30. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge
potcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu: "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti
se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože,
hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili –
kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što
steknem.'" "A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože, milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."
Lk 18,9-14
Grešnik -svjestan sebe i svega lošega što je činio i nepravdi koje je nanosio i ta svijest i ta sklonost, da dade svoja djela i njihove učinke Bogu, Isus kaže, sam taj čini opravdati će ga u Bogu.
U sakramentu svete ispovijedi -pred ispovjednikom- treba biti hrabar i grijehe nazvati pravim imenom, a ne „kamuflirati" ih – kazao je Sveti Otac u propovijedi na misi u kapeli Doma Sveta Marta, govoreći o sakramentu pomirenja. Iskrena je ispovijed susret s Isusovom ljubavi, prihvaćanje „milosti stida" po kojem osjećamo Božji oprost. Ispovijed je za mnoge odrasle kršćane veliki napor, što često dovodi do odbacivanja sakramenta, ili je takva muka da se trenutak istine pretvori u vježbu dovitljivosti, a sveti Pavao, u Poslanici Rimljanima, čini upravo suprotno: pred zajednicom javno priznaje da u „njegovu tijelu ne obitava dobro". Tvrdi da je rob i ne čini dobro kako bi želio, nego zlo koje ne želi. To se događa u životu vjere zbog čega je „kada želim činiti dobro, zlo uza me" – primijetio ja papa Franjo.
U tomu je kršćanska borba, naša svakodnevna borba, a mi nismo uvijek, kao sveti Pavao, kadri govoriti o toj borbi: Uvijek se nastojimo opravdavati: svi smo grješnici, zar ne?
Pavao jasno veli: ovo je naša borba. A ako ne priznamo to, onda ne možemo zadobiti Božji oprost. Jer ako je 'biti grješnik' samo riječ, način govora, onda nam nije potrebno Božje praštanje. Ali ako je stvarnost, po kojoj smo robovi, onda nam je potrebno Gospodinovo oslobođenje, njegova milost. No ovdje je važno to da Pavao pred zajednicom ispovijeda svoj grijeh, svoju sklonost grijehu, ne skriva je – reče Pape.
Ponizno ispovijedanje grijeha, što Crkva zahtijeva od nas – kazao je Papa podsjećajući na riječi svetoga Jakova: „Međusobno ispovijedajte grijehe". Ali ne – objasnio je Papa – radi propagande, nego poradi slave Božje i da se prizna da On spašava. Zato se ide kod brata na ispovijed, kod brata svećenika; da se ponašamo poput Pavla, da budemo jasni kao i on. Jasnoća, poštenje i iskrena sposobnost da se stidimo zbog svojih grijeha, odnosno iskreno kajanje, nema zaobilaznih putova za otvoreni put do Božjega oprosta, da u dubini srca osjetimo njegovo praštanje i ljubav.
Oholi čovjek
– je onaj koji se prema okolini ili prema čovjeku ponaša podcjenjivački, bahato; nadmen, umišljen, uobražen.
Ispovijed je vjerski čin priznavanja svojih grijeha svećeniku da bi nakon pokajanja i pokore dobio oprost.
Treća crkvena zapovijed kaže: Svake se godine najmanje jednom ispovijedi i o uskrsu pričesti!
Dva čovjeka u hramu, pred Bogom. Prvi potpuno religiozan kao što je bio svaki pobožan Židov – farizej. Moli se Bogu uzdignute glave. Molitveni šal pokrivao je ramena i glavu na kojoj je bila kipa. Božje zapovijedi u kutijici prebačene preko očiju. Ruke sklopljene. Kao svaki molitelj u hramu, tako se i farizej tresao uz ritam ponavljanih psalama i tekstova Petoknjižja. Drugi lik – carinik sagnut do zemlje stoji na dnu hrama. Ne smije ni očiju podići gore zbog svojih grijeha. Odbačen od društva zbog suradnje s rimskim okupatorom i zbog mnogih nečistih novčanih poslova. Možda je u ljudskim očima bio odbačen, ali ne i u Božjim jer čitamo: Ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj!
Farizej je bio ponosan na sebe jer je sve ispunio po propisu. Carinik je ipak otišao opravdan jer nije bio ponosan na svoje grijehe. On je stajao pred Gospodinom u poniznosti i transparentnosti svojih djela. Znao je da je uvrijedio Boga i bližnje oko sebe. Ljudski gledajući farizej je svetac i junak. Gledajući Božjim očima upravo je carinik pobjednik i dobitnik. Molitva je farizejeva poput himne koja hvali dobra djela i ruga se grešnicima. Farizejeva je molitva čisti monolog. Carinikova je molitva naduta žalošću za grijehe pa zato stoji izdaleka jer ne smije ni očiju gore podići. Farizej je bio uvjeren u jakost svoje molitve.
Može se to i nama dogoditi. Povezivat ćemo neke svoje osobne navike s vlastitim uspjehom u molitvi, što će nas upravo izgubiti. Izlijevajmo naša srca pred Gospodinom ponizno i velikodušno makar nam se činilo da nema smisla. Bog ne gleda tko je tko, nego sluša jauk siročeta i molitvu potlačenoga.
U svakome od nas živi i farizej i carinik. Danas je teže nego ikad pronaći kriterije "dobrog kršćanstva". Različita polariziranja i napetosti unutar Crkve zavode nas da branimo svoju poziciju, a druge gledamo u ulozi farizeja. Farizej loši sud vjerojatno nije primio bez protesta: "Gospodine, znam da imaš svoja mjerila i da često odlučuješ drugačije od naše logike. Ali, je li to još pravedno? Ja se čitav život trudim, pokušavam svoj život uskladiti sa zapovijedima. Misliš li da mi je posebna radost danima postiti i mučiti se žeđu? Misliš da mi to nije nikakvo odricanje kad od svega dam desetinu tebi? Priznajem, često sam promatrao ovoga carinika i njegove prijatelje, ponekad sam čak poželio – oprosti mi, Gospodine – živjeti po svome, bez morala, bez materijalnih briga. Ali ostao sam ti vjeran. Gospodine, izdržao sam u vjeri. Je li to sada tvoja plaća? I prije svega izobilje: je li sada odjednom ovaj carinik pravedniji od mene? Nemoj se čuditi, Gospodine, kad to tvoje najvjernije izbaci iz ravnoteže. To je svojevoljnost, a ne pravednost." A Bog bi mu možda odgovorio: "Imaš pravo kad svoje velike zasluge nabrajaš preda mnom. Trudiš se i veoma si pobožan i iskren. Ali kukolj neljudskosti koji raste u tvojoj pšenici nadvisio je sve plodove. Tvoj način življenja vjere je postao uzak i nemilosrdan. Kako možeš tvrditi da poštuješ moje zapovijedi, kad tako postupaš sa svojim bratom carinikom? Kako se taj tvoj prezir slaže s tvojom pobožnošću? Tvoj te ponos zaslijepio. U svojoj pravednosti postao si sam sebi bogom. Stoga u vjeri više ne nalaziš mir i ispunjenje, zato ti ne mogu darovati novi život i novu pravednost."
Glavna pogreška farizejeva nije u nabrajanju njegovih dobrih djela. Smijemo i moramo se radovati zbog svojih pozitivnih djela i za to Bogu zahvaljivati. Ali ne smijemo zaboraviti milosrđe. Farizejevaje molitva mogla i ovako glasiti: "Bože, zahvaljujem ti za to što jesam. Ti mi želiš dobro. Jer znam da mojim djelima prethodi tvoja milost. Daj i drugima milost da te spoznaju i časte, Gospodine. Daj da budem dobar brat onom cariniku i svim drugim ljudima."
 |
VjeronaukKRIZMANICI Srijeda 15 sati PRVOPRIČESNICI Četvrtak 15.30 h DJEČJI ZBOR Subota u 17.00 h Caritasova akcija prigodom blagdana SVIH SVETIH - Akcija OVA SVIJEĆA GORI DUŽE - 10 kn. Zahvaljujemo svim župljanima koji su svojim dobrovoljnim prilozima ili kupnjom krunica, sličica ili cvjetova sudjelovali u našoj maloj akciji prikupljanja novčanih sredstava za potrebe naših misionara i onih kojima će biti naviještena Radosna vijest. Prikupili smo 1750 kn. Misionari Misijske grupe. Od redovne milostinje sabrane na misijsku nedjelju sakupljeno je 1500 kn i predano u centralu. Od srca vam zahvaljujemo! HVALA SVIMA KOJI SU ČINILI PROŠTENJE SVETOG LUKE, BLAGOSLOVM ZA NAŠU ŽUPU – NAJVIŠE LUČANIMA |
 |
 Ema Kolarić r.2013. kćerka Nikole i Snježane iz Kalrovca L. Sredna 19. Ana Bela Zuko r.2013. kćerka Romana i Martine iz Hrženice Dravska 6 |
 Marija Hajdinjak r.1922. iz Obrankovca 8 |
 Kovaček Marko i Bobetić Suzana Zuko Roman i Petković Martina Ozivaju se Goran Kraljić r.1985 iz Hrženica M. Gupca 19 i Ivana Peršin r.1988. iz Đelekovca. Vjenčanje je 9.11.2013. u Legradu a moguću ženidbenu zapreku javite župniku. |
|