Sveta Tri Kralja
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Mt 2,1-12
„Tri kralja jahahu s onih sunčanih stran…“
Pjesma je to kojom često započinjemo proslavu današnjeg blagdana.
Ali, jeste li se ikada upitali koje su to „one“ sunčane strane?
Zastanimo i razmislimo o vremenu u kojem su to oni jahali. Za većinu naroda bilo je to vrijeme rimske okupacije kada je najveći i najdivniji san bio sloboda. Postavši svjesni da im ovozemaljska blaga neće biti od pomoći ovi su kraljevi, magi, mudraci ako hoćete, upravili svoje poglede prema nebu i ostali zapanjeni čudesnom jednom zvijezdom koja ih je očarala svojim svijetlom i nukala da pođu na put u potrazi za nebeskim kraljem koji će im otkriti što su to Put, Istina i Život.
Tri kralja, dakle, i tri kraljevstva. Ako je sjaj zvijezde bio toliko jak da je obasjavao tri različita kraljevstva, kako to da taj isti sjaj nije vidio Herod i njegovi podanici? Odgovor je vrlo jednostavan: zaboravili su pogledati u Nebo! Židovi su, naime, Mesiju, Božjeg pomazanika, zamišljali kao novoga kralja Davida koji će, ponovno, pobijediti Golijata, Rimljane, ujediniti sve Izraelce i sagraditi veličanstveno kraljevstvo sa sjedištem u Jeruzalemu. Takvog mesije Herod se nije bojao. Ta on je već imao palaču u Jeruzalemu, obnovio je jeruzalemski Hram, bio je u dobrim odnosima s Rimljanima i imao je oko sebe dovoljno vjerne podanike (jer je sve one koji su se pokazali kao imalo sumnjivi dao ubiti; uključujući svoju ženu i sinove) koji su bili spremni „ukloniti“ svakoga tko bi mu se našao na putu. On je živio dobro i nije imao potrebu obratiti se Gospodinu pitanjem: „Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene?“ (Ps 13, 2)
Nismo li i mi danas postali slični Židovima, Herodu? Gledamo zemaljsku situaciju i dokle god su nam trbusi puni i krediti plaćeni, nemamo potrebu podići pogled prema Nebu i potražiti čudesnu neku zvijezdu koja će nas povesti na put. Pa čak i kada nam u želudcu „zakrulji“ i minus na računu se poveća mi ne upravljamo pogled prema Nebu, ne posežemo za Biblijom kako bismo sa psalmistima uputili svoje molitve Bogu, nego psujemo vladu, kritiziramo Crkvu, bunimo se protiv banaka… Jedan od najbližih primjera naše nevjere je prošlogodišnja suša. Koliko smo puta došli u crkvu i zavapili prema Gospodinu moleći za kišu, koliko smo puta svoje obitelji okupili na molitvu (pa i onu najkraću) kako bismo izmolili blagoslov?
Vrijeme je, braćo i sestre, da u ovoj godini vjere preispitamo svoje životne navike, svoje ciljeve i očekivanja i da, po uzoru na sveta tri kralja, zajašemo s onu stranu sunca gdje ćemo susresti Gospodina koji već od rođenja, na slamici, trpi za nas kako bi nam otkrio istinski život, istinsku ljubav, istinski smisao i Put kako to sve ostvariti.
Božić
Ne postoji katolički i pravoslavni Božić. Ne postoji Božić koji se slavi na dva različita datuma. Svi kršćani rođenje Kristovo slave 25. prosinca.
To je ono što nas spaja i ujedinjuje. Ono što nas razdvaja i zbunjuje je upotreba različitih kalendara kojima mjerimo vrijeme. Stari, julijanski kalendar, pokazao se netočnim pa je, po savjetu astronoma, papa Grgur XIII. proglasio 1582. godine reformu kalendara. Novi kalendar je polako usvajan da bi danas cijeli svijet prihvatio takvo računanje vremena. Ipak, ne prihvaća ga nekoliko Pravoslavnih Crkava, kao i neke druge vjerske zajednice u svom vjerskom životu. Danas razlika između staroga i novoga kalendara iznosi trinaest dana. I odatle razlika u vremenu slavljenja Božica u Katoličkoj Crkvi i nekim Pravoslavnim Crkvama.
 |
Pobožnost prvih petaka ove godine je u Hrženici. Pridružite se. Ovaj tjedan nema još župnog vjeronauka. Orguljaš, zvonari i župnikzahvaljuju na ljubaznosti, gostoprimstvu i svakom daru koji ste nam darovali kod blagoslova kuća! Neka Vas Bog nagradi za svako dobro djelo i neka vas prati u vašem životu! Godina vjere -Započeli smo godinu vjere, pa vas potičem da molite svaki dan kao obitelj, makar samo i par minuta, jer je Gospodinu posebno draga obiteljska molitva. Uzmite molitvenike i molite. Čitajte duhovno štivo. Ugasite na čas televiziju i meditirajte. Našoj župi potrebni su pod hitno molitelji… molite za obitelji i za sve druge nakane. Zahvaljujte Gospodinu ZAHVALA CVJEĆARIMA Cvijeće u liturgiji nam ponekad odaje u kojem vremenu crkvene godine živimo. Cvijeće se mora prilagoditi liturgijskim propisima i slavljima, kojima daje izrazito uzvišen i svečani ton. Pripravljanje cvjetnih aranžmana za liturgiju, naime, prava je cvjećarska umjetnost, koja se mora odvijati uvijek u dogovoru sa mjesnim župnikom. Tako smo na Zahvalnicu (31.12. Silvestrovo) prigodnim riječima zahvalili i našim cvjećarima- Mirjani i Borisu Kovaček i Marini i Hrvoju Kovačić iz Svetog Đurđa koji svojim radom uvelike doprinose da i naša liturgija pokazuje tu živost i radost u cvijeću. Cvijeće je klanjanje, hvalospjev, prinos i zahvala. Poput svijeće koja gori i onda kada više nismo prisutni na mjestu molitve, i cvijeće produžuje molitvu i postaje 'spomenom' jednoga trenutka spasenja. Riječ je o poslu koji je zajedničke i suradničke naravi - na dobro Crkve. MM ZAHVALA VODITELJICI ZBORA Kao župa na Silvestrovo, na misi zahvalnici rekli smo hvala župnoj animatorici Biserki Varović koja je 4 godine dosljedno vodila i održavala dječji zbor "Raspjevani Anđeli". Ona je bila uporna i strpljiva s djecom školske dobi. Navodila ih je na pravi put, kako da postanu pravi i zreli ljudi. Obogaćivala je njihove obzore na temelju različitih priča a i vlastitog iskustva. Poklonila je svoje slobodno vrijeme i dobru volju da bi toj djeci pokušala pokazati kako da dođe do cilja i bolje budućnosti. Učinila je ono najbolje za tu djecu. Hvala ti na svemu! Zbor sada dobiva novu voditeljicu, Mirelu Međimorec koja će sa djecom nastaviti raditi subotama. Javite se. IB ZAHVALA ZVONARIMA Služba zvonara je vrlo slična službi sakristana. To je osoba koja se brine za red i čistoću u crkvi, a osobita mu je briga liturgijsko posuđe i odjeća, kao i uređenje liturgijskog prostora. Na poseban se način brine za sakristiju, tj. sve ono što je potrebno čuvati i održavati u njoj. Kako bi mogao odgovorno i pravilno obavljati svoju službu, sakristan je pozvan upoznati se s liturgijskim odredbama Crkve, a posebice s liturgijskim knjigama i uputama. Već 35 godina, od 1977-2012. g. o kapeli sv. Roka se brine obitelj Ignaca (Naci-zvonar) i Francike Tkalec (sakristanka) – iz Karlovca. Na tom nesebičnom trudu možemo reći jedno veliko HVALA, što su služili na dobrobit župne zajednice. Neka njihov dugogodišnji rad bude poticaj drugim župljanima da se odvaže na ovu hvalevrijednu službu. Tražim zvonara – javite se. |
 |
 |
 Milivoj Žganjar iz Luke, rođ.1947 u Luki. Pokopan je u Svetom Đurđu. Uz mnoštvo prisutnih na obredu sprovoda, osim ukopa njegova tijela, rekli smo mu posmrtno hvala na sva ona dobra djela što ih je činio kao čovjek, prijatel, župljanin, obrtnik, političar,.. Kao stolar i majstor učinio je velika djela našoj župnoj zajednici. Riječima oproštaja i zahvale, oprostili su se od njega domaći župnik i načelnik naše općine. Mir vječni i laka mu gruda Hrvatska. SMRĆU ČOVJEKA UMIRE I DIO PRIRODE |
 |
 |
|