3. nedjelja kroz godinu
A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. Mt 4,12-23
''Galileja poganska'' naziv je kojim su pravovjerni Židovi podcjenjivački nazivali Galilejce. Pokrajina Galileja prostirala se na području Obečane zemlje koja je dodijeljena plemenu Zebulunovu i Naftalijevu. No kako je bila uz pogranično područje prva je potpala pod tuđinsku, pogansku vlast, pa se stanovništvo pomiješalo. I upravo u toj ''podcijenjenoj''zemlji započinje Mesija svoje djelovanje. Započinje onako kako se objavio svojim rođenjem. Rodio se među siromašnim pastirima, a svoje djelovanje započinje među siromašnim ribarima. Nesmijemo zaboraviti da su u cijeloj Objavi siromasi miljenici Božji. Oni su privilegirani. Stoga Isus, dosljedan sinovstvu Božjem dolazi među svoje. Isus poziva prve učenike. Dvojica braće; Šimun i Andrija love ribu, dok druga dvojica, Jakov i Ivan u lađi s ocem krpaju mreže. Bio bi to prekrasan prizor za kakvu idiličnu sliku s Galilejskog mora da to nisu bili siromašni ribari o čijem ulovu su ovisile njihove obitelji. Na Isusov poziv oni odmah ostavljaju lađice, mreže i oca i idu za tajanstvenim Učiteljem.
Svaki kršćanin je Isusov sljedbenik, njegov učenik. Jesmo li mi uopće toga svijesni? Osim što smo po krštenju ''pripisani'' Isusu, možemo li s nekom sigurnošću ustvrditi da smo bilo kada u životu doživjeli nešto kao Isusov poziv. Poziv da ga slijedimo u njegovoj dobroti, plemenitoj jednostavnosti, u ljubavi prema bližnjima koji nas trebaju? Jesmo li se odazvali tom pozivu, ili smo samo spustili svoj pogled prema svojoj mreži životnih briga i njima zaokupljeni prečuli Učiteljev poziv.
Drinske Mučenice
Drinske mučenice († obala Drine kod Goražda, 15. prosinca 1941.) - djevice i mučenice, časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi
Časne sestre Kćeri Božje ljubavi došle su u Sarajevo na poziv nadbiskupa dr. Josipa Stadlera 1882. Poslala ih je utemeljiteljica reda Franziska Lechner. Otvorile su na Palama kod Sarajeva, samostan „Marijin dom” 1911. Držale su osnovnu školu i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost. Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su: predstojnica s. Jula Ivanišević, (Hrvatica, Godinjak, Staro Petrovo Selo, * 25. studenog 1893.), s. Berchmanna Leidenix, (Austrijanka, Enzerdorf, * 28. studenog 1865.),
s. Krizina Bojanc, (Slovenka, Zbure, Šmarjeta, * 14. svibnja 1885.), s. Antonija Fabjan (Slovenka, Malo Lipje, Hinje, * 23. siječnja 1907.), s. Bernardeta Banja (Hrvatica mađarskog porijekla, Veliki Grđevac kraj Bjelovara, * 17. lipnja 1912.) Njegovale su bolesnike, pekle su kruh djeci državnog Dječjeg doma te pomagale siromahe i prosjake s Romanije. Četnici su 11. prosinca 1941. opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je s. Berchmanna, shrvana od puta ostala i kasnije ubijena 23. prosinca 1941. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u vojarnu na katu. Vojarnom je zapovijedao major Jezdimir Dangić. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe. Časne sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, bačeno je u Drinu oko 8000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine, bio je slovenski svećenik, Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama. Napisano je više knjiga i članaka o tome.
Prigodom proslave 600 godišnjice čuda u Ludbregu |
Nakon završene svećeničke godine, pred nama je godina obitelji, koja će svoj vrhunac i središnju proslavu doživjeti 4. i 5. lipnja 2011.g dolaskom pape Benedikta XVI. u posjet Hrvatskoj.
U našoj bližoj okolici iduće godine slavi se veliki jubilej 600.-te obljetnice čuda u župi Predragocjene krvi Kristove u Ludbregu. Ovo je izuzetna prilika da se i u našoj župi dogodi „čudo“. Naime, već podosta godina unatrag naša zajednica bilježi negativnu stopu nataliteta ( rodnosti) u odnosu na mortalitet (smrtnost), te stanovništvo koje prevladava je srednje dobi ili u prosjeku staro. Sve su to poticaji da se poradi i na tome problemu.
Zbog toga sam pokušao osmisliti akciju kojom bi ova 2011.g, mogla nositi naslov „godina djeteta“. Radi se o tome da bi se svako novorođeno dijete darovalo prigodnom novčanom nagradom ili sredstvima kao pomoć roditeljima, ali da bi se zaista dogodilo „čudo“ ova akcija bi trebala zaživjeti kod svih mladih roditelja, pa da na kraju godine i mi dostignemo taj fantastičan broj 600, a tko zna možda i uđemo u Ginisovu knjigu rekorda. A kad se za 100 godina bude slavila 700.-ta obljetnica od čuda u Ludbregu, govorit će se kako je prije 100 godina u župi Sveti Đurđ bio „Baby boom“ !! Naravno da bi tako visoki natalitet uzrokovao gradnju nove škole, vrtića, dječjih igrališta… no to je već pitanje sponzora koji su ovom prilikom pozvani srdačno i dobrovoljno se uključiti u ovu akciju.
župnik
 |
Vjeronauk PRIČEST Utorak u 15.30 h - 3.A - 16.00 h - 3. B |
 |
|
 |
|
 |
 |
|