33. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: "Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’
Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’
A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’ ‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’"
Mt 25,14-30
Svi su ljudi, svaki za sebe, pozvani na svoju puninu i na ‘susret’ s Bogom. Parabola o talentima najslikovitije i najjasnije govori o našoj odgovornost za talente koje imamo i kroz koje živimo. Vrlo često procjenjujemo kako se odnosimo prema drugima, prema društvu, prema zadacima koje smo preuzeli, ali se malo pitamo kako i koliko smo odgovorili samoj svojoj nutrini i darovima.
Božja logika vremena! Vrijeme je veoma važno. Vrijeme rada je dobro vrijeme. Ne treba se uspoređivati s drugima i može se postići dvostruko. Vrijeme čekanja je varljivo. Može ostati pasivno i neiskorišteno. Život se ne može spasiti bez zalaganja. Nije važno što radimo, jesmo li u svijetu istaknuti i priznati. Sve je to za zemlju. Važno je kako radimo, makar nam se činilo da su nam mogućnosti skromne. Konačno, primili smo dar govora. Riječ je dar. Dobra riječ koju damo bližnjemu ima u sebi moć da izgrađuje i nikada se ne vraća besplodna. Pripadamo zajednici, ali će se računi činiti sa svakim pojedinačno. Svatko je osobno pozvan. Važno je odgovoriti na poziv i surađivati s milošću. Onda se sigurno može i primiti nagradu.
Isusova se priča može primijeniti na svu čovjekovu djelatnost, a u kršćanstvu i na čovjekovo trpljenje. Bog je velikodušni darovatelj, ali očekuje našu suradnju. Misao o čovjeku Božjem sudioniku duboko je ukorijenjena u Bibliji. No on hoće da s povjerenim darovima poslujemo, da ih i svojim radom umnožimo. Brojevi pet i još pet, dva i još dva nisu matematički važni. Samo ističu potrebu da čovjek iskoristi svoje darove i umnoži. Ni sam kraj priče ne želi pokrenuti pitanja o preveliko Božjoj strogosti; želi potaći da dobro poslujemo s darovima Božjim. Dobra narav, inteligencija, sam život, dobre okolnosti života, mogućnosti školovanja itd. – sve su to darovi Božji. Svi se oni mogu rasuti i iskoristiti.
Poruka ove nedjelje je: BUDNOST, TRIJEZNOST i MARLJIVOST.
Evanđelist Matej iznosi Isusovu prispodobu o odnosu SLUGE i GOSPODARA. Uloga sluge nije posljedica vlastitog izbora. Lik sluge je u vjerničkom odnosu prema Bogu. Kristov učenik je SLUGA. Svi smo mi Božji sluge. Uloga sluge je: odano služiti gospodaru. Gospodar svojim slugama daje svoje TALENTE. Daje im da upravljaju njegovim vlasništvom. Gospodar talente raspodjeljuje različito, ovisno o slugama i njihovim sposobnostima. Dakle, gospodar talente poklanja. Talenti su DAR! A od dara se očekuje ODGOVORNOST.
Gospodin danas govori i o talentima, tj. o blagu koje nam je povjereno. Koje je to blago? Ima ih više. Najvažnije je blago dar vjere. Bog mi je podario da vjerujem, da mogu svoj pogled izdići iznad ove zemlje, usmjerio me prema vječnosti. Dar je to koji treba njegovati. Nadalje Božja riječ silno je blago koje nam je povjereno. Bog nas živom riječju upućuje, opominje, ispravlja, usmjerava. Tu je i Crkva, živo Tijelo Kristovo, sakrament našega spasenja. Najveće blago koje nam Bog povjerava jest svakako sam Isus Krist, Sin Božji i sin čovječji, naš brat i Gospodin, naš Pastir i Spasitelj, Slika nevidljivog Boga, Riječ Tijelom Postala.
Zar ćemo doista živjeti kao djeca ovoga svijeta koja trče za propadljivim i nestalnim? Ne varajmo se: Isprazne žudnje itekako su prisutne i među vjernicima Kristovim. Kako li samo i mi znademo isprazno hlepiti za prvim mjestima, za počastima, za bogatstvima; kako li se samo borimo za priznanja i odlikovanja, crkvene i državne počasti i naslove… A kad bismo tim silama nastojali i oko onih vječnih, trajni, neprolaznih vrednota…
Gospodine, pouči nas svojemu putu, jer: “Lažna je ljupkost, tašta je ljepota”…
Povjereno
Prispodoba nam jasno daje do znanja da naš život počima jednim preduvjetom povjerenja. Blago koje Gospodar povjerava slugama je sasvim osobno povjereno blago.
To je kao kad bi otac obitelji poklonio sinu svoj kompjutor da bi, konačno, sin sam mogao stati na svoje noge. Kod tolikog povjerenja jasno je da se otac brine. Upravo kompjutor mi je odlična tema: kakva mi je čudesna stvar poklonjena, kako bih o tome bio ovisan, a s druge strane kako bih bio neodgovoran ako ne bih ništa pametno i korisno pisao.
U zbilji: nama je povjeren život. I kad postanemo toga svjesni, može biti vrlo potresno, jer ćemo brzo opaziti gdje zakapamo ono povjereno blago ili ga čak zloupotrebljavamo. Moje vrijeme je meni darovano, ponekad i vrijeme drugih ljudi. Moje naravne sposobnosti i stanje su meni darovani. U školovanju, zvanju, politici, svugdje se susrećemo s činjenicom da nam je to blago darovano. Djeca su povjerena roditeljima, ali i braći i sestrama.
Kad sam rekao Isusu
Kad sam rekao Isusu: Tako sam daleko od mjesta gdje me želiš.
Nježno je odgovorio: U redu je. Važno je da Otac, ti i ja hodamo zajedno.
Kad sam rekao Isusu: Ne znam tko sam.
Nježno je odgovorio: U redu je. Ja znam tko si.
Kad sam rekao Isusu: Moja djela ne odražavaju moje srce.
Nježno je odgovorio: U redu je. Moja to čine.
Kad sam rekao Isusu: Misli su mi iskvarene.
Nježno je odgovorio: U redu je. Posluži se mojima neko vrijeme.
Kad sam rekao Isusu:Ne znam voljeti.
Nježno je odgovorio: U redu je. Podučavat ću te besplatno..
 |
Župni vjeronauk Prvopričesnici |
 |
 Lara Novak , kćerka Saše i Martine iz Komarnice L. 29. |
 Marija Kos r.1942. iz Hrženice, M. Krleže 22. Pokopana je u Hrženici. Mir joj vječni. |
 |
 |
|