33. nedjelja kroz godinu

Mt 25, 14-30
Odmah na početku današnje evanđeoske zgode postajemo pažljivi na to, kako Bog različito dijeli svoje darove. Netko dobije pet talenata, netko dva, a netko samo jedan. Čovjek se pita, da li je to pravo. Nije li onaj , koji je manje dobio, prikraćen? Zar Bog ne ljubi sve ljude jednako. Po kojim mjerilima daje jednome više, drugome manje? Ne radi se samo o umnim sposobnostima, pod čime obično razumijemo riječ talent. Radi se općenito o razlikama među ljudima. Dijelimo se na muškarce i žene, tada se redaju razlike po tome, ,koliko je tko zdrav (ili bolestan), velik (ili malen), snažan (ili slab), bogat (ili siromašan). U kakvim smo različitim mjestima, državama, kontinentima rođeni, od koliko različitih roditelja smo odgajani, kakvu smo različitu mladost proveli . . .
Ako nam se te razlike čine nepravednima, razmišljajmo u suprotnom smjeru i zapitajmo se, kako bi bilo na svijetu, da Bog te razlike nije stvorio. Svi bi bili muškarci '(ili žene), pa svi jednako zdravi (ili bolesni), svi jednako snažni (ili slabi), svi jednako veliki (ili mali), svi jednako bogati (ili siromašni), svi jednako lijepi (ili ružni), svi jednako talentirani (ili nenadareni). Kakav bi bio naš život, čemu bi se čovjek radovao, čega bi se bojao, što bi očekivao, za što bi se mučio, za čime bi čeznuo . . .? Iako su prvi i drugi službenik dobili različite talente i donijeli različitu zaradu, jednako su bili pohvaljeni. I to zato, jer su se trudili svim svojim snagama, te s gospodarevim talentom zaradili, koliko su mogli. S trećim je gospodar bio strog. Ne zato, što je malo donio, već zato, što je zakopao talent. Što je radio u vrijeme gospodareve odsutnosti?
![]() |
Župni vjeronauk u srijedu za krizmanike je u 15.05 sati za prvopričesnike u subotu u 10.00 satiHvala Bogu na Kraljici mira u našj župi! Dana 30.10.2017. navršilo se deset godina postojanja Marijine Legije u našoj župi. Prisjećamo se kako smo počeli nesigurno, kao djeca. Sve nam je bilo novo. Nakon 3 mjeseca davali smo svoja obećanja Blaženoj Djevici Mariji. Predali smo se njoj, srca su zadrhtala a suze potekle kad smo izgovarali riječi: Evo me Marijo! Bilo je veoma teško poći na apostolat. Bilo je mnogo vjernika koji su nas primili u svoj dom i zahvalili dragom Bogu i nama što smo ih posjetili. Ali bilo je i onih koji nisu željeli našu prisutnost. Mnogi su se ismijavali da nismo normalni. Ali samo jedan pogled na križ kao da nam netko stavlja misli: Isuse i Tebe su krivo optuživali,Tebe su ismijavali,Tebe su mučili a bio si Bog i na kraju su te razapeli a što da onda mi očekujemo. Uzmimo svoj križ, zagrlimo ga i s radošću pođimo za tobom. Danas nakon 10 godina rada sretni smo jer znamo da nekome pripadamo, da nas majka Marija zagovara kod sina svojega i nadalje želimo svim srcem pripadat dragom Bogu i našoj nebeskoj majci Mariji. Hodočastili smo sa Marijinim legionarima iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine u Sarajevo, u Udbinu ove godine sa punim autobusom molitvenih članova i Marijinih štovatelja. Hodočastili smo B.D. Mariji u Molve. Uz Majku Mariju svima nama je lakše nositi svakome svoj križ. |
![]() |
|
![]() Jana Martinec, kćerka Ivane i Borisa iz Obrankovca 10. |
![]() Niko Filipović Komarnica 59 i Štabi Zlatko Sesvete Ludbreška 5; Dragica Kovačić Sv. Đurđ, Cvjetna 6. |
![]() Jadran Ledenko i Iva Bajt iz Ludbrega |
|