32. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«
Mt 25, 1-13
*Pet ih bijaše ludih… - Svadba je uvijek događaj kojemu se svi vesele, a osobito mladi, tim više, ako imaju neku posebnu ulogu. U Isusovo vrijeme bio je svadbeni običaj, da mladenku u njezin novi dom prate njezine najbolje prijateljice.
Bila je to čast. Možemo samo zamisliti, koliko su se dugo djevojke urešivale i uljepšavale… Dodatna draž tome bio je običaj da mladoženja “bane” iznenada, bez najave. I sada Isus pripovijeda kako je jedna mladenka imala čak deset prijateljica (djevica) koje su imale čast da je prate. Veli Isus da ih je pet bilo ludih. U čemu je ludost? U silnoj žurbi, ushićenosti i pometnji, zaboravile su uzeti ulja za svoje svjetiljke. Očito se bile toliko zanesene uređivanjem i izborom odjeće, da su zaboravile na ono što je ključno: kako uopće misle noću ići u pratnji, ako nemaju ulja za svoje svjetiljke? Na ono temeljno –ulje -zaboravile su, a bavile su se, očito, onim što je od drugotnog značenja – urešivanjem i uljepšavanjem.
Ima li ludosti u nama i oko nas? Ima, nažalost i to na isti način kao i u Isusovoj prispodobi. Zamjenjujemo bitno nebitnim, a nebitno bitnim. Uopće ne mora biti loše i grešno ono što nas zaokuplja i čime se bavimo. Riječ je jednostavno o tome da zaboravljamo ono što je jedino bitno – život s Bogom i u Bogu. Pogledajmo. Silnu snagu trošimo na to da nam se dijete upiše u željenu školu i da je završi. Radimo i više i teže da bismo si mogli priuštiti i ovo i ono. Kao da smo natjecatelji na olimpijskim igrama, dajemo se voditi načelom citius, altius, fortius (brže, više, jače). I onda ne zapažamo kako se sve više udaljavamo od svoje obitelji, otuđujemo od svojih bližnjih, odalečujemo do Boga. A neka se tu – ne dao Bog! – uključe i neke strasti, neki grijesi, eto nas kako ludujemo, ne misleći kako je sve prolazno. Baš kako veli Psalam: Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k’o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo (Ps 103,15-16). Čemu sve ono što stječemo i postižemo, ako jednoga dana to sve ostaje iza nas? Živjeti od danas do sutra, živjeti samo za ovozemne vrijednosti ludost je, kao što je onim djevojkama bila uzaludna i ljepota i ukrašavanje i sjajne haljine… To nije ništa vrijedilo bez ulja za svjetiljke.
Jedna Ezopova basna pripovijeda kako su dvije žabe, nakon što je njihova bara presušila, krenule u potragu za novom barom. Kad su naišle na jedan zdenac u kojem je bilo vode, jedna je žaba predložila da skoče u nj. Nato druga odgovori: “Draga, a kako ćemo izići iz zdenca, ako i on presuši?”
Očito je, da nam u životu valja planirati, koje posljedice za budućnost mogu imati neki naši današnji postupci. Tako je po sebi razumljivo da je prije neke gradnje potrebno imati i nacrt i proračun. I mi planiramo svoje putovanje, svoj godišnji odmor, svoje kućne troškove. Ludo je živjeti od danas do sutra.
Evo, o takvoj mudrosti i o takvoj ludosti govori Evanđelje (Mt 25, 1-13).
VJERONAUK KOD KUĆE: Prvopričesnici riješiti 3. str. u skripti. Krizmanici pročitati i riješiti 1. i 2. str |
|
Ignac Stančin r.1951. iz Sv. Đurđa, Br. Radića 22. Stjepan Novak r.1942. iz Karlovca, Glavna 36. Ivan Kraljić r.1937. iz Sv. Đurđa, V. Lisinksi 9. Mir im vječni! |
|