3. nedjelja kroz godinu
A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Otada je Isus počeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
Mt 4,12-23
suhe ... prazne... poderane ...
stoje na obali mreže ostavljene ...
Sve više posla, sve manje odmora, ...
ili smo se mi već umorili od života?
G d j e je i z l a z ?
Ljudi često raspravljaju o tome što ih može najviše usrećiti. Tu se čuju različiti primjeri načina usrećivanja čovjeka. "Ja vjerujem samo u novac. Daj mi milijun dolara i ja sam sretan." "Nije sve u novcu, više ću biti sretan ako se moja zbirka umjetničkih slika poveća za jednog Picassa ili Rembrandta." "A meni bi svanulo, ako bi mi se vratilo zdravlje." Mogli bi ovako nabrajati do u nedogled što bi sve moglo čovjeka razveseliti. Naš bi narod rekao: "Sto ljudi, sto čudi!" A što bi mene i tebe moglo usrećiti?
Danas je nedjelja. Ponovno nam se pruža mogućnost potpunog doživljaja prave i potpune sreće. Veličanstveni i vječni Bog želi biti s nama. Kako li je samo lijepo doživjeti osobni susret sa samim Bogom. Nismo mi puno puta toga ni svjesni. Živimo u svom svijetu i u svojim poteškoćama. Možda zbog toga ne vidimo svijetlo Isusa Krista koje i dalje svijetli i osvjetljuje put prema vječnosti. Poziv na obraćenje i promjenu života je najidealniji poziv da u potpunosti prihvatimo Gospodina. Želimo danas da nas svijetlo Isusa Krista obasja onoliko koliko nam je potrebno da uvidimo svoj životni put (Isusov put) i da njime nastavimo koračati prema sretnoj vječnosti.
Vaš župnik!
Pa si ti sada misli što hoćeš!
- Neki je čovjek imao običaj svake nedjelje reći svojoj ženi: - Ti idi u crkvu pa moli i za sebe i za mene. A prijateljima je znao reći: - Ja ne trebam ići u crkvu. Moja žena ide i moli za nas oboje. Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojom ženom našao se pred rajskim vratima očekujući da se otvore. Vrata su se počela polako otvarati i on je začuo tajanstveni glas koji je govorio njegovoj ženi: - Ti možeš ući za vas oboje! Žena je ušla i vrata su se zatvorila. Od neugodna osjećaja i potresenosti čovjek se probudio. Njegova se žena iznenadila i začudila kada joj je sljedeće nedjelje, u vrijeme polaska u crkvu, muž rekao: - Danas idem i ja s tobom u crkvu.
Svaki čovjek koji planira ili organizira neki pokret ili neku političku stranku ili revoluciju obećava svim svojim sljedbenicima ili istomišljenicima neki dobar položaj, čast, neki dobitak koji ih čeka nakon sretno završenog njihovog pothvata. Uostalom dobro nam je poznato kako se uz izbore stvaraju propagandne grupe koje se bore za svoje vođe, ali se istovremeno nadaju nekoj dobiti, ako uspiju.
Isusov poziv upućen apostolima bio je sasvim drugačiji. Isus im je samo naznačio posao: “Učinit ću vas ribarima ljudi”. I još im daje jedno drugo obećanje. On proriče svojim apostolima: “Ako su mene mrzili i vas će mrziti, ako su mene progonili i vas će progoniti”. Isus im ne obećava nikakav visoki položaj, nikakvu dobit, nikakvu čast. Nasuprot on kaže: “Mrzit će vas i progonit će vas”.
Mi kršćanski vijernici pripadamo grupaciji Isusovih učenika, sljedbenika u današnjem vremenu i na prostoru gdje živimo. Znamo da nam kršćanstvo ne može donijeti neku korist, neki položaj u ovom svijetu. I kad bi netko htio svoje kršćanstvo iskoristiti u te nepoštene svrhe, radio bi suprotno Isusovoj nakani i Isusovoj volji.
Kršćanstvo i svaki od nas kršćana ima u svijetu jednu časnu službu svjedočanstva za Isusa, svjedočanstva za duhovne vrednote kao što je mir, sloga, sloboda, ljubav i praštanje. To je svjedočenje za bolji svijet za pravedniji svijet. To je svijet protiv rata, protiv porobljenosti u bilo kojem obliku. Kršćanstvo ne svjedoči neku znanost. To čine učenjaci. Kršćani samo propagiraju i bore se za bolji svijet koji se najprije ostvaruje u srcima ljudi a onda tek na ulicama ovoga svijeta.
Mi kršćani, učenici Isusovi, primili smo poziv svjedoka boljeg svijeta pa nastojmo to svjedočanstvo ostvariti, ne toliko riječima koliko svojim djelima i životom.
Sveti Ivan Bosco
Sveti Ivan Bosco (talijanski: Giovanni Melchiorre Bosco) rodio se 16. kolovoza 1815. godine u seocetu Becchi tridesetak kilometara od Torina. Otac mu je bio jedan od najsiromašnijih seljaka u tom mjestašcu. Ženio se dvaput, iz prvog braka ostao mu je sin Antun, a u drugom je dobio sinove Josipa i Ivana, da bi umro dvije godine nakon Ivanovog rođenja. Kao devetogodišnjak (1824) Ivan sanja svoj prvi značajni san koji će sve jasnije zacrtavati njegovu budućnost, da bi kao dvanaestogodišnjak (1829) morao otići od kuće i tri godine služiti u štali jednog seljaka. Zaljubljen u knjige potom se školovao radeći različite poslove. U školi je osnovao "Društvo veseljaka" (1832). Kao dvadesetogodišnjak (1835) ulazi u sjemenište i postaje svećenikom (1841) te iste godine započinje s okupljanjem napuštene mladeži. Ubrzo počinje pisati, iznajmljuje Pinardijevu kuću (1846) i 1848 odlučno odbija bilo kakav politički angažman. Sljedeće godine (neuspješno) pokreće i novine "Prijatelj mladeži". Osniva "Društvo za uzajamnu pomoć radnika" (1850) i pokreće seriju knjižica "Katoličko štivo" (1853), koja izlazi svaki mjesec i ima izvrsan odjek. Istodobno u oratoriju započinju s radom strukovne radionice. Cilj mu je da ne samo vjerski odgoji mlade ljude nego ih i zanatski osposobi.
Četvorici mladića (1854) predlaže osnivanje salezijanaca, a iste godine u oratorij dolazi i Dominik Savio, koji će nakon samo tri godine boravka (umro je 1857) ostaviti neizbrisiv trag i podići ugled don Boscova odgojnog sustava. Iste godine započinje smišljati pravila salezijanske družbe, koji će službeno nastati u godini rata za talijansku neovisnost (1859). Njegova jedinstvena metoda odgoja izgrađivala je u mladeži ljudske vrednote, kršćanska načela i omogućavala im da svojim rukama zarađuju za svagdašnji život.[1]
Sveti Toma Akvinski
Talijanski dominikanac, filozof, teolog i crkveni naučitelj. Po katoličkom kalendaru ga se slavi 28. siječnja.
Mudre misli sv. Tome Akvinskog
Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu.Tko je savršen u ljubavi, savršen je u duhovnom životu.
Stvari koje volimo kazuju nam tko smo mi.
Svetost ne znači puno znati ili puno razmatrati; velika tajna svetosti znači puno ljubiti.
Najviša predstava o životu sastoji se u ovome: da čovjek vlada svojim vlastitim postupcima. Čovjek koji je uvijek podložan tuđim uticajima je pomalo mrtav čovjek.
Onome tko umire od gladi ne treba znanost, već hrana.
Kada bi najviši cilj kapetana broda bio da očuva svoj brod, on se nikada ne bi ni pomjerio iz luke.
Ljubav nastavlja tamo gdje razum posustane.
Dobro može postojati bez zla, ali zlo ne može postojati bez dobra!
Tuga se može ublažiti dobrim snom, kupanjem ili čašom vina.
Stvari koje volimo govore nam tko smo.
Ne postoji ništa na ovome svijetu što više vrijedi od iskrenog prijateljstva.
Od svih duševnih strasti, tuga najviše šteti tijelu.
 |
KAP JURJEVSKE DOBORTE- Započinjemo Jurjevsku akciju darivanja, kako bi pomogli obiteljima u našoj župi s troje, četvero i više djece. Akcija traje do Đurđeva 2014. Svoj novčani dar možete predati župniku. Medijski pokrovitelji su Varaždinske vijesti i Radio Ludbreg. Naš župni karitas u POSJETU župnom karitasu župe VRATIŠINECDjelatnici našeg Caritasa 19.1., posjetiše župu Vratišinc i djela-tnike njihovog župnog karitasa. Župnik Pavao Mesarić i članovi Caritasa upoznali su nas sa svo-jom župom vodeći nas u prekra-snu crkvu Uzvišenja Sv. Križa. Kroz razgovor upoznali su nas sa svojim radom te životom crkve. Nakon obilaska ljubazni doma-čini pripremili su nam kolače i napitke u župnoj dvorani. Zahvaljujemo im na pozivu te ljubaznom gostoprimstvu. Susret voditelja i suradnika župnih karitasa u VaraždinuDana 25.1. naš župni karitas, voditeljica Gordana Križanić i tajnica Gordana Turković, su nazočile susretu voditelja i suradnika župnih karitasa u Varaždinu. Susret je predvodio biskup Josip Mrzljak. Na tom susretu predaju se izvješća o djelovanju župnih karitasa u protekloj godini. G.Turković |
 |
|
 |
 Ivka Gomaz r.1930 iz Sv. Đurđa Cvjetna 12 Katarina Gomaz r.1931. iz Obrankovca 22. |
 |
|