3. korizmena nedjelja
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Iv 2, 13-25
Kad je Isus rastjerao trgovce, tražili su od njega znak kojim bi potvrdio pravo da to smije činiti. Na to im Isus odgovara: Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići. Te Isusove riječi kao i sam čin izgona trgovaca iz hrama različito se tumače. Tako Meister Eckart u Isusovoj gesti čišćenje hrama vidi čišćenje srca. Srce, tj. čovjekova duhovna nutrina, hram je Božji. Taj hram je potrebno očistiti od idolopoklonstva: od ovisničke navezanosti na materijalna dobra; od pohlepe za vlašću; za čašću; za novcem; od raznoraznih ovisnosti; od podčinjenosti i podčinjavanja; od licemjera.
Sada u korizmi, pred očima nam je Krist raspeti.
Isus je i u ovom vremenu korizme naš Učitelj. Treba ostati u njegovoj blizini. Tko gleda poniznog i raspetog Isusa, lakše će razumjeti drugoga, bit će spremniji pomoći drugome, spremniji na svaku žrtvu. Dao Bog da takvi sve više postajemo!
Nikad se nećemo složiti glede pedagogije.
Neki će i dalje uporno tvrditi da je šiba iz raja izašla, da drugi će psihologizirati i smatrati da su jedini problem djece isključivo postupci roditelja, pa kad roditelji ne bi griješili, djeca bi bila savršena.
Eh, kad bi tako bilo. Kad bi tako bilo onda bismo i mi ljudi bili savršeni, jer nam je nepogrešiv i prepun ljubavi (štoviše, sama ljubav) naš roditelj i Otac – Bog. Međutim, mi jesmo kakvi jesmo i onda nam Bog ipak daje podsjetnik, zapovijedi i zabrane, daje nam ono što se obično naziva Deset zapovijedi Prisjetimo se.
Kada su u nekoliko navrata ljudi pitali Isusa što im je činiti da baštine život vječni, Isus je odgovorio jednostavno: Vrši zapovijedi, a onda je kao dodatak, nekim pojedincima uputio poziv da ga iz bližega slijede. Upravo nam se taj put spasenja čini najjednostavnijim, najlakšim, najponiznijim i najprokušanijim: slijediti zapovijedi i nauk Crkve. Pri tome, naravno, ne smijemo zaboraviti na Pavlov zaključak:
„A povrh svega ljubav. To je vez savršenstva!“
„Sve bum vas pokopal“ - citat iz starog župnog listića
Sjedim i pišem ovo neposredno nakon održanog sprovoda pokojnom Ivanu na groblju pokrivenom debelim snijegom. Sve, osim uske staze, bilo je nedostupno i nevidljivo. Tu i tamo virio je po koji križ ili vrh spomenika. Sprovod je bio tužan jer je umro još jedan naš župljanin, i član obitelji i mještanin. Svaki je sprovod tužan i predstavlja gubitak. Po tome su groblja mjesta tuge, ali istovremeno i velika mjesta molitve i šutnje. Jedan od najdirljivijih trenutaka sprovoda je molitva Oče naš. Tko zna što tada ljudima prolazi kroz misli, sigurno se mnogi sjete pokojnika i također dragoga Boga. Groblja su mjesta posebnog dostojanstva jer čuvaju zemne ostatke naših tijela i mnogih naših pokojnika i zato tu nema mjesta šalama, bespotrebnoj galami i sličnim radnjama. Groblja su uglavnom vrlo lijepo uređena, omeđena perivojima i uredno organizirana. U svako doba godine na grobljima je poseban ugođaj i meni je svaki posjet groblju, premda sam tu bio na stotine puta, uzvišen događaj koji me smiruje i usmjeruje da tražim životnu utjehu i nadu u Bogu. Bio sam nedavno, na Božićnu večer, na župnom groblju i ostao iznenađen jer su mnogi grobovi imali upaljenu svijeću i koji stručak svježeg cvijeća. A skoro svaki put kada posjetim groblje ili prolazim kroz njega, susrećem ljude koji uređuju grobove ili mole. Katkad sam se znao zaustaviti i kratko razgovarati s tim ljudima koji žive u žalosti, ali vjeruju u pobjedu života. Premda je groblje mjesto mrtvih, simboli koji se ostavljaju na grobovima ili utiskuju na grobne spomenike, pretvaraju to mjesto u mjesto nade i života, a ne samo sjećanja na drage pokojnike. Groblje je po mnogočemu pozitivno mjestu, mjesto gdje se susreću smrt i život i gdje mnogi maleni znakovi snažno upućuju na smiraj u Bogu, na mir, nadu, svjetlo, vječnost, na nebo. Rekao bih, na temelju osobnog iskustva, da je u sumnji vjere, dobro otići na groblje i tu tražiti svjetlo vjere.
 |
Župni vjeronauksrijeda - krizmanici u 16.00 sati -prvopričesnici subota u 10.00 h. |
 |
|
 |
 Ana Kosi r.1935. iz Sv. Đurđa, Cvjetna 24 Ivan Florenino r.1944. iz Prilesa 26A. Franjo Patafta r.1919. iz Zamlake. Mir vječni |
 |
|