2. korizmena
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«
Mt 17 , 1-9
U svakom životu postoje vrhunci, "doživljaji vrhova" kao rijetki darovi, iskustva, koja čovjek ima i nikada ih ne zaboravlja: usrećujući susret, neočekivani dar, dojmljiv događaj, da se sve vidi u boljem svjetlu. Takvi zvjezdani trenuci izazovu u nama sreću koja iz nas zrači. Tako je i Isus svijetlio, "preobražen" bio, po Bogu je bio prihvaćen njegov život.
Isusov život ne završava na brdu preobraženja, nego na brdu Golgoti, ne u veličanju junaka, nego s tužbom trpećeg pravednika.
Taj doživljaj na vrhu brda trebao je tada ojačati učenike i pripremiti ih za tamu i bol, koja uskoro predstoji; za tamu Getsemanija i križni put kojim Isus mora ići i kojega će oni kasnije trebati slijediti.
Doživljaji s vrha žele nas ohrabriti, da su brda našega života puna nade za uspinjanje. Isplati se svaka muka kada je prihvatimo s pouzdanjem, da su nama darovana "mala preobraženja". Mi ih trebamo razumjeti kao predokus za radost koja ostaje među nama i s Bogom.
Vesna, što je s tobom, da te više nema ni crkvi? Do lani si redovno dolazila. - Upisala sam se u planinare. Nedjeljom idemo u planine: - A Isus ti ništa ne nedostaje? - Bog je i u planinama.
Isus je s trojicom apostola danas planinar. Išli su, piše evanđelista, na visoku goru. Isus koji je imao izvrsno razvijen osjećaj za prirodu - O tome svjedoče Njegovi govori - sigurno je uživao u ljepoti planinskog svijeta. Njegovo se srce širilo nad čudesnim vidicima koji su se otvarali na sve strane, dodirivali se s obzorom i gubili se u beskonačnosti. U njima je nazirao odsjaj Očeve ljepote. Ako je znaju i u koliko je znaju nadzirati i današnji planinari, u Isusu imaju velikog prijatelja.
Ali Isusa je nešto drugo vuklo u goru. Tamo se želio susresti s Ocem. Ali ne kroz ogledalo prirode, nego osobno. Razgovor s Ocem taka Ga je prožeo, da Mu se lice ozarilo i haljine zasjale. Nije zapisano, što su sve rekli Jedan Drugom. Znamo samo to, da je Otac nad Sinom izrazio radost, a apostolima naredio, da Ga slušaju.
Dijalog između Boga i mrtvog čovjeka…
Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova…
Bog: Stvarno mi je žao ali, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Što imaš u tom kuferu?
Bog: Ono što ti pripada.
Čovjek: Ono što mi pripada?
Misliš, moje stvari… odjeću… novac…
Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.
Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?
Bog: Ne, ona pripadaju Vremenu.
Čovjek: Jesu li to moji talenti?
Bog: Ne. Oni pripadaju Okolnostima.
Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?
Bog: Ne sine. Oni pripadaju Putu kojim si išao.
Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?
Bog: Ne. Oni pripadaju tvom Srcu.
Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.
Bog: Ne. Ne… Ono pripada Prašini.
Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja Duša!
Bog: Griješiš sine. Tvoja Duša pripada meni.
Čovjek suznih očiju i sa strahom uzme kufer iz Božje ruke
i otvori ga… PRAZAN!!
Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze,
čovjek upita Boga…
Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?
Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.
Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?
Bog: Tvoji TRENUCI.
Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj.
Život je samo trenutak. Trenutak koji pripada nama.
Uživajte u ovom Trenutku dok ga imate. Ne dozvolite da vas
bilo što zaustavi da obavljate posao u kojem uživate. Živite svoj život Sada. Ne zaboravite biti sretni, jer je to JEDINO važno. Materijalne stvari i sve za što ste se borili u životu,
ostaje iza vas. Ništa ne možete ponijeti sa sobom.
Župni vjeronauk - subota – Krizmanici u 9.00 h. – Prvopričesnici u 10 h. Uskrsna ispovijed- 28.3.2020. Križni put po našoj župi 29.3.2020. OPOMENA I OBAVIJESTKao Župnik i Župa dobili smo opomenu od komunalno poljoprivrednog redarstva Grad Ludbrega zbog nepoštivanja odlaganja komunalnog i glomaznog otpada te se isti odlaže u prirodu tj. na česticu naše Župe nedaleko Općinskog groblja u smjeru rijeke Plitvice na česticu čk.br.1022/13. Zbog nepoštivanja pravila u svezi nerazvrstavanja otpada dobit čemo nakon opomene i kaznu kao pravna osoba koja nije mala. Molim Vas nadalje da ne odlažete smeće i dokumentaciju koja je vidljiva i poslikana od strane komunalnog redarstva te je u arhivi tako da su poznati počinitelji koji su tamo nabacali otpad te će i ti biti sankcionirani. Kao Župnik molim Vas da svoje smeće predajete ovlaštenom koncesionaru Čistoća d.o.o Varaždin. |
|
Mir vječni! |
|