dogoditi nikakvo obraćenje, nikakva dobra promjena. Priječi nam malodušnost i strah pred nepoznatim, priječi nam vjera u lažne proroke koji obećavaju raj na ovom svijetu. To su oni koji nas tješe lažnim utjehama. To su oni koji nam nude raj bez pogleda na nebo, bez uvažavanja naše smrtnosti, bez vjere u život poslije života, bez vjere u Boga u našem ovozemaljskom životu.
Ivan Krstitelj poziva na odvažnost da slijedimo svoju duboku čežnju za Bogom. Ona je u nama živa poput djeteta koje nosimo u sebi, poput svih onih djetinjih čežnji za roditeljima. Dodirljiva poput djetinjeg uvjerenja da može dotaknuti mjesec. Ona dovodi do otkrića da smo u duši puno bogatiji, puno ljepši, puno vredniji. Jedan dan s Bogom bolji je od tisuće drugih.
Kao odrasli znamo da se ništa od toga ne nalazi u basnoslovnom svijetu. Nalazi se u pustinji. Pustinja je znak posljedica one pustoši koja proizlazi iz nepovjerenja u ono što je Bog u nama stvorio. Zato se kaže da će procvasti pustinja, tj. procvast će naš zamrli duh. U pustinji će se dogoditi glad i žeđ za višim smislom našega života, za Božjom pravdom, za životom koji ne ovisi ni o jelu ni o odijelu.
Ta vrst gladi i žeđi stvorit će prostor Duhu Svetom da nam ispuni srce i dušu rosom milosti Neba. To je put adventom do Božića.
JERUZALEM
– Ako netko od vas odluči kojim slučajem uroniti u rijeku Jordan, grdno bi se razočarao. Rijeka u kojoj je Ivan krstio ljude i Isusa, više nije ono što je bila.
Zagađena je, sjena je onog što je bila, i u njoj nije dopušteno kupanje. Izvješće UN opisuje biblijsku rijeku kao svojevrsni “kanalizacijski odvod”, koji je zagađen s farmi u kibucima (izraelskim naseljima) uz samu rijeku. Zagađenju je pridonio i nedovoljan kanalizacijski sustav u palestinskim gradovima na Zapadnoj obali Izraela, što znači fekalije, kao i otpadne vode iz Jordana i Sirije.
Nekoć je to bila brza rijeka s brojnim slapovima, a danas se njezina struja jedva pokreće.
Legendarno mjesto Kristova krštenja danas se nalazi usred golemog minskog polja na granici koju s zapadne strane kontroliraju Izraelci, a s druge jordanska vojska. Ako prilazite s izraelske strane, nailazite na dvije napuštene crkve koje okružuje hrđava žica s natpisima na hebrejskom, arapskom - upozorene “Opasnost, mine”.
Ako odlučiš posjetiti mjesto Kristova krštenja, dobit će pratnju jednog izraelskog rendžera u cijeloj zatvorenoj zoni u kojoj vojnici imaju naredbu da pucaju kako bi ubili. Cesta koja ide uz Jordan ondje se naziva - cestom smrti.
 |
ŽUPNOG VJERONAUKA |
 |
|
 Nina Premužić r.2011. kćerka Valentina i Jasmine iz Hrženice Ludbreška 5. |
|
 Stjepan Pošta i Anita Ratkajec iz Hrženice Ozivaju se Denis Lakuš r.1982. iz Drnja i Martina Međimorec r.1982 iz Ludbrega. Vjenčanje je 10.12.u SĐ. Za ženidbenu zapreku javite župniku. |
 |
|