3. korizmena nedjelja
Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.«Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.«
Lk 13,1-9
U korizmenom vremenu Gospodin nas poziva da otvorimo oči za Božju strpljivost i za znakove koje nam daje za naše duhovno dobro. Nasušna je potreba da ih počnemo čitati kao znakove Božjeg strpljenja, te da ih doživimo kao nama upravljene i poslane, a ne tek kao tragedije koje su se slučajno dogodile drugima, bilo da su za nešto bili krivi, ili pak da jednostavno nisu imali sreće u životu. Nemamo se pravo skrivati iza tuđih grijeha i nesreća, umjesto da nas sve što se događa potakne na veću gorljivost, blizinu i zajedništvo sa strpljivim i brižnim Bogom. Dopustimo mu da se potrudi oko nas, te se i sami potrudimo oko sebe i donesimo plodove obraćenja koje nas vodi spasenju i životu vječnome.
Život je poklon i neizmjerni Božji dar!
Toliko smo puta razočarani našim svakodnevnim životom, osobito mi u Republici Hrvatskoj. Na toliko toga oko sebe se non stop žalimo i kukamo kako je sve već neizdrživo. Da li je baš sve tako kako govorim ili osjećam? Bila jednom djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što je bila slijepa. Ona je mrzila svakog osim svog voljenog dečka. On je uvijek bio tu za nju. Rekla mu je: "Kad bih samo mogla vidjeti svijet, udala bih se za tebe!" Jednog dana dogodilo se čudo i netko je donirao par očiju za nju. Kada su joj odstranili zavoje mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka. On je upita: "Sada kad vidiš svijet, hoćeš li se udati za mene?" Ona ga pogleda i uoči da je slijep. Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala. Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije udati se za njega. Njezin momak ode u suzama i nekoliko dana poslije izdiktira joj pismo koje joj je bilo ubrzo uručeno: "Dobro čuvaj svoje oči, draga moja, jer prije nego što su bile tvoje, te su oči bile moje!"
Eto kako ljudski mozak najčešće funkcionira u takvim situacijama. Rijetko se čovjek sjeća kakav je život bio prije, tko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama. Zato danas, prije nego kažeš neku ružnu riječ - pomisli na one koji ne mogu govoriti. Prije nego se počneš žaliti na okus hrane - pomisli na one koji nemaju što jesti. Prije nego se požališ na svoga dečka ili curu - pomisli na one koji mole Boga da im podari partnera. I danas, prije nego što se požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano. Prije nego što se počneš svađati s onim tko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi koji žive na ulici. Prije nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš prijeći vozeći - sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama. Prije nego i pomisliš uperiti prst u nekoga i počneš ga osuđivati, sjeti se da nitko od nas nije bezgrješan. Kada te loše misli počnu bacati u depresiju - ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli: "Hej čovječe, pa ja sam živ i još sam tu!"
 |
VJERONAUKPRVA PRIČEST Subota 10.00 h SV. KRIZMA Petak 14.00 h USKRSNA ISPOVIJED 12.3.2016. KRIŽNI PUT PO ŽUPI 13.3.2016. |
 |
|
 |
 |
 |
|