2. uskrsna nedjelja
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi.
Iv 20,19-31
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!
„I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata…“ (Iv 20,19). U strahu od Židova… Možete li zamisliti taj strah? Isus Nazarećanin, Isus Krist, Isus prorok, Isus čudotvorac, Isus zbog kojeg su oni ostavili sve i slijedili ga gdje god je trebalo, taj isti Isus je ubijen! Taj isti Isus, kojeg su prije nekoliko dana slavili kao kralja, koji im je obećao povlaštena mjesta u svome Kraljevstvu, ubijen je najsramotnijom smrću ikada izmišljenom! I sad se oni pitaju: „Što će biti s nama? Što ćemo mi sada? Kuda da krenemo? Što da radimo???“ U tom njihovom jadu, strahu i bijedi dolazi Isus među njih i kaže im: „Mir vama!“ (r.19). Šalom, to je uobičajen židovski pozdrav. Ali ovdje je sve, samo ništa ne obično! Uskrsli Isus! Onaj koji je bio raspet, sada je ovdje! I donosi toliko priželjkivani i traženi MIR!!! Toplo im je oko srdaca! Osjećaju radost i zahvalnost Gospodinu koji je baš njih, baš njihovo vrijeme, baš njihovu zemlju izabrao da pokaže koliko je velik, koliko je divan, kolika je njegova ljubav!!! Najradije bi izišli van i vikali svima: „uskrsnuo je!!!“, ali… Okruženje još nije sigurno. Što li će im Židovi i Rimljani učiniti? Kako će im objasniti? Odakle početi? Ah, ništa; najbolje da potraže Tomu (koji se, vjerojatno, negdje u tišini i očaju pitao: „Zašto baš on? Zašto nisam ja bio hrabar? Kako je to moguće?“ i mnoga druga pitanja koja postavljamo kada se nađemo u bezizlaznim situacijama) i njemu prvome posvjedoče stvarnost i snagu Uskrsa!
Toma ih, sa suzama u očima, gleda zbunjeno, kao da su poludjeli! Kaže im: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala… neću vjerovati!“ (r.25) Eto, ni on, koji je sve ove godine hodio uz Isusa, niti on ne može vjerovati da je Isus uskrsnuo! Kako će onda vjerovati oni koji su ga razapeli??? No, učenici ne odustaju! Oni su radosni, susreli su Uskrsloga i žele tu radost podijeliti s dragim prijateljem! Pozivaju ga u zajedništvo jer znaju, vjeruju, da će Isus ponovno doći!
„Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20), u SVE DANE i to DO SVRŠETKA SVIJETA! Uzmimo danas trenutak i razmislimo o ovoj rečenici. Znam, zvuči nevjerojatno! I Tomi je zvučalo nevjerojatno kada su mu rekli da je Isus živ! Zbog njegove ga je nevjere pri sljedećem susret Isus prekorio: „ne budi nevjeran, već vjeran!“ (Iv 20,27), što li će nama Isus reći kada ga susretnemo?
„Dolazio sam svakoga dana u euharistiji, gdje si bio? Ispunio sam ti život dragim ljudima, zašto me nisi u njima prepoznao i zagrlio? Blagoslovio sam te svakodnevnom hranom, zašto se nisi prije, i poslije, jela prekrižio?“ – tko zna kojim će nas još riječima prekoriti… Uzmimo danas trenutak i razmislimo: jesmo li vjerni ili nevjerni…
Pitanja i sumnje apostola Tome bliske su današnjim kršćanima iz dva razloga: prvi, zbog toga što je ‘dječja vjera’ mnogih kršćana uzdrmana naočigled velikih prirodnih katastrofa, zloće ljudi, patnje nedužnih, siromaštva i gladi u svijetu i slično; drugi razlog, zato što mnogi kršćani uviđaju da vjera i sumnja uopće ne moraju biti u suprotnosti. Crkva je sve donedavno tvrdila da je grijeh sumnjati, ali danas prihvaća ljude koji imaju sumnje i ulazi u dijalog s njima. Mnogi duhovni pisci smatraju da je sumnja pokretač vjere. Sumnja posjeduje pozitivan vid jer potiče čovjeka na traganje, propitkivanje, hrvanje s istinom, a sve to, naposljetku, vodi do zrele i duboke vjere. Čovjek oduvijek nosi u sebi nemir, pitanja koja traže odgovore: Koja je svrha ljudskog života? Što je smrt? Čemu se možemo nadati? Netko jednom reče da je čovjek nepopravljivo religiozan.
U svima nama krije se ‘sumnjivi Toma’. U nekim životnim situacijama vjera nam se učini kao velika iluzija. Pitamo se: može li se vjerovati svim tim vjerskim tvrdnjama?
“Vjerujem samo u ono što vidim! – takav pristup zbilji je vrlo ograničen i površan. U današnjemu evanđelju i apostol Toma mora nadići takav stav i ‘životnu filozofiju’. Isus kaže da ima smisla vjerovati iz ‘druge ruke’, to jest na temelju svjedočanstva drugih. I mi smo pozvani povjerovati, osloniti se na riječ svjedoka Uskrslog Krista. Sve to, naravno, ne čini suvišnim naše osobno iskustvo vjere u Kristovo uskrsnuće. A za to često treba hrabrost da se posumnja i da se odluka vjere donose na temelju vlastitoga iskustva. Toma se htio sam uvjeriti. Osobno susresti Uskrsloga Isusa. Evanđelisti potvrđuju da se uskrsla vjera rađa preko ‘opipljivoga dodira’: Isusov glas Mariji Magdaleni u vrtu, Petar i Ivan posjećuju mjesto gdje je Isus ležao, učenici na putu u Emaus prepoznaše ruke koje su lomile kruh…
Kako se to danas zbiva? Preko intenzivnog proučavanje Svetog pisma, u osobnoj molitvi i meditaciji, u zajednici vjernika koja slavi euharistiju, u primanju svetih sakramenata, u susretu sa ‘svjedocima vjere’, to jest ljudima koji žive iz duboke vjere i zrače nadom i radošću. Sve su to ‘dodirne točke’ koje nam pomažu iskustveno doživjeti vjeru u uskrsnuće.
Toma sumnja da je Isus uskrsnuo. On zna: mrtvi su mrtvi. Nema se tu šta dirati. Oni se ne vraćaju. Zašto bi Isus bio drukčiji. Samo činjenice mogu suprotno posvjedočiti. I on ih dobiva. Isus se pokazuje njemu. Pokazuje mu ruke, na kojima su tragovi čavala, i otvoren, ali izliječen bok: stavi ruku u moj bok!Toma je svladan. To nije san. On nema halucinacije. Isus je tu. Živ i stvaran. I Toma ispovijeda što mnogi kršćani od tada vjeruju: Gospodin moj, Bog moj!
Htio sam te provjeriti...
Htio sam provjeriti tvoje prijateljstvo, vidjeti što se krije iza tvoga vedrog lica, pronaći sjenu na suncu koje se, iznenadno i blještavo, činilo nevjerojatnim. Vagao sam tvoje riječi i nisam dopuštao da olako oduševljenje, bez provjere, odškrine zabravljena vrata povjerenja.
Puno njih mi je kazalo da se prijevara raširila poput kuge prostorima življenja. Nisam htio biti jedan od brojnih brodova nasukanih na hridinama iskrenosti.
Život prepoznajem po boli, zato sam htio vidjeti koliko si živ dirajući tvoje rane.
Sumnja i oprez su poput iskusnog grobara kopali raku mogućeg prijateljstva.
Rekoše mi da si dobar i živ, da su sjedili s tobom za istim stolom i da ti mogu vjerovati, a ja se nemoćno oslonih na svoju i njihovu nevjernost. Uživao sam u svojoj sumnji, ona je hranila moj oprez i vraćala me na stazu na kojoj ništa nije živo ni sigurno.
Koliko sam toga propustio?
Vjeran sumnji, nisam primjećivao prilike koje život samo ponekad ponudi.
Oprosti mi Prijatelju moj, što nisam imao više pouzdanja u Tvoju riječ i svoje dobre slutnje.
Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju...
USUSRET KANONIZACIJI: ŽIVOTOPISI NOVIH SVETACA
|
Bl. papa Ivan XXIII.Angelo Giuseppe Roncalli (bl. papa Ivan XXIII.) rodio se 25. studenog 1881. Zaređen je za svećenika 1904. u Rimu. Nakon svećeničkog ređenja vršio je razne službe: od vojnog kapelana do duhovnika u sjemeništu. Godine 1925. papa Pio XI. imenuje ga naslovnim nadbiskupom. Nakon smrti pape Pia XII., kardinal Angelo Giuseppe Roncalli 9. listopada 1958. izabran je za Papu i uzima ime Ivan XXIII. Bio je već starac kad je izabran, novine su pisale «papa di passagio», «papa prijelaza», pomalo prezirno. Tijekom svega četiri i pol godine njegova upravljanja (1958.-1963.) Crkva je dobila ljudskije lice te široko otvorila svoja vrata pitanjima i potrebama «običnih» ljudi. U bazilici sv. Pavla, 25. siječnja 1959. priopćuje kardinalima odluku da sazove Koncil i nakon trogodišnje priprave, 11. listopada 1962. otvara Drugi vatikanski koncil, prekretnicu u Katoličkoj crkvi. Umro je na Duhovski ponedjeljak, 3. lipnja 1963. u vrijeme zasjedanja Drugog vatikanskog koncila. Zbog njegove blage naravi i dobrote narod ga je prozvao Ivan Dobri. Papa Ivan Pavao II. 3. rujna 2000. proglasio je papu Ivana XXIII. blaženim. Njegov liturgijski spomen slavi se 11. listopada (dan otvaranja Drugog vatikanskog koncila). |
Bl. papa Ivan Pavao II.Ivan Pavao II. 264. je papa, odnosno 263. Petrov nasljednik. Karol Józef Wojtyła, izabran za Papu 16. listopada 1978., rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyłe i Emilie Kaczorowske, koja je umrla 1929. Njegov stariji brat Edmund, liječnik, umro je 1932., a otac, niži vojni časnik, 1941. Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Nakon rata nastavlja studij na karkowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946. U 38-oj godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyła postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu po rukama nadbiskupa Eugeniusza Baziaka. Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom. Pavao VI. kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. 16. listopada, Karol Wojtyła izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyła uzeo je ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 1. svibnja 2011. godine. |
 |
Vjeronauk:KRIZMANICI: srijeda u 15 sati PRVOPRIČESNICI: srijeda u 16 sati U župnoj crkvi, na našem „kiosku“ možete kupiti uskrsne čestitke (još nije kasno da nekoga iznenadite!!!) i misijske krunice – sav novac bit će uplaćen Hrvatskom nacionalnom misijskom uredu za potrebe naših misionara! Hvala! Kanonizacija dvojice papaDanas 27.04.2014. u Rimu Sv. Otac, papa Franjo proglasiti će nove svece katoličke crkve papu Ivana XXIII., i papu Ivana Pavla II., preporučam da gajite iskrenu pobožnost prema tim velikim sinovima naše crkve, neka nam budu jasno svjetlo, jasan putokaz na putu života. Sv. Ivane XXIII., i sv. Ivane Pavle II., molite za nas. U četvrtak, 1. svibnja kada slavimo blagdan Josipa Radnika, ali ujedno je i praznik sv. mise u našoj župi bit će ujutro u Sv. Đurđu u 8.15h te proštenjarska sv. misa u Prilesu u 11h. Iskoristimo taj dan za odmor, za bližnje, ali i za Boga. 1.5. započinjemo s devetnicom Duhu Svetome za naše ovogodišnje krizmanike: dragi župljani, osobito roditelji i kumovi, molite s nama! U petak, 2. svibnja u 19 h u župnoj crkvi naši će krizmanici imati susret s djeliteljem sakramenta sv. potvrde preč. Josipom Koprekom. Nastojmo ovih dana moliti za naše krizmanike, da sam dan primanja sv. potvrde bude ne njihov oproštaj od crkve nego, novi i hrabriji početak, da budu nova snaga naše crkve, naše župe... |
 |
 |
 |
 Ozivaju se: Danijel ŠKVORC, r. 3.12.1984., iz Globočeca, župa Ludbreg; Tamara TKALEC, r. 4.4.1990., iz župe Sv. Đurđa. Vjenčanje je u Sv. Đurđu, 3. 5. 2014. Marijan MATIJAŠEC, r. 31.5.1989., iz Selnika, župa Ludbreg; Petra SLIVAR, r. 13.5.1992., iz. Hrženice, župa Sv. Đurđ. Vjenčanje u Sv. Đurđu 3. 5. 2014. Marko PRELOG, r. 26.2.1981.,iz Struge, župa Sv. Đurđ; Julija ŠTABI, r. 21.4.1986., iz Struge, župa sv. Đurđ. Vjenčanje u Sv. Đurđu 3. 5. 2014. |
|