3. korizmena nedjelja
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: „Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ Odgovori im Isus: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.“ Rekoše mu nato Židovi: „Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?“ No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Iv 2, 13-25
NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA
Stariji ljudi često pripovijedaju o bahatim ljudima poslije drugog svjetskog rata. Koliki su pucali u raspela, koliki su se hvalili različitim zvjerstvima koje su počinili bilo prema crkvi, bilo prema kršćanima. Koliko li su stariji samo puta čuli riječi: "To su gluposti koje su izmislili Crkva i svećenici i treba ih se riješiti!" "Vjera je opijum naroda" – govorili su mnogi. Pričao mi je stari župnik kako su i njega pokušavali uvjeriti riječima: "Pope, nećemo ti mi rušiti crkvu. Ne, ne! Ionako, za 5 godina nitko u nju neće ići. A kada bude bez vjernika, mi ćemo je punu napuniti žitom, do plafona". Znamo, ta crkva je i danas čitava, i u nju ljudi dolaze na molitvu i slavljenje Boga. Bog ne plaća svaki dan - vele ljudi - ali kada plati, onda naplati obilno i pošteno! Nije u rječniku Crkve ovdje riječ o pojmu osvete i neke strašne kazne, ali opomene već da! Da, izazivati Boga i s njim se zafrkavati nikada nije išlo i neće ići. I Isus je istjerao iz hrama trgovce, njih koji su oskvrnuli "kuću Božju" i koji su jednako tako svojim nepromišljenim rabotama izazivali srdžbu Božju… dobili su bičem!!! No, krenimo redom.
U 1. čitanju čitamo kako je Bog dao svojih deset zapovijedi. Na brdu Sinaju Bog izgovara Mojsiju zapovijedi koje trebaju uređivati ponašanje njegova naroda Izraela. Taj će Zakon biti uvijek shvaćen kao izražaj volje Božje ili još bolje, kao znak njegove ljubavi, i kao takav, siguran putokaz prema sreći i miru. Ovaj zakon ne dodaje ništa novoga prirodnom zakonu, koji je upisan u srce svakoga čovjeka, niti mijenja njegov duh. Deset zapovijedi nije neko teško breme, koje bi umanjivalo slobodu čovjeka, nego skup Božjih upustava koje usmjeruju čovjeka, učvršćujući mu korake prema sreći i slobodi. Riječi koje kao neprestani refren ponavlja svaki pravovjerni Židov od Mojsijeva vremena sve do danas kao svoju svakodnevnu molitvu: "Gospodin Bog naš, Gospodin je jedini!", podsjećaju na prvu Božju zapovijed iz današnjega 1. čitanja iz Knjige Izlaska.
Isto tako i kršćanin nekada dođe u napast da pomisli: “Eto, onaj tko se ne drži Božjih zapovijedi, on smije sve, a ja ne smijem ništa. Je li to baš tako? Božje zapovijedi, nabrojene u Knjizi Izlaska, putovi su iz ropstva u slobodu, putovi u obećanu zemlju, putovi u život. Gdje se one ne drže i ne poštuju, nastaje ropstvo. Naime, gdje se Boga ne shvaća ozbiljno, gdje on više nije jedini Gospodin, ondje se brzo javljaju drugi gospodari i stupaju na njegovo prijestolje. Onda se ljudi ponašaju kao mali bogovi. Kada vlast i novac postanu bogovi kojima se sve žrtvuje, onda u svijetu vlada ropstvo, nesloboda, rat i smrt.
Kako je to bilo s Isusom. U današnjem evanđelju Ivan opisuje prizor kako Isus tjera trgovce iz hrama. Taj smioni Isusov čin znači da Bogu treba služiti i njemu se klanjati čistom nakanom. Odnosi prema Bogu, kao i oni prema bližnjemu, moraju biti krajnje istinski, pošteni, iskreni. Može se desiti da se u bogoštovlju ili u obdržavanju bilo koje točke dekaloga više pazi na izvanjsku stranu, zakonsku, nego li na unutarnju u tom slučaju može čovjek u malome kao i u velikom oskvrnuti hram, vjeru, zakon Božji. Ivan bilježi da je Isus očistio hram oslobodivši ga od trgovaca i njihove robe u vrijeme kad je bio židovski Vazam. A Crkva, koja se približava kršćanskom Vazmu, čini se da želi ponoviti Isusov čin kad vjernike poziva neka očiste hram svog srca kako bi se iz njega Bogu uzdizalo što čišće štovanje. Pouka je dvostruka, pokazuje nam da je Isus pravi Mesija kojega se očekivalo, jer on se ponaša s takvim autoritetom i na takav način koji si jedino Božji poslanik može dopustiti. Na drugom mjestu, ova scena označava da štovanje koje trebamo iskazati Bogu nije vezano uz određeno materijalno svetište, nego uz jednu živu osobu, tj. uz Krista. Jer, upravo će Krist na križu prinijeti svoju savršenu žrtvu. Katedrale, bazilike, velike ili skromne crkve, ili uopće bez crkve sve to je manje važno. Najvažnija je činjenica da se svi ljudi trebaju okupiti oko Krista, jer u njegovoj osobi možemo odati Bogu pravo štovanje u zahvaljivanju i ljubavi. On je novi hram. Sve ovo se najbolje očituje kroz ljubav koju je Isus posvjedočio spremno prihvativši put križa, trpljenja i poniženja. Zato u današnjem evanđelju, govoreći o rušenju Hrama, aludira na "rušenje hrama svoga tijela", govori o svojoj smrti kao o najistinskijem primjeru posvemašnje ljubavi. Veće ljubavi ne može imati nitko doli onaj tko daje svoj život za svoje prijatelje, za sve ljude, za spasenje i otkupljenje čitavoga svijeta. A takva ljubav traži uzdarje.
Hram kojega Isus želi očistiti, to sam također ja sam! "Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga?" Tako pita Pavao svoje zajednice. Što bi sve Isus protjerao iz moga srca, iz mojih misli? Kakvom se trgovinom bavim u svojoj nutrini? Kakvog sve smeća ima u mojoj duši? Gdje bi bilo potrebno kod mene uskrsno čišćenje? Uskrsna ispovijed je jedno takvo veliko čišćenje. Ona jednostavno čini dobro!
Korizma je osobito prikladno vrijeme da pogledamo, svaki od nas, u svoju dušu, pa da vidimo što je u njoj korov, što je u njoj štetno? To može biti: oholost, lakomost, srdžba, nečistoća, mržnja, laž, lijenost, zavist ili bilo koja zla sklonost. I lijenost može biti opasan korov našoj duši. Postoji dvostruka lijenost, tjelesna i duhovna. Duhovna lijenost gora je i opasnija od tjelesne, u njoj je i vjerska lijenost. Neka nam korizma pomogne da „ispitamo“ svoj korov!
Riječ župnika
Poštovani župljani, dragi čitatelji našega župnog listića!
Kao mnogo puta do sada, imamo pred sobom tekst koji nam prenosi 10. Božjih zapovijedi. Mnogi od nas znamo ih kao vodu piti. Naučili smo ih od naših starih. Toliko su nas voljeli da su zaželjeli da 10. Božjih zapovijedi budu naš život. No, postavlja se jedno ozbiljno pitanje: "Da li su ljudi 21. stoljeća spremni u svoj život ukomponirati Božje zapovijedi?" Ako nisu, jao nama!
Vrijeme koje nam je Bog darovao je istinski neprocjenjivi Božji dar koji traži odgovor! Imamo li snage boriti se sa sobom i svojim slabostima i ići naprijed. To može biti jedini i isključivi cilj – otići Bogu i na koncu vremena dati mu svoj život.
Vaš župnik
Loše navike
Jedan bogati čovjek zatraži od starog učitelja da mu učitelj sina odvikne od loših navika. Učitelj povede mladića u šetnju po vrtu. Zaustavi se na jednom mjestu i zatraži od mladića da iščupa malu biljku što je rasla nedaleko od mjesta na kojem su stajali. Mladić zahvati biljku palcem i kažiprstom i iščupa je iz zemlje. Učitelj zatim zatraži da iščupa malo veću biljku od te. Mladić malo jače povuče i iščupa i nju.“A sada iščupaj ovu”, reče učitelj, pokazujući na jedan žbun. Mladić je morao upotrijebiti svu svoju snagu da bi je iščupao, ali mu i to pođe za rukom.
“A sada iščupaj ovu”, reče starac, pokazujući na drvo guave. Mladić obuhvati rukama stablo i pođe da ga vuče iz zemlje. Ali stablo ni da mrdne.
“Pa ovo je nemoguće”, reče mladić zadihano.
“E tako ti je i s lošim navikama”, reče mu stari učitelj. “Kada su mlade, lako ih se je riješiti, ali kad se razviju teško ih je iskorijeniti.”
Molitva za odvažnost
Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda, molim tek snagu za život svednevni.
Pouči me umijeću malenih koraka.
Misli mi razbistri, učini me snalažljivim, nauči me ugrabiti pravi trenutak.
Daj da vidim kako je sve u životu važno.
Jakosti mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika,
već vrijeme svoje da mudro raspoređujem, pa ipak da umijem prepoznati trenutke bogate sjajem, ljepotom i milinom i odvojiti časak za užitak srca i duha.
Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati – niti o prošlosti, niti o budućnosti te da je najvažniji sadašnji čas, i da sve što slijedi učinim najbolje.
Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći.
Trijezan mi uvid podari u istinu da su poteškoće, porazi i padovi, neuspjesi, boli pa i katastrofe na stazi žića vjerni pratioci uz koje naša bića sazrijevaju i rastu.
Antoine de Saint-Exupery
Abeceda
Maleni pastir čuvao svoje ovce jednog nedjeljnog jutra kada začuje crkvena zvona kako zvone. Gledajući ljude kako prolaze pored pašnjaka, gdje se on nalazio sa svojim ovcama, pomisli: „Tako bih želio razgovarati s Bogom. Ali što bih ja mogao reći Bogu?“
Nikada nije naučio moliti.
Pa kleknuvši počne recitirati abecedu.
Ponavljao je ovu svoju neobičnu molitvu nekoliko puta, a ljudi su prolazili i čuli dječakov glas. Počeli su pogledavati prema njemu.
Vidješe dječaka kako kleči, sklopljenih ruku i zatvorenih očiju, kako ponavlja naglas abecedu.
Jedan od prolaznika prekine dječaka: „Što to radiš, dječače?“, upita ga.
Dječak mu odgovori: „Molim se, gospodine.“
Čovjek se iznenadi: „Ali zašto recitiraš abecedu?“
Dječak mu objasni: „Ja vam, gospodine, ne znam ni jednu molitvu. Ali želim da Bog vodi brigu o meni i da mi pomogne brinuti se o ovcama. Pa pomislih, ako kažem sve što znam, Bog će posložiti slova zajedno u riječi, jer On zna sve ono što bih ja trebao reći.“
Čovjek se nasmiješi i reče: „Bog te blagoslovio, dječače!“
I ode u crkvu znajući da je čuo najljepšu propovijed koju je toga dana mogao čuti.
„Nosite to odavde!“
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“
Isus je htio da hram bude slobodan od svake buke izvanjskosti. Sve su službe mogle biti i izvan hramskih zidina. I doista nije bilo nikakve potreba da se od hrama načini „kuća trgovačka“.
Prisjetimo se prošloga Božića. Koliko muka oko spremanja jela. Koliko (i kako) se pojelo i popilo. Koliko vremena izgubilo na pranje prozora i zavjesa, spremanje stana, kuhanje, umatanje poklona, urešavanja Božićnog drvca... Tko bi još imao vremena za molitvu, božićnu pjesmu! Možda se nismo stigli čestito ni ispovjediti, pomoliti, sabrati... Sad kad dolazi Uskrs (ove godine veoma brzo) cijeli se scenarij ponavlja.
A taj se scenarij ponavlja i kod krštenja i kod prve pričesti, a da ne govorimo o vjenčanju. Od silnih priprema, poklona, cvijeća, ručkova, kolača, svih inih ića i pića, tko bi se još sjetio molitve, ispovijedi, mise... A bavimo se svetim stvarima. Dragi Bože, pa zar ne vidiš da mi slavimo naše velike blagdane. Pa mi se pripravljamo na velike i važne sakramente! Tu je krštenje, tu prva pričest, tu krizma. Dragi Bože, razumjet ćeš da za svadbu i vjenčanje treba biti sve u najboljem redu... Mi se bavimo svetim stvarima!
„Nosite to odavde!“ Oštre su to riječi. Isus je nedvosmislen. I vidi dobro. I nema potreba da se sakrivam iza onoga što stoji ispred mene. Gospodin me gleda i govori mi: „Nosi to odavde!“ Da ono što je bitno i osnovno zablista. Da nam izvanjskosti ne zasjene svjetlost Kristova evanđelja.
Nije ovo bio lak govor. Teške su to riječi. Ali u ovom vremenu, u korizmi, zasigurno primjerene.
Promijeni se i promijenit ćeš svijet
Sufi Bajazid priča o sebi:
«U mladosti sam bio revolucionar. Jedina moja molitva je bila: «Gospodine, daj mi snage da promijenim svijet.» Kad sam došao u sredovječne godine i spoznao da je protekla polovina moga vijeka, a da nisam promijenio niti jednu jedinu dušu, izmijenio sam svoju molitvu: «Gospodine, daj mi milost da promijenim sve one koji su oko mene: moju obitelj, moje prijatelje.» A sada sam već starac, moji su dani izbrojeni. Konačno sam spoznao kako sam bio lud. Sada je moja jedina molitva: «Gospodine, daj mi milost da se promijenim.»
Da sam tako molio od mladenaštva moj život ne bi uzalud protekao.
Čišćenje hrama
Da bih mogao samoga sebe prihvatiti, potrebno je redovito "čišćenje hrama". Isus je simbolično postupio: uklonio je iz Hrama sve što tamo ne pripada. Ovaj hram je također i Crkva. I Crkva mora misliti na sve ono što je u prošlosti opterećivalo. Jedan korak je napravio i papa Ivan Pavao II. kad je molio za oproštenje za sve što je Crkva, kroz povijest, krivo učinila.
Svatko od nas se mora pitati, s obzirom na vlastiti život: koje stvari su se u meni nakupile da opterećuju moj odnos prema Bogu?
Što ja skupljam u sebi da ruši moj odnos prema Bogu? Prevladavanje prošlosti ne smijem samo tražiti od političara - moram sam, kod sebe, time započimati.
I ovdje vrijedi kao zapovijed: da li je u mom životu na prvom mjestu Bog i da li visoko poštujem slobodu drugoga?
I ovo osobno čišćenje hrama služi, kao i zapovijedi, istome cilju - radi se o slobodi, da budem slobodan za Boga, njegovu riječ slušati, da ponovno vidim njegovo djelovanje u svijetu.
Zapovijedi - putokaz u oslobođeni život Zapovijedi su nama upućene, da budemo slobodni. One ne žele biti nikakvi lanci, nego pomoć kako iskoristiti slobodu. Iza svega stoji trpeća ljubav Božja, Boga koji nam želi samo dobro. Zato u središtu zapovijedi stoji moj odnos prema Bogu - a ne bezobzirno ograničavanje moga života.
Ako ovo zadnje uzmem ozbiljno, onda je potreban samo jedan mali korak osobnog čišćenja hrama u kojemu ću odbaciti sve što opterećuje moj život i usmjeriti, u punoj slobodi, svoj pogled i život k Isusu, k Bogu.
Obraćenje Kristu
Neki ateist pita prijatelja koji se nedavno obratio:
– Obratio si se, dakle, Kristu?
– Da
– Onda moraš puno toga znati o njemu. Reci mi u kojoj se zemlji rodio?
– Ne znam.
– Koliko mu je bilo godina kad je umro?
– Ne znam.
– Koliko je propovijedi izrekao?
– Ne znam.
– Premalo znaš za čovjeka koji tvrdi da se obratio Kristu.
– Imaš pravo. Sramim se koliko malo znam o njemu.
Ali znam ovo: prije tri godine bio sam pijanac. Moja se obitelj raspadala.
Moja žena i djeca svaki dan su sa strahom očekivali moj povratak kući.
Sad više ne pijem, nemam dugova. Naš dom je sretan. Sve je to Krist učinio za mene.
Toliko ga poznajem.
Zaista poznavati. To znači biti preobražen zbog onoga što poznajemo.
 |
Župni vjeronaukPetak Prva pričest -15.00 h Utorak - Krizma 15.00 h Pobožnost Križnog puta - za 5ab i 6ab – petkom 16.30 |
 |
 |
 Marija Kovač r.1925. iz Sesveta, Vinogradska 5 |
 |
|