2. Uskrsna nedjelja
Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Iv 20, 19-31
U svakome od nas čuči neki nevjerni Toma. Mnogi od nas traže čvrste dokaze da bi povjerovali. Mnogima pisana riječ nije dovoljna da povjeruju u uskrsnuće.
Za sve nevjerne tome jedna istinita priča koju pripisuju siru Isaacu Newtonu (1642-1727), engleskom fizičaru, matematičaru i astronomu, koji je skepticima objasnio uskrsnuće tijela.
Jednom su zapitali Newtona: “Kako je moguće da tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovo postanu tijela svojih duša?”
Na to je naučnik pomiješao željeznu prašinu sa zemljom i upitao svoje sugovornike: “Tko može izdvojiti iz prašine i skupiti ovu željeznu prašinu?”
Odgovor nije dobio.
Onda je Newton uzeo magnet i prinio ga mješavini. Nastalo je komešanje čestica. Sitni dijelovi željezne prašine počeli su se hvatati za magnet i jedni za druge.
U prašini nije ostalo ni molekula željeza.
Tada Newton reče prisutnima: “Onaj, koji je ovoliku silu dao mrtvom kamenu, zar On ne može dati takvu moć našim dušama kada se budu trebala obući u svoja proslavljena tijela?”
Ulazi kroz zatvorena vrata, stane u sredinu među njih. Nije im htio kucati na vrata, jer bi se još više uplašili misleći da ih traže Židovi.
Ovako je bilo manje straha koji se pretvorio u radosno iznenađenje. Da je isus kucao, ne znam da li bi mu otvorili od straha ili neizvjesnosti, nikad se nezna tko sve može kucati, pogotovo kad je čovjek u problemima.
Isus je naviknut kucati i mnogo puta zna kucati po vratima ljudskih srdaca, ali čovjek to ne prepoznaje. Baš onda kad ti je teško u srcu, otvori na nejgovo kucanje. To kucanje nije lupetanje, niti sliči nasilnu provaljivanju.
To je kucanje upravo onda kada su te mnogi iznevjerili. Jedino ti on nudi utjehu i mir, povratak nade.
Isus može ući i u izvanrednim okolnostima i bez kucanja i provaljivanja, jer to nije njegov način, ništa kod njega nema na silu. On u teškim okolnostima ulazi kroz zatvorena vrata s pozdravom: Mir vama!. Dahne im Duha Svetoga. Daje im vlast drugima opraštati grijehe. Time im je htio reći slabi i grešni moji učenici, opraštam vam vaše grijehe, opraštajte i vi jedni drugima!!
Postoji jedna čuvena slika koja predstavlja Isusa u jednom tamnom vrtu.
Lijevom rukom pridiže svjetiljku koja osvjetljava scenu, desnom kuca na čvrsta i masivna vrata.
Kada je slika prvi put predstavljena na jednoj izložbi, jedan se posjetitelj obratio slikaru (William Hunt) s primjedbom:
“Na vašoj je slici jedna greška. Vrata su bez brave i ručki.”
“Nije to greška”, odgovori slikar. “To su vrata ljudskog srca. Otvaraju se samo iznutra.”
 |
 |
 |
 Marija Kraljić r.1933. iz Hrženice, Mirni Put 9. Mir vječni! |
 |
|