31. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!"Lk 19,1-10
Trebamo se diviti Zakeju. Riskirao je da bude izrugan samo da vidi Isusa. Njegova je dobra volja bila nagrađena od Isusa koji je zaželio posjetiti upravo njegovu kuću. Promatrači su mrmljali kako Isus svraća u kuću grješnikovu.
Zakej je visoko pozicionirani carinik u službi rimskih okupatora. Za sunarodnjake Židove on je izdajnik te, njihovim riječima govoreći, grješnik. Ipak on je i čovjek kojeg Isus izabire da bude upravo njegov gost za vrijeme boravka u Jerihonu.
Isus prihvaća i hvali Zakejev trud da popravi štetu koju je učinio. Čini se da je sretan što polovicu svoga novca daje siromasima. Molit ću Isusa da mi pomogne vjerovati kako prihvaća i moje jadne napore koje ulažem kako bih se promijenio.
Gospodine, u svojoj molitvi sam često poput Zakeja, ulažem izniman napor da te barem nakratko mogu vidjeti, a našao sam da me čekaš, zoveš imenom, pozivaš da se nastaniš u mome srcu. Kad sam s tobom osjećam radost u ponovnoj uspostavi reda u mome životu pronalazeći proljeće velikodušnosti i pravednosti koje su bile ugušene starim, lošim običajima.
Isuse, dok sjedim za računalom promatraš me kao što si promatrao i Zakeja. Zoveš me imenom i pozivaš da ti se pridružim. Ne zahtijevaš ništa, ali u tvome društvu želim promijeniti nešto u sebi i to ti darovati.
DUŠNI DAN – POGLED NA SMRT!
Gledan očima vjere čovjek i njegov život nerješiva je zagonetka, a smrt zagonetka nad zagonetkama. Gledan očima bez vjere čovjek je besmisleno biće, potpuni promašaj, suvišno dijete prirode; život mu je izgubljena bitka, život mu je patnja, a svršetak grob, konačni poraz. Ipak čitavi ljudski vijek čovjek se bori za život: znanost, tehnika, medicina, novac, sve je bačeno u rat protiv smrti. Reklo bi se život je neprekidna borba protiv smrti. Samo površno izgleda tako. U srži našega bića, u dnu duše živi želja, smisao i uvjerenje da smrt nije crna točka iza našega života nego početak drugoga, drugačijeg života. Riječ nas je Božja poučila: smrt nije nestanak nego nastavak života. Posljednju riječ ima ne smrt, nego život. Zato svoje pokojnike ne bacamo nego ih dostojno pokapamo i dižemo spomenike.
Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku Isusu dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu i svi oživjeti. Ove nam Pavlove riječi kažu da je Gospodin čovjeku namijenio vječni život, sretni život. Istina, čovjek je dijelom od mrtvog koji umire. Ali Bog je postao čovjekom da svojim uskrsnućem uništi smrt te smrtnom čovjeku udjeli besmrtnost i uskrsnuće.
Zašto naši grobovi nisu spomenici smrti i nestanka, nego odmarališta, postaje na putu do uskrsnuća. To je razlog zašto ih i kitimo svijećama i cvijećem, tim znakovima i simbolima života i radosti. Smrt je jutro kojim počinje vječni dan - besmrtni život u vječnoj ljubavi. Na dan spomena na naše pokojne neka ta istina bude naša utjeha i snaga da smrt shvatimo i prihvatimo kršćanski i svaki čas budimo spremni ako nas Bog pozove k sebi.
 |
 |
 |
 |
 |
|