30. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?” A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
Mt 22, 34-40
Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga”.
Tu je sva vjera, tu je sav Zakon,
tu su svim Proroci, to je sva Mudrost.
Doista, lice nam se crveni kad vidimo kako taj nauk nismo nikad dovoljno naučili ni primijenili, smiluj nam se Bože. I to upravo u njegovu najosjetljivijem dijelu: kad su u pitanju siromasi, pridošlice, udovice i siročad, svi oni koji su nesposobni sami sebe obraniti. Pogledajmo. Kako je bolno i teško kad siromah (a toliko je mnogo i premnogo siromaha u nas u ovo vrijeme) kad siromah, velim, satima i danima čeka pred uredskim vratima tražeći svoja prava koja se ne ostvaruju ili teško ostvaruju zbog objektivnih, ali i subjektivnih razloga. Koga je briga što siromah uzdiše za onom malom potporom – na koju teoretski ima pravo! – kad je siromaha ionako previše. “Pazite, veli Isus, da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima” (Mt 18,10). Doista, vrijeme je da opet ispitamo savjest i zapitamo se kako se odnosimo prema takvima. Ne samo oni veliki i silni, nego i ja i ti. Koliko imam strpljivosti prema starim roditeljima, koji su mi nekako na teret, koliko imam strpljivosti i poštovanja prema prvom susjedu, koliko sam brat ili sestra onom malenom kojemu mogu pomoći, možda samo lijepom riječju, nekom uputom, ljudskom toplinom i osmjehom? Zar da se i na mene odnosi ona strašna poslovica da je čovjek čovjeku vuk? Trebam se stvarno zamisliti koga ja to grizem i ujedam?
Oduvijek se ljubav prema Bogu očituje u ljubavi prema čovjeku. Tu nema varke. Ne tlači siromaha i slabijega. Ni na cesti ni na ulici, ni u školi, ni u kući. Siromah je, slab je, nezaštićen je, izložen je… Baš zato sam se Bog za nj zauzima. Zar ću se s Bogom u ratu naći?
Gospodine, danas iznova želim krenuti putem Ljubavi, znajući da je to put nesebičnog i potpunog darivanja u kojemu sve što jesam pripada Tebi. Znam, Gospodine, da moje srce poput Tvojega neće nikada savršeno ljubiti Boga i čovjeka, ali znam da ono takvo kakvo jest pripada Tebi. Želi te ljubiti onakvo kakvo jest, sa svim svojim pozitivnostima i negativnostima. Pogled na drvo križa na kojemu si svoje srce iz ljubavi prema Ocu i čovjeku u potpunosti darovao uči me, Gospodine, kako je put ljubavi jedini put koji vodi k punini života. Darujem Ti, Gospodine, svoje srce, sav svoj život. Tebi jedinom upravljam svoje želje i k Tebi usmjeravam sve putove svojih traženja znajući kako je samo u Tebi izvor vode žive za kojim žeđam. Polazim, Isuse, putem Ljubavi na koji me svaki dan iznova pozivaš. Neka na tom putu svaki moj susret s bratom i sestrom bude susret s Tobom u kojemu će Ljubav biti ljubljena.
Na tom putu daruj mi, Gospodine, srce uvijek otvoreno i spremno prihvatiti i dopustiti ulazak Tebi i svakom čovjeku koji u njemu želi pronaći svoj dom. Molim Te za srce blago i ponizno koje će poput Tvojega saslušati i ljubiti Tebe i drugoga bez predrasuda i krivih osuda. Srce koje će pružiti ruku palomu i grešnomu pomažući mu iznova se pridići i osjetiti dostojnim ljubavi, oproštenja i života. Molim Te za srce koje će bezuvjetno ljubiti Boga i čovjeka poput Tvoje na križu raspete ljubavi, prepoznavajući na licu bližnjega utisnuto lice vječne Ljubavi.
|