2. Nedjelja Došašća
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: 2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca." "Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."
Mt 3,1-12
TEŠKE RIJEČI
Obratite se, jer
Približilo se kraljevstvo nebesko!!
ON ĆE VAS KRSTITI DUHOM SVETI I OGNJEM
Lk 3,4- 6
Simbol Drveta kao simbol pravednih
( Starozavjetna tradicija i ponešto o Isusu)
Simbol drveta poznat je u starozavjetnoj tradiciji, kao simbol obećanog naroda, koji je posadio sam Bog. Kao simbol Božje biljke. U poljoprivrednom društvu, a to jest milje biblijskih vremena, drvo i njegov rast znače puno. Za opis kvalitete tog odnosa, važan odnos korijena i grana i zemlje i korijena, opisuje koliko je biljka snažna, kako raste, kuda i zašto raste. Govor o zakržljalom rastu i potrebi da se drvo iščupa ili opljevi apokaliptični je govor. O novom rastu, o novom početku. To je govor o novom čovjeku, ne o snažnijem čovjeku, Nego o čovjeku koji je pravedan. Kako zanimljivo, dakle cijelu jednu vječnost traje ta borba između zemlje i Neba, za čovjekovu pravednost. Bog čupa taj korijen nepravednosti, kao povijesni govor nepravednosti. Bog se uvijek sagiba nad mladice.
Starozavjetni proroci poput Izaije ili pak Jeremije govore o potrebi da Bog stvara Novo Drvo, iz panja Jišajeva ili iz korijena. Tako razumijemo novozavjetni Govor o Isusu, u govoru o novom, u godini Božje Milosti, Izaija spominje Mesiju Koji će donijeti Novo Doba. Isus je bio baš takva Eshatološka Mladica i to još uvijek Jest U četvrtom Evanđelju cijela zajednica je po evanđelistu prikazana baš kao Drvo. Isus kao korijen, a svi učenici, kao grane. Tu je Isus taj koji omoguće plod i rod. To je upozorenje evanđelista da bez Isusa učenici mogu biti zajedno ali Drvo neće rasti. Moći će biti zajedno, ali bez Njegove Ljubavi i njihove ljubavi za Boga i čovjeka Drvo će venuti.
U Enohovoj knjizi Bog šalje Anđela da izvijesti Nou da je Kraj blizu. Ali i da je Početak Blizu.
DOK MIJENJAM SEBE MIJENJAM SVIJET
Sufi Bajazid pripovijeda o sebi: «Za svoje sam mladosti bio revolucionaran, i jedina je moja molitva Bogu glasila: Gospodine daj mi snage da promijenim svijet! Približivši se srednjoj dobi i uvidjevši da mi je pola života prošlo a da nisam promijenio ni jednu dušu, promijenih svoju molitvu: Gospodine, daj mi milost da promijenim sve one s kojima sam povezan: samo svoju obitelj i svoje prijatelje – i bit ću zadovoljan. Sada, kad sam star, a dani su mi izbrojeni, molim još samo ovo: Gospodine, daj mi milost da promijenim sebe! Da sam od početka za to molio, ne bih uludo potratio svoj život.»
Ostati s Isusom zauvijek
Ovo je istinita priča jednog misionara. U božićnom vremenu 1994. godine dva mlada misionara držali su sat vjeronauka skupini dječaka i djevojčica koji su bili napušteni, zlostavljani i ostavljeni u jednom moskovskom sirotištu.
Većina djece nije nikada čula za Božić pa su ova dva misionara započela priču o Mariji, Josipu i njihovu dolasku u Betlehem gdje nije bilo mjesta za njih pa su tako morali ići u staju gdje je dijete Isus rođeno i položeno u jaslice. Tijekom priče djeca i službenici u sirotištu sjedili su zadivljeni. Neki su sjedili na rubu tronožaca pokušavajući uhvatiti svaku riječ. Završivši priču, misionari su podijelili djeci po tri komada kartona da naprave od njih grube jaslice. Svatko je dobio mali žuti kvadratić izrezan iz rupca. U gradu nije bilo šarenih papira.Slijedeći upute djeca su izrezala papir i pažljivo posložila trake koje su poslužile kao slama u jaslama. Maleni flanelni kvadratići izrezani iz istrošene spavaćice poslužili su kao djetetov pokrivač. Bebu lutkicu napravili su od pliša koji su dobili iz Amerike. Dok su djeca bila zaokupljena izrađivanjem jaslica dva misionara su šetala uokolo da vide treba li ikome pomoći. Ovdje nastavlja misionar: “Sve je išlo uobičajenim tokom dok nisam došao do stola gdje je sjedio mali šestogodišnji Miša. Izgledalo je kao da je završio s radom. Kad sam se približio dječakovim jaslicama začudio sam se vidjevši u jaslicama ne jedno već dvoje djece. Brzo sam se obratio prevoditelju i zamolio ga da upita dječaka zašto je stavio u jasle dvije bebe. Prekriživši ruke, dječak je, gledajući u jasle, ponovio još jednom priču ozbiljnim tonom.
Točno je prepričao priču o Božiću (što je bilo jako neobično za tako malog dječaka), sve dok nije došao do dijela gdje Marija stavlja dijete u jasle. Tada je Miša sam izmislio svoju verziju završetka i rekao: “Kada je Marija položila dijete u jasle, Isus me pogledao i pitao imam li mjesto gdje ću živjeti. Rekao sam mu da nemam ni mamu ni tatu i da nemam gdje živjeti. Onda mi je Isus rekao da mogu ostati kod njega. Ja sam mu odgovorio da ne mogu jer nemam poklon za njega kao i ostali. Ali ja sam toliko želio ostati s Isusom pa sam pomislio da bih mu mogao dati na poklon ono što imam. Ako bih ga grijao, to bi mu možda bio dobar poklon.”
Onda sam upitao Isusa: ‘Ako te ugrijem, hoće li to biti dovoljno dobar poklon?’ A Isus mi je rekao: ‘Ako me budeš grijao, to će mi biti najbolji poklon koji mi je itko ikada poklonio!’ I tako sam ušao u jaslice, a Isus mi je rekao da mogu ostati s njim – zauvijek.”
Dok je Miša završavao priču njegove oči su se punile suzama koje su obilno tekle malim obrazima. Prekrivši lice rukom nagnuo se nad stol dok su mu se ramena trzala od jecaja. Napokon, malo siroče našlo je nekoga tko ga neće nikada napustiti ni zlostavljati, nekoga tko će ostati s njim ZAUVIJEK…
Ne dopusti da ti boce
koje si ispio sakriju Njegovo lice
Advent je!
Vrijeme za Njega.
Na koncu godine, kad su od tebe svi uzeli svoje,
Vrijeme je za njegov dolazak,
Za Došašće…On se neće gurati u prve redove da uzme od tvoje časti i slave, Niti među one koji se bore za tvoje tapšanje po ramenu i osmijehe, Niti za tvoje pohvale i zagrljaje…
On će doći kad od tebe ništa ne ostane.
Ne traži on tvoje novce i javne pozdrave, Niti šetnje gradom ili prve kave s tobom. On će doći kad ostaneš sam.
Ne gura se on u prve redove za stol tvoga života. Sjeda na posljednje mjesto.
Sve dok se oko tebe tiskaju drugi, skriven je, Kao tat pritajen.
Kao lopov, makar mu je suprotan.
Tih je, Jer od tebe samo traži iskreno davanje, koje ne trpi publicitet. I čeka, kad ostanete sami, da mu kažeš:
Prijatelju, pomakni se naviše! Svi su me ostavili, I samo mi ti ostaješ… On će doći, čak i ako budeš sav polumrtav, Obeščašćen i oskvrnavljen, Da ti novi život udahne.
Ako se i svima zgadiš I ruglo postaneš i zbog grijeha i malaksalosti prijezir, Njemu ćeš biti još uvijek dovoljno Dobar.
Advent je vrijeme kad Isusu trebaš reći:
Prijatelju, pomakni se naviše!
Budi prvi do mene. Jer, i tako smo ostali sami. Nakon gozbe i pijanke, ostao je samo stol moga srca S otpacima čežnje Uz moju samoću.
Božanski moj Prijatelju, sad se pomakni naviše. Jer srce je moje tek sad spremno: puno je praznine. I žeđa za smislom.
Napokon tražim nekoga, I napokon to shvaćam.
Možda ćeš čuti kako ti govori:
Daj mi svoje praznine i svoje prevarenosti.
Zato dolazim: da ih uzmem!
Daj mi svoja lutanja i ludosti.
Da ih preobrazim, jer ja baš to od tebe tražim, Zato sam tu. Zbog pogrešnih putova.
Zato sam tu: zbog gladnih i žednih Pravednosti.
Zato sam tu: da život dajem. Jer sam pravi prijatelj, Tvoj Božanski prijatelj…
Ako još uvijek ne stigneš pozvati ga, ako ga još ne možeš vidjeti Od praznih i punih boca koje ispijaš svojim životom, Ako ga još ne možeš čuti od buke i galame, Niti uočiti lice njegovo od mnoštva lažnih osmijeha koji ti se u lice unose, On se ne nameće, Čekat će i dalje, posljednji.
Jer On ne treba tvoje bogatstvo.
Nego tek – siromaštvo tvoga srca.
I čeka…
I zna kako ono što on traži Nitko drugi neće niti znade prepoznati.
Advent je.
Pogledaj preko stola svoga života, Izdigni se iznad gozbe u kojoj svijet tebe ždere.
I pozovi Život – da te spasi, I život ti vrati.
Vrijeme je za Njegovo došašće k tvome srcu.
Vrijeme je za tvoju… Iskrenost.
pater Ike
 |
Hvala svima, mnogima koji su u godini vjere vršili pobožnost Devet prvih petaka u Hrženici i u župi. Činili smo tu posebnu pobožnost Devet prvih petaka koja je nastala po VELIKOM OBEĆANJU koje je ISUS dao sv. Margariti Alacoque - da će u preobilju milosrđa svoga Srca dati milost konačne ustrajnosti i spasenja svima koji se PRIČESTE U PRVI PETAK, ZA DEVET MJESECI UZASTOPCE. Razmišljam iduće godine, takvu Devetnicu imati u kapeli u Luki Ludbreškoj za mještane Luke i Komarnice. Javite mi |
 |
|
 Maša Gizdavec r.2013. kćerka Matije i Katarine iz Struge 124 |
 Ana Markulinčić r.1930. iz Komarnice 69. |
 |
|