3. korizmena nedjelja
U ono vrijeme: Dođe Isus u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov
dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati. Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh, i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."
Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"
Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila. Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."
Iv 4,5-15.19b-26.39a.40-42
Podne je. Isus se odmara na Jakovljevu zdencu. No on nije tek tjelesno umoran, gladan i žedan. U sebi osjeća čežnju dovesti po mogućnosti što veći broj ljudi, koje susreće, vjeri i tako – Ocu. Tako dođe jedna žena, Samarijanka, na zdenac. Ona je ovdje u neobično vrijeme, naime u vrijeme, kad sunce najjače žari. Bez sumnje ne želi da je itko vidi. Ne smeta je previše to, što na rubu zdenca sjedi jedan muškarac, jer je taj muškarac Židov, a Židovi ionako ne saobraćaju sa Samarijancima. Utoliko je više iznenađena kad od njega bude upletena u razgovor, i primjeti da je on itekako ozbiljno prihvaća. Po tom se ozbiljnom prihvaćanju u njoj budi čežnja za živom vodom, za Mesijom. Čežnja i iskustvo Isusova prihvaćanja je vode vjeri, koju radosno pronosi dalje svojim selom.
Isus želi probuditi i našu čežnju za živom vodom. Sve do danas smijemo se diviti tome, kako nas Bog osvježuje, on – vječna snaga koja obnavlja, onda kad smo prašnjavi i umorni. Naša je zadaća ista kao i ona Samarijanke. Mi sami utješeni i ojačani moramo se obraćati ljudima, da i oni imadnu udjela na snazi žive vode, te tako proširimo radosnu vijest sve do krajeva svijeta.
Moja životna žeđ
«Čime tažim svoju životnu žeđ?» ili «Tko taži moju životnu žeđ?»
Trenutne veze, odmor snova, igra na sreću, karijera... i uvijek dolazimo do istog iskustva - sve to traje kratko vrijeme, ako i traje, a onda ostaje praznina.
U evanđelju Isus želi potpuno drugačije, sve dok žena ne počima shvaćati što se smatra vodom života. Razgovor uspijeva i nastaje nutarnji susret čovjeka s čovjekom. Samarijanka prepoznaje Isusa kao proroka. Razgovor s njim, susret s njim je postao izvorom. «Voda koju ću mu ja dati, postat će u vjerniku izvorom vode, koja će teći u život vječni.» Žena smije svoju žeđ utažiti na izvoru i postaje sama izvorom iz kojega bi mogli drugi ljudi piti. Žena nalazi, usred svakodnevnice, u Isusu onoga, koji prepoznaje njezinu žeđ i u njemu je može utažiti. I Isus joj govori: izvor je u tebi samoj. Otkrij ga i daruj njegovu vodu.
Moji izvori
Dajmo malo vremena sami sebi i razmišljajmo gdje su naši izvori, gdje će ljudi, susreti postati izvorima. Možda i mi sami možemo, za druge, biti izvorom. Izvor, iz kojega mi sami možemo živjeti ključa - to može biti riječ, pismo koje me dotakne, može biti zajedništvo koje doživljavam u bogoslužju. Mogu biti susreti, razgovori, može biti divljenje prirodi, ...molimo da bismo i mi danas otkrili životne izvore za nas i za druge.
«Tko pije od ove vode koju nam Isus daje, neće više žeđati i u njemu će postati izvorom koji daruje vječni život.»
 |
VjeronaukKRIZMANICI Srijeda u 15 sati. PRVOPRIČESNICI petak u 15.00 h. DJEČJI ZBOR Subota 16.00 h. |
 |
|
 |
 Smajo Zuko r.1936. iz Hrženice 6. Izmiren s Bogom, neka i snjime bude u miru. |
 |
|