2. nedjelja po Božiću
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Iv 1,1-18
Jeste li ikada telefonirali Bogu?
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. I vidjesmo slavu njegovu slavu koju ima kao Jedinorođenac kod Oca pun milosti i istine. (Iv 1,1; 14)
Sigurno još ima ljudi koji nemaju telefona. Ipak, većina ga ima. I zato moje pitanje «jeste li već telefonirali Bogu?» Odgovorit ćete mi: «To je nemoguće, Bogu se ne može telefonirati.» Ipak, budimo oprezni, jer u psalmu 50, 15 se kaže «i zazovi me u dan tjeskobe».
Slušao sam neke mlađe roditelje koji su u religioznom okruženju organizirali slobodno vrijeme djece. Pri tom je bilo govora da su s djecom razgovarali i ovom stihu psalma, a onda su se djeca počela igrati. Sva su djeca imala igračku-telefon kojim su nazivali Boga. Birali su broj 50-15, broj ovog stiha psalma. Jedno dijete je govorilo: «Halo, Marija, je li tu tvoj sin?» (djeca ponekad imaju bolju teologiju od nas odraslih)
Zato, još jednom pitanje jeste li već nazivali Boga da biste mu, u situaciji kakva je djeci vlastita, povjerili svoju nevolji? Ako ste to činili, vjerojatno ste iskusili da se na drugom kraju nije nitko javljao i zato biste mi odgovorili: «Dogodilo mi se, kao i djeci, s telefonom-igračkom, Bog je samo u mojoj fantaziji tu. U stvarnosti, ne čujem ništa.»
Ipak se moramo zamisliti nad onim što nam Biblija, od početka do kraja, naviješta, a taj navještaj glasi «Bog govori». On nam govori, prije svega, u Isusu Kristu. O njemu nam govori Ivanov prolog, on je Riječ koju nam Bog Otac govori. I dalje se govori da je ta «Riječ postala tijelom», a to opet znači da je postao čovjekom. Dakle, tko želi čuti što nam Bog govori, taj mora ići Isusu Kristu.
Ono što Bog meni govori ne sadrži nikakav zahtjev za savršenstvom. Prije nego što se uklone jaslice, uzmite malo vremena, stanite ispred njih i slušajte što će vam Bog reći, jer se ne radi o pitanju da li nam Bog stvarno govori, nego mnogo više se radi o tome želimo li mi slušati i čuti ono što nam on želi reći.
 |
 |
 |
 |
 |
|