2. nedjelja po Božiću
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Iv 1,1-18
I RIJEČ JE TIJELOM POSTALA
I PREBIVALA MEĐU NAMA
U uvodu Ivanova evanđelja kaže se da se utjelovljeni Logos, Isus Krist, nastanio među nama. U Bibliji se kaže da je Bog u pustinji bio prisutan među svojim narodom u šatoru, poslije u jeruzalemskom hramu, a sada je Isus Krist živa Božja prisutnost među ljudima, on je zamijenio šator i hram, njegova je čovječnost svetište i svetohranište u kojemu boravi Bog. Tako je u uvodu Ivanova evanđelja izražena srž kršćanske vjere i značenje utjelovljenja vječne Božje Riječi, Sina Božjega koji nam je omogućio da postanemo djeca Božja i da živimo božanskim životom po milosti posvećujućoj. To je predmet naše vjere, nade i ljubavi, Božić je svetkovina kad se te tri kreposti trebaju pokazati u svojoj punini.
Kršćanstvo stoji na vjeri u utjelovljenu Božju Riječ, Sina Božjega, Isusa Krista kojega kršćani slave kao svoga učitelja, ali i Spasitelja, ali i Boga, i, razumljivo, kao svoga najvećeg prijatelja. Bez te vjere nema kršćanstva.
Sveta Tri Kralja
Okupljamo se pred štalicom u kojoj u jaslama leži djetešce povijeno u pelene. To dijete širi ruke kao da želi zagrliti cijeli svijet. Kao da nam svima jasnu poruku izriče: »Ne živite jedni protiv drugih, nego jedni za druge, jedni s drugima!«A evo i njih…! Stižu. Dolaze s daleka puta, nakon dugog traženja. Tri kralja, tri mudraca s Istoka konačno dolaze pred onu pravu nebesku zvijezdu: Isusa Krista, novorođenog Kralja. Željno su ga čekali i sada su tu pred Njim, pred svijetlom zvijezdom Božjega srca koja i nas okuplja na slavlje. U euharistijskom – zahvalnom – slavlju mi slavimo rođenje i život, muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, našega Gospodina. On je dar neba. On je »Sin koji nam je darovan, Savjetnik divni, Čudesni, Jaki, Knez mira« – Spasitelj. To je mlado sunce s visine koje obasjava sve smrtne sjene. Isus Krist je prava zvijezda koja bliješti s Božjeg neba; prosvjetljuje svu povijest, sjaji za svu vječnost.
Kad ste posljednji put išli na neki dulji put? Koje li radosti i zadovoljstva kad sretno stignemo na odredište! Dok gledamo mudrace u Betlehemu, njihovu opremu, deve, blistavu odjeću, dragocjene ukrase, kraljevske darove, – nećemo li u tom prizoru prepoznati ono što prorok Izaija još davno prije navijesti: deve dolaze sa svih strana na svetu Goru Gospodnju, kraljevi dalekih naroda donose slavu svoju i prinose je Bogu jedinom. Tri kralja pred Isusom s pravom nas podsjećaju na onu završnu, posljednju svečanost prema kojoj svi mi idemo. Prepoznajemo sliku nebeske gozbe o kojoj će posije Učitelj Isus poučavati. To je kraljevska svadbena gozba koju sam Gospodar pripravlja svojim izabranim slugama i koja vječno traje. To je posljednja postaja na najdužem putovanju; zaključno odredište ljudskog životnog puta i cijele povijesti. O tom nebeskom slavlju govori nam i svećenik kod mise kad uzdigne svetu Hostiju i proglašava »Blago onima koji su pozvani!« Mi kršćani jesmo slavljenička zajednica. Slavimo Boga i zato se, predvođeni svećenikom, okupljamo, slušamo Riječ, pjevamo pjesme, prikazujemo darove. A na dar primamo Isusa, našeg Gospodina: Kruh života, živi kruh koji s neba silazi.
Kako bi to lijepo bilo da na današnji blagdan osjetimo svoje kraljevsko dostojanstvo. Zahvalimo Isusu što poput kraljeva i mi smijemo izbliza biti uz Njega. Darujmo mu kao svoj poklon same sebe, svoj život, svoje misli, svoje oči, svoje ruke. Molimo ga da i nama daruje ono svjetlo mudrosti i razbora, duhovno svjetlo koje će nas, kao i mudrace s Istoka, pouzdano voditi k Njemu.
I danas u naš svijet dolazi malo dijete – da li u našoj obitelji, da li kod susjeda – koje ponavlja blaženu lozinku koju smo od Isusa naučili, spasonosnu formulu kako se dolazi u kraljevstvo nebesko: »Bio sam gladan, nahranili ste me. Bio sam gol, obukli ste me, pohodili ste me, ogrijali ste me, utješili ste me…« Mudraci mogu jasno pročitati tu pouku u liku malog Djeteta. Bog sâm uči nas što nam je činiti. Isus ulazi u ovaj naš svijet u hladnoj i mračnoj noći, u jednoj staji, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. Tajna Isusova života od početka je jedinstvena: I radost anđelâ i tjeskoba Getsemanija; i križ na Kalvariji i slavlje uskrsnog jutra – sve to ide zajedno. Dokle god na nas padaju teški križevi, moramo se boriti za život, moramo pomagati koliko god možemo ljudima oko sebe. Moramo pružiti zaštitu i ljubav Isusu koji je došao među nas. Kao što svećenici ovih dana pohađaju domove naših obitelji, donoseći blagoslov i svjetlo Božje riječi, tako svi mi cijelu godinu koja je započela budimo blagoslov jedni drugima!
  |
SUVIŠNA RIJEČ
Nemojte reći nijednu suvišnu riječ.
Napose nemojte reći onu prvu suvišnu riječ.
Za njom tako lako uslijede i druge suvišne riječi.
Uslijede i mnoge još suvišnije riječi.
A suvišne riječi tako lako zatrpaju život,
zatrpaju sve ljudske putove, ispriječe se medu ljudima.
I čovjek sve teže nalazi načina kako će do čovjeka,
pa i do sebe samoga.
Nemojte reći nijednu suvišnu riječ.
Jer pod naletom suvišnih riječi
i dobre će riječi početi trnuti.
A ustraje li čovjek u suvišnim riječima,
moglo bi se dogoditi da će se i sve njegove
dobre riječi rasuti.
Da će se i njegova duša, sav njegov život rasuti.
Oduprite se, stoga, suvišnim riječima
i njihovu zavodljivom zovu.
Oduprite im se snagom strpljivosti i blagosti.
Imajte povjerenja u govor života.
Jer govoru života, premda nije nametljiv,
poznate su sve riječi koje uzdižu dušu.
Stjepan Lice
 |
U subotu 11.1. u 15.oo h u dvorani Pastoralnog centa, Varaždin, Zagrebačka 3. sastanak je roditelja s petero i više malodobne djece i podjela paketa. Javite se Promovirali smo na staru godinu i još uvijek možete nabaviti DVD o aktualnim događanjima tokom godine 2013.g. o vjeri i životu naše župne zajednice. Cijena je 20 kn. Obnova raspela -Vatrogasci iz Karlovca - Turković Kruno, Juričan Kristijan, općinski djelatnici Ribar Ico, Zvonko Gomaz, Jantol Krešo, sa bagerom Zlatko Tuksor, pohrvali se sa kosim raspelom u polju ispred sela Karlovca L. od strane Sv. Đurđa. Križ i postolje križa, toliko se ukosilo, ma samo što se nije sve srušilo. Rezultat tog zahvata je sada uspravno raspelo i ravno postolje i više nema bojazni da će se „Bogac“ prevrnuti i tako nestati s lica zemlje. Priprave su trajale više od pola godine. Molio bih žene, da kad bude zgodno, pristupe uređenju okoliša, našeg Boga raspetog na križu. Hvala svima a vaš križ svagdanji neka vam bude lakše za nositi. |
 |
 |
 Turek Dragutin r.1946. iz Luke L. 36. Nevenka Novak r.1931. iz Hrženice M Gupca 36. Mir Vječni. |
 |
|