2. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjca Božjega!" Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" – što znači: "Učitelju – gdje stanuješ?" Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" – što znači "Krist – Pomazanik". Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" – što znači "Petar – Stijena."
Iv 1, 35-42
Isus se od početka pokazuje kao Božji prorok „silan riječju i djelom…“ Nije on poput pismoznanaca, sitničavih tumača i čuvara Zakona. Daje ljubav i slobodu svakom čovjeku. On gospodari prirodom, lomi ograde uskogrudnog židovstva. Oslobađa čovjeka od bolesti, grijeha i vlasti zloga. Nitko pred njim ne ostaje ravnodušan.
„Učitelju, gdje stanuješ?“ Pitali su prvi učenici, nekada. A i mi to želimo znati danas. Njegovo boravište je otvoreno svakome.
Riječ župnika
Liturgijsko vrijeme "Vrijeme kroz godinu" idealno je za ozbiljno razmišljanje o našoj odluci nasljedovati ili ne nasljedovati našega 'Učitelja'? Ugođaj "Betlehemskih" jaslica brzo prolazi. Ozbiljnost i odgovornost koja se očitovala u Isusovom nastupu sili nas i poziva na razmišljanje o našoj otvorenosti i prepoznavanju Mesije u današnjem svijetu. Gospodin Isus jednak je i jučer, i danas i sutra. Njegovi riječi i njegov pokret nadilaze svako vrijeme i sve pokrete. Bog je itekako ozbiljno prihvatio zadaću da spasi ljudski rod od njegove propasti. U tome se najbolje očituje Božja ljubav prema nama ljudima, ljubav Stvoritelja prema svome stvorenju. Međutim, ta ljubav očekuje prepoznavanje i nasljedovanje.
Dragi prijatelji i čitatelji našega župnog listića. Nitko od nas ne može se niti smije izvlačiti na druge, nitko od nas nema pravo optuživati druge za svoje neuspjehe. Pozvani smo danas u svijetu u kojem živimo prepoznati Mesiju, prepoznati Njegovo djelo danas za spasenje čovjeka. On i danas djeluje nesmiljenom žestinom samo da nas ljude spasi. Danas donosimo odluku: želimo li biti spašeni. Ja želim, a ti???
Vaš župnik
Svaki je kršćanin pozvan – već prema svom životnom staležu – na nasljedovanje Krista, na svetost, na apostolat. “Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi?”(2. čit.) Upravo snagom pripadnosti Kristovu otajstvenom tijelu kršćanin mora biti svet i nasljedovatelj Krista. Kao što nečisti ud, tako i ud, koji nije svet, nije Glavi na čast, a na štetu je cijelom tijelu. Naprotiv, sveti ud časti Krista, pridonosi posvećenju Tijela i sa samim Kristom surađuje na spasavanju braće.
“Isuse, tvoja prva riječ učenicima jest “Dođite i vidite” tj. “slijedite me i gledajte” ili “nasljedujte me i promatrajte”. Posljednja je tvoja riječ u Ivanovu Evanđelju također “Slijedi me”, a nju si rekao apostolu Ivanu (Iv 21, 19). Kako je nježna, slatka, spasonosna, ljubazna ta riječ! “Slijedi me” znači također “oponašaj me”… Što slađe može čuti onaj koji ljubi? Što jespasonosnije kad promislim da je nasljedovanje tako usko povezano s ljubavlju?” (Charles de Foucauld).
Riječ smo njegovu čuli
S njime novu godinu započeli.
Hoćemo li izdržali u hodu?
Da bar jesmo ono što nismo,
a mogli bismo biti, poput prvih kršćana.
Pošli su za njim
s rukom pod ruku,
do vječnosti.
Čuli su ga gdje govori,
a On je „govorio kao što nitko, nikad govorio nije“.
Ivan ga prokaza pod Nebom otvorenim.
„Učitelju, gdje stanuješ?“, zapitaše, povikaše.
Nisu znali kuda, ni kamo, dokle?
Vjerovali su da On zna i da je od neba.
Ugledaše mu lice i oči.
U pogledu Put i vrata do srca.
„Lisice imaju jazbine, ptice gnijezda
a ja ni gdje bih glavu naslonio“,
odgovori.
Znali su, sve je Njegovo: zemlja i široko nebo,
vrijeme i vječnost. Ostadoše do zore.
U ime njegovo započeše dan.
I nas zove svakodnevno!
„Dođite i vidite!“ Od njegova glasa zadrhti srce,
onom tko sluša radost, vječnost raste i
bit će gost u kući od sutra, graditelj neba na zemlji.
I danas, kao nekad, na oltarima kruh i vino.
Blagoslovi pa im dade.
„Uzmite!“, reče, „ovo je Tijelo moje – za vas!“
I mene si pozvao da u Tvoje ime priredim gozbu.
„Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će vječno!“
Kako i ne bih, držeći Riječ života, Duhom tvojim disao?
Kako i ne bih, životom Tvojim, novu povijest pisao?
Trebali bismo biti kvasac za novo tijesto i svjetlo u mraku.
I tako: slušali su ga kao majku, oca kad zove.
U Njegovu glasu srca i neba.
I što nam još treba?
Susret s njime i danas i sutra, u vjekove i križ kao znamen.
 |
|
 |
 |
 |
 Željko Režek r.1984 iz Preloga i Kristina Hižak r.1987. iz Hrženice. Ženidbenu zapreku javite župnom uredu. Vjenčanje je 14.2.2015. u Prelogu. |
|