3. Nedjelja Došašća
A kad Ivan u tamnici doču za djela Kristova, posla svoje učenike da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?" Isus im odgovori: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene." Kad oni odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!
Mt 11,2-11
Dolaze k Isusu Ivanovi učenici i pitaju ga,
je li on stvarno Mesija kojeg iščekuju.
Lk2,2-11
Isus ne želi odgovarati naučenom riječju. Potiče ih da sagledaju ono što su vidjeli, pa neka onda sami zaključe.
Tako postupa Isus. Puno je propovijedao. Pomagao je ljudima, liječio njihove bolesti, umnažao kruh, stvarao vino, stišavao oluju, zloduhe izgonio. A na vrhuncu svoga djelovanja, Isus je sama sebe za nas predao.
Tu smo i mi, njegovi učenici. Po čemu će svijet upoznati da smo njegovi? Poput njega i mi naviještamo Božje kraljevstvo. Učimo, poučavamo, propovijedamo. Ali ostaje ono što je još važnije. Naš život i naša djela. Iza Isusa su ostala jasna djela: toliki izliječeni, nasićeni, toliki koje je on obradovao oproštenjem. I konačno, ostaje djelo njegova spasenja u muci, smrti i uskrsnuću.
A što ostaje iza nas? Čime mi potkrepljujemo našu riječ? Zavišću? Dvoličnošću? Ljubomorom? Prijetvornošću? Lijenošću? Nadutošću? Samodostatošću? Ili pak iza mene ostaju djela Duha: ljubav, mir, strpljivost, blagost, susretljivost spremnost na praštanje…
Sad smo stvarno neposredno pred Božićem. Još ima vremena do Božića. Učinimo nešto dobro. Samo će nam tako Božić biti radostan. Samo ćemo tako i mi sami biti na radost i sebi i drugima. Sjetimo se da tomu drugomu, „Bogu u njemu“, nismo dostojni »odriješiti remenje na obući«, ali smo dostojni pripremati put svijetu koji počinje s dolaskom Boga; onoga Boga koji progovara na drukčiji način od očekivanoga. Znakovi su toga govora ljudi koji počinju živjeti: hromi hodaju, gubavi se čiste, slijepi progledaju, gluhi čuju, siromasima se naviješta Kraljevstvo Božje.
Je li to dovoljan motiv da došašće ne pretvorimo u pripremanje ljudskih besmislica, bezobrazno ih povezujući s Božićem? Jer, što ćemo danas reći Ivanu Krstitelju ako nas pita:
»Jeste li vi kršćani, ili da čekamo druge ... ?«
 |
Djelatnici župnog caritasa daruju 500 kn za popravaka orgulja. Hvala.Župni vjeronaukDo dalnjega nema župnog vjeronauka |
 |
|
 Emanuel Sačer r.2013. sin Maria i Lucije iz Sv. Đurđa, Preloška 10. |
 Franjo Zlatar r. 1937. Iz Luke L. 28. |
 |
|