U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!« Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«
Mk 12, 38-44
Pred Bogom nije bogat tko ima nego tko vjeruje, tko prima nego tko daje, tko živi u obilju nego tko se uzda u njegovu Providnost. Udovica je velikodušna prema Bogu i Isus ne može to ne vidjeti. Isus vidi ono najskrovitije, ono što čovjek nosi u duši. Pred njim sto puta više daje onaj tko daje od srca od onoga tko daje iz džepa. Ni ljudi ne vole davanje ako nije od srca.
Pričaju da je neki čovjek u staračkom domu imao pun ormar božićnih i uskrsnih paketa koje nikada nije otvarao. Kada je dobivao poštu, drugi stanovnici doma su bili pomalo ljubomorni jer oni nisu dobivali ni to. On je samo otkrio da mu ta pisma šalje kćer, ali nije rekao da ta pisma i čestitke uopće ne otvara. Slala mu ih je kći redovito, ali nikako da pronađe vremena da ga posjeti u domu. Nisu bili siromašni, ali ona nikad nije došla posjetiti svoga oca. Iz poduzeća su mu pakirali robu koju je skupo platila, ali ništa više od toga. Na prvi pogled bi se trebala očitovati njezina velika briga za oca, a bit je sasvim drugačija. Isto tako, neki čovjek, bogataš, skupljao materijalna dobra. Na času smrti zaželio da mu blago stave u grob. I bi tako. Bog mu omogućio da s tim blagom dođe i u nebo. I krenuo on tako u kupovinu. Došao u trgovinu i pita za cijenu. Sve košta jednu kunu. Začudio se kako je sve tako jeftino. Nakupovao on puno toga. Došao na blagajnu i račun iznosi oko 1500 kuna. I daje on svoj novac, no prodavačica mu kaže da tim novcem ne može ništa platiti. Jedino sredstvo plaćanja u nebu su samo oni novci koje smo drugima poklonili, a nažalost on takvih novaca nije imao.
Što nam je činiti? Jasno otvoriti oči i početi svijet u kojem živimo promatrati očima Isusa Krista. Nije on tako pokvaren da se ne bi mogao mijenjati na bolje. Postavlja se pitanje otvorenosti promjenama koje život od nas zahtjeva. Jesmo li spremni svijet promatrati onako kako ga je promatrao naš Spasitelj, Isus Krist. Sve nas ovo zapravo potiče da u sebi stvaramo pravu i stvarnu pobožnost kao i darivanje od srca.
»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!« Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«
Mk 12, 38-44
Pred Bogom nije bogat tko ima nego tko vjeruje, tko prima nego tko daje, tko živi u obilju nego tko se uzda u njegovu Providnost. Udovica je velikodušna prema Bogu i Isus ne može to ne vidjeti. Isus vidi ono najskrovitije, ono što čovjek nosi u duši. Pred njim sto puta više daje onaj tko daje od srca od onoga tko daje iz džepa. Ni ljudi ne vole davanje ako nije od srca.
Pravo Bogoljublje, očitava se na vjerniku kako ljubi drugog čovjeka.
Pričaju da je neki čovjek u staračkom domu imao pun ormar božićnih i uskrsnih paketa koje nikada nije otvarao. Kada je dobivao poštu, drugi stanovnici doma su bili pomalo ljubomorni jer oni nisu dobivali ni to. On je samo otkrio da mu ta pisma šalje kćer, ali nije rekao da ta pisma i čestitke uopće ne otvara. Slala mu ih je kći redovito, ali nikako da pronađe vremena da ga posjeti u domu. Nisu bili siromašni, ali ona nikad nije došla posjetiti svoga oca. Iz poduzeća su mu pakirali robu koju je skupo platila, ali ništa više od toga. Na prvi pogled bi se trebala očitovati njezina velika briga za oca, a bit je sasvim drugačija. Isto tako, neki čovjek, bogataš, skupljao materijalna dobra. Na času smrti zaželio da mu blago stave u grob. I bi tako. Bog mu omogućio da s tim blagom dođe i u nebo. I krenuo on tako u kupovinu. Došao u trgovinu i pita za cijenu. Sve košta jednu kunu. Začudio se kako je sve tako jeftino. Nakupovao on puno toga. Došao na blagajnu i račun iznosi oko 1500 kuna. I daje on svoj novac, no prodavačica mu kaže da tim novcem ne može ništa platiti. Jedino sredstvo plaćanja u nebu su samo oni novci koje smo drugima poklonili, a nažalost on takvih novaca nije imao.
Što nam je činiti? Jasno otvoriti oči i početi svijet u kojem živimo promatrati očima Isusa Krista. Nije on tako pokvaren da se ne bi mogao mijenjati na bolje. Postavlja se pitanje otvorenosti promjenama koje život od nas zahtjeva. Jesmo li spremni svijet promatrati onako kako ga je promatrao naš Spasitelj, Isus Krist. Sve nas ovo zapravo potiče da u sebi stvaramo pravu i stvarnu pobožnost kao i darivanje od srca.
 |
Župni vjeronaukKrizmanici - srijeda u 14.00 sati ili subota - 9.00 h. Prvopričesnici - subota u 10.00 h. |
 |
|
 Mateo Bedeković, sin Igora i Anite iz Ludbrega. Tia Matijašec kćerka Marijana i Petre iz Sv. Đurđa, Cvjetna 12. < |
 Jelka Kovaček r. 1936. iz Sv. Đurđa, Br. Radića 30. . Mir vječni! |
 Ozivaju se i žele se vjenčati Suzana Križanić iz Hrastovskog i Neven Horvatić iz Obrankovca 3. Vjenčanje je 24.11.2018. u Sv. Đurđu. |
|