30. kroz godinu
Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!" On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam."
Mk 10,46-52
Učitelju moj, da progledam
Na prvi se pogled čini da je evanđeoski odlomak koji smo danas čuli jednostavan. Radi se o čudu o kakvima se u Evanđeljima puno izvješćuje. Po Isusovim riječima slijepac može ponovno gledati. No, pogledajmo malo bolje osobe koje se pojavljuju u ovoj pripovijesti. Tu je Isus. On je na putu, na svom putu, na putu koji će ga odvesti u propast, na križ. On ide tim putem bez skretanja, ide putem koji je pred njim. Na svom putu ima vremena za ljude koji ga trebaju. U nemirnom mnoštvu koje se okuplja oko njega, on vidi upravo Onoga, koji ga treba, koji ga očekuje, koji muvjeruje. On vidi njegovu vjeru i pomaže mu. Oko Isusa su njegovi učenici. Oni su već dugo s njime, ali ga još nisu razumjeli. U ovoj su pripovijesti zapravo oni slijepi. Isusu govori o nasilnoj smrti koja ga očekuje – oni govore o prvim mjestima koja oni žele zauzeti u nadolazećem kraljevstvu! I kad neki čovjek viče za Isusom oni postaju zlovoljni i nastoje ga ušutkati. Slijepac treba dalje prositi i Isusa pustiti na miru. Žele li Isusa zaštititi ili slute da će se njihov učitelj ponovno zauzeti za jednog odbačenog? Za njihov pojam Isus se previše bavi s tom klateži. Zar se u zajedništvu s Isusom već osjećaju tako uzvišenima da su zaboravili odakle oni sami potječu? Ta i sami su često doživjeli prezir i ponižavanje od strane farizeja i pismoznanaca. "Druži se s carinicima i grešnicima. Prijatelj je grešnika i bludnica...!" Međutim, kad su primijetili da se Isus obraća prosjaku, oni ga ohrabruju: "Zove te! Idi k njemu, on će ti pomoći. Već je mnogima pomogao." Sad ponovno postaju svjesni svoga vlastitog poslanja. Isus ih je pozvao da mu pomognu sakupiti izgubljene. Oni trebaju – poput njega – brinuti upravo za siromašne i prezrene, a prevarenima i obespravljenima pomoći do pravde. U zajedništvu s Isusom treba svaki čovjek ostvariti puninu čovještva. Učenici su to iskusili na sebi, a sad trebaju to iskustvo predati dalje. Isus će ih po svom Duhu još često trebati podsjetiti da "ako netko od vas želi biti velik, neka bude svima poslužitelj, i ako tko želi biti prvi neka bude sluga sviju. Jer Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da život svoj preda kao otkupninu za mnoge." (Mk 10,44.45). Nije li nakana čuda zapravo to da se učenicima otvore oči? Danas se podsjećamo da nas Isus kao svoje učenike poziva za svoje poslanje. Poput njega trebamo živjeti ne za sebe, nego za druge ljude. Prije svega za one koji si sami ne mogu pomoći, čija vika za pravednošću i ljudskim dostojanstvom postaje sve tiša, za one koji ne mogu živjeti po svojoj vjeri i uvjerenju. Svi oni koji su zakinuti i kojima su oduzeta sva prava očekuju našu solidarnost. Svijet žudi, pa i onda kad to sam ne osjeća, za istinom, slobodom, za pravednošću i mirom. Mi smo oni na kojima drugi ljudi trebaju vidjeti što znači ispunjen život u zajedništvu s Isusom. U siromašnima i zapostavljenima nam je dana prilika da susretnemo svoga Gospodina.Prigodna riječ urednika župskog listića
Dragi prijatelji i čitatelji našega župnoga listića "ŽUPE SVETOG JURJA" Pred vama je jubilarni 262-ti broj. „Bokčec“-župni listić izlazi već 5. godinu. Tiska se tjedno u nakladi od 600-700 primjeraka. Doista lijepa obljetnica jednoga skromnoga listića koji pokušava biti informativan i poučan, već evo 300. nedjelja se izdaje u našoj župi..
Pripremajući iz nedjelje u nedjelju za naš župni listić, puno puta osjetim: ma to je nevažno što pišeš, tko to čita, može li to ikome uopće pomoći. Na prvi pogled, površni, puno puta naš župni listić ne daje Bog zna kakve velike informacije, ili ne znam kakve teške teološke rasprave. On niti nema takve ambicije niti mogućnosti. Ovaj listić pokušava biti informativan za naše župljane .
Sigurno da u radu ima pogrešaka, nedostataka, nedorečenosti. Priznajem. No pisana riječ kao što znamo uvijek ostaje. Iz pisane riječi čovjek može mnogo toga naučiti. Pisana riječ ostaje kao povijesni spomenik jednoga vremena, spomenik iz kojega buduće generacije mogu upoznati vrijeme koje je neumitno prošlo kao i ljude toga vremena. Pisana riječ daje nam sliku odnosa među ljudima jednoga povijesnog razdoblja. Za našu lokalnu sredinu to znači da će buduće generacije naše župe moći saznati što se događalo na području župe prije puno vremena.
Svi ovi razlozi potiču nas na još veću angažiranost u tiskanju našega listića kako bi i dalje mogao biti na dobrobit župne zajednice kao i svim dobronamjernim ljudima koji se nađu u doticaju s njim. S tim mislima želim svima vama koji budete čitali ovaj kao i slijedeće brojeve, puno strpljenja i uživanja u njegovom čitanju.
 |
POTPUNI OPROST |
 |
|
 |
|
 |
 |
|