3. došašća
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! – kako reče prorok Izaija.« A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
Iv 1,6-8.19-28
Pa tko si, da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali?
Predstavljanje pred policijom je uvijek neugodno. Znaš da imaš sve dokumnte, ali ti nije ugodno. Čuli smo kako traže od Ivana Krstitelja da se legitimira: Tko je i zašto krsti na Jordanu? Ivan će biti iskren i ponizan i reći će im istinu o sebi, da je on: „Glas jednoga koji viće u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnajte mu staze. Uputit će ih na Mesiju. Ako se sjetimo kako su ljudi skloni vrlo često predstavljati se više nego što jesu, posebice političari, tada možemo uvidjeti kako je v rijedna Ivanova istina i poniznost. On kaže da nije obećani Mesija i: „Ja vas, istina, krstim vodom. Ali dolazi jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti sveze na obući; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. A koja je veličina i svetost u Ivanu, reći će nam Isusov sud u riječima: „Zaista, kažem vam između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja. Ali i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega“. I dok uviđamo Ivanovu veličinu s jedne strane, s druge strane opažamo i razliku između onoga što je na zemlji i onoga što je u nebu u vječnosti. Koliko god je Ivan veliki i svet pred Bogom, ipak i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je do njega. A tko smo mi? Kako se možemo legitimirati? Ivan je rekao istinu o sebi, da je on glas koji viće u pustinji. Priprema Izraelce za mesijin dolazak. Mi živmo u 21. stolejću poslije Mesijina dolaska. Što bi nam Ivan rekao kad bi se sad pojavio među nama? Šibao je židovske farizeje teškim riječima. Govorio im je : „Zmijski porode! Tko vas upozori da bježite od skore srdžbe koja stiže?“ Bježe od skore srdžbe Božje. Ti židovi su ipak došli na rijeku Jordan i pokazali znak da se kaju. Primili su krštenje na obraćenje.
Kako je s nama? Trgujemo li sa svojim Bogom ili živimo s Bogom? Jesmo li spremni donijeti svoj grijeh pred Boga, ispovijediti se i pokajati ili mislimo da nemamo grijeha?
A među vama stoji netko koga vi ne poznate (Ivan 1,26)
Krist je često nepoznanica i kršćanima. A tko je Isus Krist za nas? Možda je među nama, ali ostaje nepoznanica. Često je izdan u životu krštenih. Iako je Spasitelj utkan u ljudsku povijest, često ga zaobiđemo svojim lošim životom. Isus Krist je naugasivo svjetlo, a kršteni u njegovo ime ponašaju se kao da ne postoji. Krist je na našim oltarima, a mi bježimo od te svetosti.
On je na kalvarijskom križu, a opažaš ljude kako se kockaju ispod križa.
Ivan je glas, a Isus je riječ koju Ivan naviješta.
Marija je službenica gospodnja, a Isus je Sin Božji kojega je Marija rodila.
Petak, 11.12.2020. Još jedan u nizu petaka ove godine. Hvala Bogu!
Idu ti dani i mi se malo po malo približavamo kraju ove vrlo zanimljive građanske godine. Početak godine bio je lijep, radostan, pun nade. Tako smo i krenuli s veselje, banketima, vatrometima, koncertima u dvoranama i na gradskim trgovima. Jelo se, pilo se, slavilo se. (Ne mislim na Sodomu i Gomoru!) No, ne bi tako cijele godine. Tako nam je kako nam je. Naravno, pomalo smo se već navikli i radimo onako kako nam je dozvoljeno, a mi svećenici radimo i protuzakonito, i to prilično samouvjereno i svjesno. Kako? Pa više manje sve naše župe slave svete mise zornice. Naravno da svaki dan ima daleko više vjernika od propisanih 25 + svećenik.
Ovih dana započeh obilaziti svoje starije i bolesne župljne -braću i sestre -koji ne mogu doći u crkvu. Samo neke bake su se uplašile za vlastito zdravlje i zamolile su da dođem kada se stanje malo popravi. (Ma nije se bake ni pitalo, nego u ukućani tako odlučili!) Kada se samo sjetim korizmenog vremena kada po preporukama i stožera i biskupa nismo slavili svete mise s narodom niti smo ispovijedali starije i bolesne u župi, a bilo oko 30-40-0 pozitivnih na Covid 19. Sada velika većina svećenika je to napravila. Istina, otkazali smo ispovijedanje na tzv. Velikim ispovijedima, ali svaki od nas ispovijeda prije svete mise zornice i nedjeljom prije svetih misa. Vidimo da se može i da je sve prešutno dozvoljeno od strane stožera.
Ipak, broj zaraženih se ne smanjuje i povećava se broj bolesnika na respiratoru. Danas je na respiratoru završio i umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Zakucala Korona i na naša vrata! A što ćeš, mora to i naše redove uhvatiti.
Još idući tjedan možemo po ovom principu. Već bi iduće nedjelje mi župnici trebali oglasiti idemo li na blagoslov obitelji po našim župama. Dio župljana jedva čeka trenutak da si vidi sa svojim župnikom, a jedan nezanemariv dio očekuje da blagoslova neće biti i da će ostati koja kuna više u džepu.
Naravno, neće biti niti nama župnicima svejedno. Iz dva razloga. Mi smo navikli poslije Božića raditi dva tjedan intenzivno i uz to od vjernika dobiti dar s kojim župa funkcionira tijekom godine. Biti će nam nezamislivo ako ćemo mi u tom božićnom vremenu biti relativno besposleni. Ali će nam itekako biti nezamislivo ako župe ostanu bez prihoda. Tako da smo i mi župnici u velikoj dilemi. Naravno, najlakše bi nam bilo da viša instanca odredi što nam je činiti, ali u biti svatko pere ruke, nitko ne želi preuzeti odgovornost i snositi posljedice odluke kakva god ona bila. "Brigo moja pređi na drugoga" danas se tumači na novi način: "Ništa ne dokidati, nego prilagoditi!"
Mi svećenici na terenu to prevodimo na slijedeći način:
 |
VJERONAUK KOD KUĆE: - skripta -Prvopričesnici riješiti 22. 23. 24. i 25. str. -Krizmanici pročitati i riješiti 11. i 12. str. Hvala Jasmini Petak iz Prilesa na postavljanju Adventskog vijenca ispred župne crkve. |
 |
|
 |
 Branko Valjak r. 1945. iz Karlovca, Srednja 10. Ivka Sačer r.1936. iz Ludbrega Đuro Tuksor r.1937. iz Struge 142. Mir im vječni! |
 |
|