3. uskrsna nedjelja
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove
Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se
dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali približi im se Isus i pođe s njima. Ali
prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: "Sto to putom pretresate
među sobom?" Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori:
"Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on će: "Što to?" Odgovoriše mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe."
A on će im: "O bezumni i srca spora, da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uve u svoju slavu?"
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putom govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Luka 24,13-35
Nije li gorjelo srce u nama???
»Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« (Lk 24, 32)
Kleofa i drugi učenik, nije zapisano njegovo ime, odlaze iz Jeruzalema tužni i zbunjeni. Isusa, kojeg su oni zamišljali kao Mesiju, su razapeli. I kao da to nije dovoljno, neke žene su jutros s groba došle i rekle da im se ukazao anđeo i rekao im je da je Isus živ! Anđeo?!? Pa, dobro, tko se to s njima šali??? Istina, u Bibliji piše da anđeli postoje, ali njih nitko nikada nije vidio! I baš bi se anđeo išao ukazati ženama!?! Ajde, možda još i bi nekim svetim ženama, ali, znamo, Marija Magdalena je bila javna grešnica… Pa kako bi se, baš njoj, ukazao anđeo??? Tu nešto nije kako treba, bolje je, mislili su ovi učenici, da se maknemo iz tog Jeruzalema prije nego i nas ne snađe neka loša sudbina.
Tako, njih dvojica, idu, da ne kažem: bježe, iz Jeruzalema i među sobom raspravljaju o svemu što su vidjeli i doživjeli. Pitaju se: pa zar je moguće da smo bili tako slijepi? Zar je moguće da je sve bila laž i zabluda??? Istina, oduvijek su se čudili Isusovoj ljubavi prema grešnima, bolesnima, prezrenima, odbačenima… Ali, zar nisu i sami osjetili snagu i moć te Isusove ljubavi?
Među njih, tako snuždene i zbunjene dolazi Isus. Uskrsli. Proslavljeni. Toliko star, a, opet, toliko nov da ga oni ni ne prepoznaju. Isus. Dolazi, poput stranca i ispituje ih, sluša ih, uzima si vremena i pušta ih da izbace iz sebe sve svoje strahove, nedoumice i probleme. On ne viče, ne prezire ih, on ih, nakon kratke i blage opomene, upućuje u Pisma. Otkriva im Očeve planove naviještene preko proroka od davnina. I oni osjećaju vatru u srcu!
Nadam se da smo svi, barem jednom, osjetili tu vatru u susretu s dragom osobom! To je ono kad osjećaš da će ti srce, od radosti, iskočiti van i potrčati u susret dragoj osobi…
Ono o čemu bismo danas trebali razmisliti je: je li mi ikada gorjelo srce u susretu s Isusom??? Isus. Uskrsli. Proslavljeni. Da, onaj isti koji se pokazao učenicima na putu u Emaus, On je i danas živ! I danas je prisutan! I danas dolazi među nas i želi da ga prepoznamo u lomljenju kruha! Možda bi bilo dobro da i nama, danas, Isus kaže: „O bezumni i SRCA SPORA da vjerujete…“ (r.25) A možda bi bilo još i bolje kada bismo, sada, svaki od nas, zastali i molili Isusa: Dođi Gospodine u moj život! Pomozi mi prepoznati te (u lomljenju kruha, u braći i sestrama, u svakom dahu koji mi daješ udahnuti, u svakom otkucaju srca kojeg bez tebe ne bi bilo)! Gospodine, ispuni me snagom svoga Duha i daj da ti, srca koje gori vatrom iskrene ljubavi, radosno pjevam: „Ostani s nama jer večer je…“
Tko se od nas ne nalazi uvijek ponovo na putu u Emaus, u srcu punom pitanja o Isusu ili – s mnogo razočarane nade – o Crkvi? I mi smo, kao i učenici iz Emausa, uvijek u iskušenju, da izgubimo hrabrost, kad vidimo prividnu smrt Boga, beznačajnost Krista i nevažnost Crkve i liturgije u našem društvu. Često sumnjamo, nije li to, što smo o Isusu čuli, o njegovoj snazi ozdravljati i darovati novi život, ipak samo pobožna priča, koja ionako nema nikakvog utjecaja na naš način življenja.
Unatoč svim sumnjama i svakoj muci ipak je potrebno, uvijek ponovo ići na tom putu u Emaus, jer to je put od beznađa k vjeri. Bilo kad, pridružit će nam se na tom putu Isus, idemo li taj put otvorena i poštena srca. On nam se tamo pridružuje, gdje upravo idemo, ide s nama, ne ispred ili iza nas. U povjerenju, koje se razvija na zajedničkom putu, postavlja nam pitanja, daje odgovore i pripravlja nas za njegov pogled na probleme, koji nas zahvaćaju. Temeljna rečenica se uvijek ponovno ponavlja: nijedan život ne vodi u uskrsnuće i slavu, koji nije prošao kroz muku i križ. Pozovemo li ga, ostaje s nama i dijeli s nama naš život i naš kruh u euharistijskom blagovanju.
No u onom trenutku, kad se otkriva njegov identitet u znaku euharistije, koja se od početaka slavi za uspomenu na Uskrs, Isus se povlači. Više ne mora ići s nama, jer od sada on ispunja naše srce. Došao je naime čas, kad nam je nešto važnije činiti od čekanja u Emausu: moramo ponovo postati prenositelji Radosne vijesti, jer Isus živi dalje, s onu stranu smrti.
Tako blizu Gospodinu ili kako je stvorena majka
Bio je šesti dan kad je Bog stvorio majku. I upravo je prekovremeno radio.
Pojavi se jedan anđeo i upita: «»zašto to tako dugo traje?»
Bog odgovori:» Jesi li čitao opis? Majka treba krilo na kojem može sjediti troje djece, a koje će nestati kad se ona podigne. Poljubac, koji sve ozdravlja, od ogrebotine do slomljenih srdaca. I šest pari ruku!» Anđeo je bio zapanjen ovim zahtjevom:» Šest pari ruku, ma ne možeš to učiniti?»
Gospodin odgovori: «Nisu to ruke koje mi čine poteškoće. To su tri para očiju, koje jedna majka mora imati. Jedan par očiju, koje će gledati kroz zatvorena vrata – ako je djeca upitaju što sada rade, iako ona to već davno zna. Jedan par očiju sa stražnje strane glave, da bi mogla vidjeti što se događa iza njenih leđa, iako svatko misli da se to ne može. I konačno jedan par na licu. Da bi mogla žalosnom, bespomoćnom djetetu bez ijedne riječi pokazati da ga razumije i da ga ljubi.»
« To je previše za danas, nastavi sutra.» pokuša anđeo nagovoriti Boga da prestane raditi.
«Ne» odvrati Bog «Ovaj stvor je tako bliz mom srcu.
Tada Anđeo dotakne ženu. «Učinio si je tako mekanom i nježnom.»
Gospodin potvrdi. «Da, ali sam je učinio i tako snažnom i jakom. Ne možeš ni predstaviti što ona može podnijeti i učiniti.
«Može li misliti?»
«Ne samo to, nego ona može i diskutirati i pogađati se i trgovati.»
Onda anđeo dotakne lice žene.
«Čini se da ima neku pukotinu. jesam li ti rekao da si u nju previše toga natrpao.»
Bog odgovori: «Nije to nikakva pukotina, to su suze!»
«Suza?» upita začuđeno «Za što bi to moglo biti dobro?»
«»Suze» odvrati Gospodin «su njezin način da bi pokazala svoju radost, svoje boli, svoju osamljenost, svoju žalost i svoj ponos.»
Anđeo je bio zapanjen. «Ti si genije, Gospodine. Stvorio si čak i suze.
Pogleda Bog anđela sa smiješkom. «Mislim da si i ovdje krivo promislio. Da, doista, ja sam stvorio majku – ali suze je izmislila ona sama….
 |
Vjeronauk:KRIZMANICI: nemate vjeronauk: uzmite si vremena za ispit savjesti i pripremite se za ispovijed! PRVOPRIČESNICI: srijeda u 15:30 sati! SHKM Dubrovnik - 26.-27. travanj 2014.Mladi naše župe sudjelovali su od 26. do 27. 04. 2014 na susretu mladih u Dubrovniku! Njihov je transparent bio najveći: BRAVO!!! Biskup Uzinić mladima je uputio ovu zahvalu: „Iskrena zahvala vama, draga hrvatska katolička mladeži! Hvala vam što ste na dva dana grad Dubrovnik i Dubrovačku biskupiju ispunili mladenačkom ljepotom i radošću. Svojom mladošću, vedrinom, unatoč oblacima i kiši, strpljivošću, molitvom, pjesmom pokazali ste da Crkva, ovaj narod i ova zemlja imaju budućnost.“ Uskrsni koncert - 03.05.2014.Naš zbor mladih: Raspjevani anđeli, u subotu 03.05.2014. su sudjelovali na uskrsnom koncertu Pjevačkog društva mladih Trinitas u Ludbregu. Preporučamo ih Gospodinu da ih i nadalje nadahnjuje i svojom ljubavlju vodi! Svibanjske pobožnostiUšli smo u mjesec svibanj u kojem Crkva poziva na molitvu krunice (svibanjsku pobožnost), molimo tu prekrasnu molitvu u našoj župnoj crkvi ili po našim kapelama, ali i u obiteljima. Da po toj pobožnosti tj. po Mariji našoj nebeskoj majci, svoje srce još više približimo Isusu... U molitve, na poseban način, uključimo našeg župnika i njegovu obitelj; neka ih nebeska Majka prati svojom ljubavlju i zaštitom! U župnoj crkvi, na našem „kiosku“ možete kupiti misijske krunice – sav novac bit će uplaćen Hrvatskom nacionalnom misijskom uredu za potrebe naših misionara! Hvala! |
 |
|
 |
 |
 Ozivaju se: Igor BEDEKOVIĆ, r.30.1.1982.,sin Slavka Bedeković i Marije r. Turek, iz Madaraševca,župa Martijanec UZIMA – Anitu MIHICA, r.20.11.1988.,kći Zlatka Mihica i Ružice r. Petek, iz Hrženice Ludbreške 7, župa sv. Đurđ. Vjenčanje je u Sv. Đurđu 24. 5. 2014. |
|