3. nedjelja krou godinu
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.«
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«
Lk 1, 1-4; 4, 14-21
A SU MNOGI TRPJELI ZBOG TVOGA NEZNANJA.
ŠTO SI DO TAD UČINIO NIJE BILO BOŽJE – NEGO TUĐE,
NO MILOŠĆU BOŽJOM TI POSTAJEŠ MOĆNO MU ORUĐE.
MOLI ZA NAS SVETI PAVLE, ZA NAŠE DUŠE I TIJELA,
DA SE TROŠIMO KO I TI – NAJVEŠTAJUĆI BOŽJA DJELA.
Luka posvećuje svoje Evanđelje nekom Teofilu, o kojemu ništa pobliže ne znamo. Sigurno je samo da mu Luka želi pokazati, kako je pouzdana povijest o Isusu, koju je on čuo, kako se on može na njega osloniti, što mu je bilo rečeno o nauci Isusovoj.
Pokušajmo predočiti sebi kako se je to događalo u prvim desetljećima poslije Isusa. Još je bilo očevidaca. Novi, koji su dolazili u Crkvu, htjeli su naravno ako je ikako moguće točno znati, kako je to stvarno bilo. I tako su bili napisani mnogi izvještaji očevidaca i predavani dalje. Luka je tek kasnije došao. On nije bio očevidac. On je znao samo one koji su doživjeli Isusa. Ali on se nije interesirao samo za njihova pričanja. On se sistematski prihvatio toga da događaje točno i po redu napiše. I kod tog je postao uspješan. Mi mu zahvaljujemo na najljepšim, i najvažnijim izvještajima o tome, što je Isus učinio i učio. Tko biva vjeran, taj vjeruje Isusu, povjerava Isusu svoj život, i gradi svoj život na njemu. Tu je važno znati, je li ja dobivam samo ispričane pripovijesti, ili istinsku povijest. Htio bih znati, mogu li povjerovati. Mogu. I to činim.
Komad drveta
Jedan je čovjek imao u svom salonu na vidnom mjestu obješen čudan predmet. Kad ga je netko upitao zašto to tamo drži počeo je pričati. Jednom sam bio u šetnji s djedom u parku. Bilo je hladno zimsko popodne. Djed je polako hodao za mnom. Imao je slabo srce. Htio sam ići do zaleđenog ribnjaka. Mogu li se samo malo klizati? pitao sam djeda. Djed se bojao za mene. U trenutku kada sam stao na led upozorio me: pripazi! Bilo je kasno. Led je bio prilično tanak i ja sam propao u vodu. Djed je odlomio granu i pružio mi njen kraj. Uhvatio sam se a on me svom snagom vukao, dok me nije izvukao iz rupe u ledu. Plakao sam od straha i drhtao od studeni. Trebao sam toplu kupku i krevet. Moga je djeda ovaj događaj tjelesno i psihički iscrpio. U noći je dobio srčani udar i umro. Sve nas je to jako ražalostilo. Otrčao sam do ribnjaka i odande donio granu. Onu granu, kojom je djed spasio moj život a svoj izgubio. Dok živim visit će na ovom zidu kao znak njegove ljubavi prema meni.
Tako i kršćani imaju u svojim domovima komad drva koji ih podsjeća na ljubav Onoga, koji je za sve ljude dao svoj život.
 |
Čestitamo na 50 godišnjici braka Anici i Dragutinu Janičar iz Karlovca, Srednja ulica. Čestitamo i žurite ćim prije do dijamantnog jubiljea. |
 |
 |
 Mir vječni! |
 |
|