31. nedjelja kroz godinu
I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. 4otrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!"
Lk 19,1-10
Neka te Bog primi k sebi, tamo gdje si već išao
Tvoje najmilije neka nježno položi
na jastuke svojih Obećanja
Da ih tata, muž i sin čeka u Raju.
Uzimanje udjela u nečijem životu
Isus je prolazeći kroz Jerihon, „grad palminih grana“, jedan od arheološki činjenično utvrđeno, najstarijih gradova u povijesti civilizacije, grada kroz koji su povijesno prošli veliki vojskovođe, od Jošue do Aleksandra Makedonskog, Isus je dakle ušavši u Jerihon bio predmet interesa jednog malog čovjeka poznatijeg kao Zakej.
Vi već posjedujete znanje, dio je to opće kulture - da je Zakej bio nadcarinik, bogat, moćan i svakako ne mnogo, zbog načina stjecanja moći i bogatstva i odnosa sa Rimskim carstvom, obljubljen od svojih suvremenika i sunarodnjaka.
Pitanje je zašto je taj čovjek bio tamo? Što ga je nagnalo da
se uzvere na visoke smokvine grane, koje su mu dale dovoljnu
visinu i koje su mu omogućile vidljivu blizinu Bogu koji dolazi?
Zakej je došao promotriti Boga sa pristojne udaljenosti. Iz sigurnosti krošnje došao je biti svjedokom prašine koju je podizao Isus oko sebe.
Zakej bez smokve ne bi imao šanse. Ova je smokva, za razliku od one nerodne, donijela veliki plod.
Bog Zakeja nije tek registrirao, već se pozvao u prisnost njegova doma.
Ta činjenica omogućila je Zakeju da providi smrtnički mentalitet svoje sebičnosti i neosjetljivog otimanja i za taj dar ulaska u prisnost Boga
unaprijed želi napustiti nepravde koje je nanosio i popraviti ih.
Isus je ovog malenog čovjeka pomaknuo iz njegove osi i sada sam Zakej ne može biti no prisan po svojim djelima prema drugima.
Dragi prijatelju, čitatelju župnog listića. Priča o Zakeju i početku njegova života još za života, po skromnom usponu na životnu smokvu, svjedoči pak snažno o tome da živimo za žive. Za Boga koji je živ, za druge koji nas okružuju i za sebe koji si preostajemo do smrti. A onda jednom opet zajedno i prisno, u vječnosti.Vaš župnik
Današnje nam Evanđelje pripovijeda o Zakeju, malom, bogatom čovjeku iz Jerihona, koga Židovi izbjegavaju i preziru jer skuplje porez za poganske tlačitelje i pri tom očito pazi da i njemu bude dobro. Zakej se posebno zanima za Isusa koji se, kamo god došao, druži s grešnicima. I Isus ga stvarno primjećuje, zove ga i ide k njemu. Taj susret s Isusom mijenja čitav njegov život. Pitanje koje je na temelju ove pripovijesti upoćeno nama jest: kako se mi odnosimo prema tamnoj strani našega života?
Shvaćamo li to Evanđelje stvarno kao osobnu poruku nama, da je Isus došao u nama spasiti ono što je izgubljeno? Iz toga proizlazi temeljno pitanje o odnosu prema našoj krivnji. Uzimamo li kao vjernici svoju krivnju puni povjerenja u susret s Isusom sa sigurnošću da će nam on oprostiti, da će nas u dubini naše dirnuti kao Zakeja, da će potpuno preoblikovati naš život i darovati nam novu životnu radost? Ili svoju krivnju uopće ne uzimamo ozbiljno, pronalazimo različite (dobre) isprike, bagateliziramo ih, a pri tom možda druga bez milosti stavljamo pred sudište? Ali time si oduzimamo dobru priliku: tko nije spreman trijezno pogledati svoju krivnju neće nikad osjetiti utjehu pravog oproštenja. Jer teret koji ne primjećujem, ne mogu niti predati. On će nas sve više pritiskati, priznali mi to ili ne. Ali ako se prepustimo milosrđu i oproštenju koje nam Bog nudi u Isusu, osjetit ćemo potrebu tu unutarnju radost i ljubav poklanjati drugima. A kad se međusobno izmirimo onda će među nama kršćanima zaista moći rasta bratska i sestrinska zajednica koja nikoga ne izbacuje jer Bog sâm to nikada ne čini. Zakej je, dakle, lik koji nas želi ohrabriti da potražimo susret s Isusum. Isus je ušao u njegovu kuću i učinio ga sretnim čovj
Gdje je ljubav, tu je oko
Ovih dana, oko Dušnog dana, mnogi ožalošćeni osjećaju jednu čežnju, više nego inače preko godine: još jednom vidjeti svoje pokojne. I u svagdašnjici imamo takve želje: tog i tog čovjeka bih rado još jednom vidio. Ali znamo i reći: Toga ne bih želio vidjeti nikako.
Danas smo čuli pripovijest o Zakeju, pripovijest o pogledu, iskustvo kojeg svi mi želimo, da uvijek osjećamo čežnju da vidimo: Tko je Isus, da mu dopustimo da nas vidi, pogleda pogledom ljubavi..
Zakej ga je radosno primio. I mi trebamo uvijek moliti: Dođi, gospodine Isuse i budi naš gost.
Nježna Božja ljubav je kod Zakeja učinila čudo. Ali ona je Isusa dovela na križ. Ako se zbilja želimo predati ovom Bogu i pokušati biti njemu slični, onda nam se neće događati ništa bolje nego njemu. Tko donosi mnogo dobra u igru života, neće ga mimoići križ. A gdje bi bilo bolje biti uzdignut, nego tu, kod njega. Konačno, križ je jedini most koji vodi u nebo.
Pitanje: Koja je razlika između čovjekove duše i njegova duha?
Odgovor: Koja je razlika između duha i duše? Riječ „duh“ odnosi se na nematerijalni aspekt ljudskoga bića. Čovjek ima duh, ali nije duh.
Riječ „duša“ ne odnosi se samo na čovjekov nematerijalni dio nego i na onaj materijalni. Čovjek ima „duh“, ali jest duša. U najosnovnijem smislu te riječi, „duša“ znači „život“.
 |
Ovaj tjedan nema župnog vjeronaukaDjelatnici župnog Caritasa će skupljati odjeću za potrebe župnog i biskupijskog caritasa 10. listopada od 9-11 sati u vjeronaučnoj dvorani. Osmaši krizmanici, javite se za susret u Zagrebu nabavite kalendare za 2014. |
 |
|
 Karla Sačer r.2013. kćerka Renata i Petre iz Karlovca Srednja 2 |
 Valdimir Turek r.1936. iz Sv. Đurđa Dravska 19. Njegovom smrću polako ali sigurno izumire limena glazba na prostorima naše župe. Sve je manje svirača u puhačke instrumente, a njemu još jednom hvala na udjelu, kao svirač u našoj limenoj glazbi. Mir Vječni. |
 Ozivaju se Denis Kraus r.1983 iz Komarnice 43 i Aleksandra Horvatić r.1987. iz Trnovca. Vjenčanje je 16.11.2013. u Trnovcu a moguću ženidbenu zapreku javite župniku. |
|