33. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vre- mena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«
Mt 25, 14-30
U današnjem Evanđelju slušali smo kako neki čovjek odlazi na put.
Prije svog odlaska dozove svoje sluge i razdijeli im svoj imetak. Jednome dade pet talenata, drugome dva, a trećemu samo jedan talenat. Svakome prema njegovim sposobnostima. Primivši talente, onaj s pet talenata ode i počne poslovati, te zaradi s njima još pet. Rekli bismo da je pametno poslovao. Onaj koji je primio dva talenata postupio je jednako tako i zaradio s njima još druga dva talenata. Pametno je poslovao. Onaj koji je primio jedan talenat, otišao je i sakrio svoj talenat i nije ga u ništa upotrijebio i ništa nije s njime zaradio. Kad se gospodar vratio pozvao ih je na obračun. Onaj s pet talenata donio je drugih pet zarađenih, a onaj s dva donio je druga dva talenata. Gospodar je bio zadovoljan njihovim poslovanjem. Zato ih poziva: „Dođite, vi sluge dobri i vjerni. Uđite u radost gospodara svoga.“ Onaj s jednim talentom nije primio nagradu. Nije dobro poslovao i zato ga gospodar grdi: Trebao si upotrijebiti moj novac da iz njega izvučem dobitak. Oduzmite mu taj talenat i podajte onome koji ima pet i koji zna poslovati. Njega bacite van u tamu.
Bliži se kraj crkvene godine koja završava blagdanom Krista Kralja. Svaki kraj godine podsjeća nas na obračun. Taj će se obračun dogoditi pred Bogom – vječnim Sucem. Bog nije nikamo otputovao, nego je svakome čovjeku, svakome od nas dao nekoliko talenata. Nekome više, nekome manje, ali svi smo dobili zadatak pametno upravljati primljenim talentima.
Najveći Božji talenat je naš život. Kad se budemo pojavili pred Bogom – Sucem, pitat će nas u što smo upotrijebili darovani život? Jesmo li donijeli umnožene darove života i sposobnosti, ili smo ih zakopali, sakrili ili ludo upotrijebili? To je važno i sudbonosno pitanje.
Kaže jedna priča kako se mnoštvo ljudi skupilo pred rajskim vratima čekajući da sveti Petar otvori vrata. Sa sobom su donijeli manje ili veće pakete koje su donijeli Bogu. Samo je jedan čovjek stajao bez paketa, nije imao ništa. I kad su se otvorila rajska vrata, svaki otvara svoj paket i pokazuje Bogu što je u njemu. Na red je došao i onaj čovjek koji nije imao nikakvog paketa i rekao Bogu kako nema ništa, da ništa nije znao raditi, jer je bio samo komedijaš na kraljevom dvoru, koji je zabavljao i nasmijavao ljude. Bog mu odgovori: „Dobro, dobro! Tebi sam dao samo taj talent da možeš ljude nasmijavati. Svoj talent si pametno upotrijebio. Uđi u radost svoga gospodara.“
Svakome je Bog od nas dao neki dar, neku sposobnost. Nitko ne zna sve.
A mi si postavimo pitanje kako sam ja u ovozemaljskom životu
iskoristio Božji dar, talent? Da li sam ga iskoristio na osobno dobro
i na dobro zajednice, ili sam ga zakopao?
Povjereno
A što onda prispodoba ima sa kraljevstvom nebeskim? Sigurno je da je kraljevstvo nebesko ova blizina Boga punog ljubavi i ispunjenje života. Blizinu Boga što označuje kraljevstvo Božje sebi ne može darovati ni jedan čovjek čije ponašanje nije potpuno ispunjeno povjerljivim davanjem i primanjem. Samo ovo povjerenje omogućava Bogu da nam otvori pristup u svoju blizinu - svoju vlast.
Prispodoba nam jasno daje do znanja da naš život počima jednim preduvjetom povjerenja. Blago koje Gospodar povjerava slugama je sasvim osobno povjereno blago.
To je kao kad bi otac obitelji poklonio sinu svoj kompjutor da bi, konačno, sin sam mogao stati na svoje noge. Kod tolikog povjerenja jasno je da se otac brine. Upravo kompjutor mi je odlična tema: kakva mi je čudesna stvar poklonjena, kako bih o tome bio ovisan, a s druge strane kako bih bio neodgovoran ako ne bih ništa pametno i korisno pisao.
U zbilji: nama je povjeren život. I kad postanemo toga svjesni, može biti vrlo potresno, jer ćemo brzo opaziti gdje zakapamo ono povjereno blago ili ga čak zloupotrebljavamo. Moje vrijeme je meni darovano, ponekad i vrijeme drugih ljudi. Moje naravne sposobnosti i stanje su meni darovani. U školovanju, zvanju, politici, svugdje se susrećemo s činjenicom da nam je to blago darovano. Djeca su povjerena roditeljima, ali i braći i sestrama.
Cijena i cjenkanje
Na tržnicama gdje nije sva roba fiskalizirana ili prigodom privatne prodaje proizvoda moguće se s pogađati oko visine cijene, to jest moguće se, žargonski rečeno, cjenkati. Kupcu je u interesu postići što manju cijenu, a trgovcu je cilj ostvariti što je moguće veću dobit, pa se onda oni traže na nekoj srednjoj vrijednosti koja odgovara i jednome i drugome.
Na žalost određena cjenkanja postoje u našem odnosu i pristupu prema Gospodinu, s time da je krajnje proturječno da se mi ljudi cjenkamo na štetu vlastitoga spasenja.
Dok nam Gospodin daje potpuno samoga sebe i krv svoga Sina kao cijenu našega spasenje, mi se s njime cjenkamo i zatežemo proces otkupljenja, te tražimo možemo li ostati još u ropstvu ili smanjiti do minimuma svoje sudjelovanje u tome procesu, umjesto da i sami zaželimo biti potpuno slobodni i baciti mu se u zagrljaj.
Duhovnom lijenošću cjenkamo se protiv sebe i nepromišljeno odbijamo tu najveću dragocjenost i dar koju Bog plaća za nas kao cijenu našega spasenja.
 |
VJERONAUK KOD KUĆE: -Prvopričesnici riješiti 4. i 5. str. u skripti. -Krizmanici pročitati i riješiti 3. i 4. str. |
 |
|
 |
 Mir im vječni! |
 |
|