2. korizmena nedjelja
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
Mk 9, 2-10
Vesna, što je s tobom, da te više nema ni crkvi? Do lani si redovno dolazila. - Upisala sam se u planinare. Nedjeljom idemo u planine: - A Isus ti ništa ne nedostaje? - Bog je i u planinama.
Isus je s trojicom apostola danas planinar. Išli su, piše evanđelista, na visoku goru. Isus koji je imao izvrsno razvijen osjećaj za prirodu - O tome svjedoče Njegovi govori - sigurno je uživao u ljepoti planinskog svijeta. Njegovo se srce širilo nad čudesnim vidicima koji su se otvarali na sve strane, dodirivali se s obzorom i gubili se u beskonačnosti. U njima je nazirao odsjaj Očeve ljepote. Ako je znaju i u koliko je znaju nadzirati i današnji planinari, u Isusu imaju velikog prijatelja.
Ali Isusa je nešto drugo vuklo u goru. Tamo se želio susresti s Ocem. Ali ne kroz ogledalo prirode, nego osobno. Razgovor s Ocem taka Ga je prožeo, da Mu se lice ozarilo i haljine zasjale. Nije zapisano, što su sve rekli Jedan Drugom. Znamo samo to, da je Otac nad Sinom izrazio radost, a apostolima naredio, da Ga slušaju.
Možemo zaključivati, da su razgovarali o našem spasenju. Sin je obećao Ocu, da će nastaviti širiti Radosnu Vijest Njegove ljubavi i da će za nas položiti život. Otac je obećao Sinu, da će Ga uskrisiti od mrtvih i povesti u svoju slavu, a s Njime i sve one koje će Sin spasiti. Tom prilikom Isus nije išao na goru samo kao izletnik. Išao je, da se tješnje poveže s Ocem i da se učvrsti u svom životnom poslanju. Učvrstio se i u njemu učvrstio i apostole. Budući da je sve stvorenje Božje, nama je Bog posvuda blizu. Pa i u planinama. Postoji jedna gora, na koju nas Bog poziva na osobni razgovor i na kojoj nam se nedjelja razotkriva na poseban način. To je oltar u našim crkvama. Svakome je dostupan. Svi bi se uz njega morali razgovarati s Ocem, učvršćivati se u svojem poslanstvu i neprestano se, obraćati.
- Isus je uz sebe imao puno učenika.
- Izabrao je 12 najbližih suradnika koje zovemo apostoli.
- Riječ apostol znači biti poslan.
- Isus je govorio svojim učenicima o svojem trpljenju, muci i smrti.
- Učenicima to nije bilo shvatljivo. Pitaju se kako bi Gospodin
mogao tako što doživjeti, kako bi mogao trpjeti?
- Isus vodi trojicu odabranih: Petra, Jakova i Ivana na goru Tabor.
- Pred njima se preobrazio. Evanđelje opisuje kako su mu
haljine bile bjelje od svake bijele boje na ovoj zemlji,
a lice mu je sjalo poput sunca.
- Pojavili su se Mojsije i Ilija - prvaci Starog zavjeta.
- Petar je vidio tu ljepotu i počeo je Isus govoriti kako treba
napraviti tri sjenice, da kažemo današnjim rječnikom tri vikendice.
Jednu Isusu, jednu Mojsiju i jednu Iliji.
-Učenici, pa i sam Petar, razmišljaju na ljudski način.
-U Isusu vide zemaljsku moć: vojsku, vlast, sebe kao njegove ministre.
-Isus govori Petru kako misli po ljudski. Ljudski misliti znači kako
bi nam bilo što ljepše, što lakše bez muke i trpljenja.
-Isus je oštro ukorio Petra i rekao mu: „Odlazi od mene Sotono.“
Što nam govori preobraženje na gori Tabor?
- lijepi trenuci, sreća, radost ne traju vječno na zemlji!
- muka, patnja i smrt nije ono zadnje!
- nakon patnje, muke i smrti dolazi pobjeda,
a to je uskrsnuće i život vječni!
-Isus je prošao ovom zemljom putem križa: rođenje u štalici, bijeg
u Egipat i smrt na križu. Ovo i nama govori da ćemo i mi ljudi proći
ovim životom dolinom suza, a to je put patnje, muke, križa i smrti.
-U patnji i križu ostaje vjera a Vjera nam govori:
1. ovaj život na zemlji nije ono zadnje.
2. nakon ovog života, postoji život vječni.
-Onima koji Boga ljube u ovozemaljskom životu, koji hode njegovim putovima, Bog je pripremio, kao što piše u svetom Pismu: „Što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, što srce nije osjetilo, to je Bog pripremio onima koji ga ljube.“
-U najtežim trenucima našeg života, u trpljenju svake vrste,
vjera nam daje snagu da na koncu ljubav pobjeđuje zlo,
 |
VJERONAUK Subota - Prvopričesnici u 10.00 - u crkvi. Subota - Krizmanici u 11.00 h - u crkvi Ispovijed starijih i bolesnih osoba -župljana po selima - molim vas da me telefonski nazovete za ispovijed i pričest kod vaših kuća! |
 |
|
 |
 +Nada Štagar r.1944. iz Karlovca, Dravska 10. +Draga Vađunec r.1936. iz Sesveta, M. Gupca 29. Mir vječni! |
 |
|