2. nedjelja krou godinu
U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«
A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«
Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
Iv 2, 1-12
Majka – Sin – konflikt?
Marija u cijelom tekstu nije spomenuta imenom. Ona je Isusova majka i "žena". Ona je samostalna na svadbi. Pokreće inicijativu kad nestaje vina i riskira konflikt s Isusom. (Također i Isus riskira konflikt s njom). Marija se nije zbunila Isusovom reakcijom. Puna povjerenja, puna nade i bez sumnje vjeruje, da je baš sad došao čas, da se treba iskazati Isusovo značenje, i to se događa. O tome govori redak 11. : "Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu." U retku 12.konačno se izvještava, da nakon toga siđe Isus sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum.
Svečanost ide dalje
Vrijeme koje počinje s Isusom, počinje sa svečanošću, sa svadbom. Svadba je uvijek osobita svečanost, svečanost nade za nove perspektive, radost za sve koji su tu. Kod svadbe u Kani kroz čudo vina priča se nešto o novom vremenu koje počinje s Isusom. To se tiče današnjih čitatelja i čitateljica kao i tadašnjih Isusovih učenika i učenica.
* Moguća su nova iskustva.
* Tko se povjerava Isusu može iskusiti da iz nevolje može nastati radost.
* Marija je puno toga doživjela s Isusom stoga se nadala njegovoj pomoći. Njegovo djelovanje je znamenje za njegovu slavu, tj. znamenje za značenje njegova života za nas.
Moja susjeda „Milka“ pobožna žena ne propušta nijedne zornice!
Na božićnu će ispovijed kao i svake godine. Pri tome kod kuće će napraviti pravi "dar-mar" zbog nekrsta koji ne ispunjavaju svoje kršćanske obaveze. Kao recimo muž Jura koji se nije ispovjedio od vjenčanja. A voli popiti i koju više. O mladima da i ne govorimo. Kao prava vjernica ona brinući se za spas njihovih duša pred svećenikom ispovjedit će sve znane i neznane grijehe. Njihove. Svoje će zaboraviti. A Bože moj. Kraj tolikih njihovih, tko bi se još sjetio i svojih. Oni ionako ne izgledaju neki veliki. Uostalom, oni su krivi što ona griješi. Red je da njihovim litanijama grijeha pridruži i pokoji svoj. Ona ne bi griješila, ali oni je navode na grijeh.
O susjedi nije rekla ništa loše, niti je loše mislila. Rekla je samo ono što svi znaju. Pa onda i nije neko zlo. Nije ništa izmislila. Ona zna da je susjeda takova. Niš koristi. Kak i sve druge žene. Osim nje. Same! Lagala i nije. Rekla je sve po istini. I sve grijehe je rekla. Tuđe, naravno. Nije ni čudo što je svijet takav i što će propasti. Kada pogleda svoje…muža, sina, snahu i unuke. Sve sama Sodoma i Gomora. Ona osjeća potrebu da rekne i Bogu i župniku u kako teškoj situaciji živi. Koja je to opasnost za njezinu vjeru. Svijet je pokvaren. Samo se čudi Bogu što ih drži na svijetu. I ne samo to. Čudi se i župniku. Kako može s njima pričati i u nedjelju govoriti da ih Bog ljubi. Kako oni mogu biti djeca Božja. Ona zna da je u njima sam živi vrag koji hoće našu svetu vjeru zatrti. Kako može Bog ljubiti onoga koji ga vrijeđa? Župnik stalno priča kako ih Bog ljubi, a nikada ne priča kako nas dobre ljubi.
Niš nije kak je prije bilo. Prije se znalo što je strah Božji. I kud oni koji su grešnici, koji kunu.. Tako se uništava vjera. Tko bu išao u crkvu kada mi pomremo. Crkva će biti prazna. I tako moja susjeda Milka jadikuje na ispovijedi. Župnik lijepo sluša i klima glavom. A onda odjednom pita: "Milka, a kada se muž napije što onda radite?" A ona ko iz topa:" Špotam ga, reknem mu; svinja, prasac jedan opet si se nalokal, sram te bilo." Župnik se nasmije i rekne joj: "Viš, taj grijeh nisi ispovjedila. Trebala si ga lijepo pogladiti po glavi i reći: Jura ja te imam rada i takovog i pomoći mu da legne, a onda ga pitati - hoće li što jesti, jer si mu napravila ono što voli." Kao da ju je grom ošinul Milka odbrusi: " Je, i vi držite njegovu stran, praf ljudi imaju kada veliju da ste i pijanec kad pijance branite. Nije ni čudo što vam pošteni svijet više ne ide u crkvu."
SVETI PAVLE TI SI UVIJEK REVAN BIO
PA I ONDA KAD SI KRŠĆANE PROGONIO.
NISI ZNAO DA RUKA TVOJA ISUSA PROGANJA
I DA SU MNOGI TRPJELI ZBOG TVOGA NEZNANJA.
ŠTO SI DO TAD UČINIO NIJE BILO BOŽJE – NEGO TUĐE,
NO MILOŠĆU BOŽJOM TI POSTAJEŠ MOĆNO MU ORUĐE.
MOLI ZA NAS SVETI PAVLE, ZA NAŠE DUŠE I TIJELA,
DA SE TROŠIMO KO I TI – NAJVEŠTAJUĆI BOŽJA DJELA.
 |
Župni vjeronauk Subota- Krizmanici u 9.00 h. Prvopričesnici u 10.00 h. Idući tjedan, u srijedu 22.1.2019. u 19.00 sati sazivam sjednicu Župnog Ekonomskog Vijeća (ŽEV-a) naše župe kako bi napravili završni račun za prošlu godinu te napravili plan za ovu godinu na ekonomskom i na pastoralnom planu. |
 |
|
 |
 Marija Kolarić r.1928. iz Hrženice, Br. Radića 6. Mir vječni! |
 |
|