3. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite ribâ što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih ribâ, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Iv 21,1-14
Za razmišljanje - "Idem loviti ribu", kaže Petar i drugi učenici idu s njim. A što drugo bi se i moglo činiti? Uskrs je prošao. Njima (i nama) se vratila svakodnevica. Oni idu loviti ribu; mi idemo ponovno u tvornice, u škole, k štednjaku. Svatko ponovno lovi ribu u moru svoje svakodnevice... poput učenika!
I te noći nisu uhvatili ništa. Prazne ruke. Iskustvo uzaludnosti. Uzalud su se mučili! Uzalud brinuli! Tko to ne poznaje? To je svakodnevica. Onda kao i danas. I onda pitanje: Imate li nešto za jelo? To je pitanje upućeno nama: imamo li nešto od čega možemo živjeti, uistinu živjeti. Oni odgovaraju: ne! Mi nemamo ništa: prazne, siromašne ruke, gladne želuce, čeznutljiva srca. Iz samih sebe nemamo ništa. Ništa što bi nam utažilo glad. Ništa što bi nam osvjetlilo tminu. Ništa što bi ispunilo našu prazninu. Ali On reče: Bacite mrežu! Dakle: Idite ponovno na posao! Idite u uzaludnost, idite u neuspjeh. Idite – na moju riječ. I tu se događa čudo punine. Od uzaludnosti nastaje iskustvo punine. Utješno Evanđelje. Kako je često teško s vjerom u svakodnevici. Iskustvo uzaludnosti nas čini malima, rezigniramo ili zapadamo u strah. Osjećamo: često se gubimo u malim prepirkama i svađama i tako trošimo svoje vrijeme, umjesto da si postavimo životno pitanje.
A upravo tu stoji Isus i poziva. On govori: Ne radi se o vama, o vašim idejama i konceptima! Radi se o tome hoćete li Uskrsloga pustiti u svoj život ili ne. Dakle: vi to ne morati činiti. Ja vam to poklanjam – nezasluženo, badava. Nema nijedne uskrsne slike u umjetnosti koja bi Uskrsloga prikazivala bez rana. Bi li to mogao biti znak za tajnu da Uskrs osvjetljava sve rane? Boli i rane ne bivaju jednostavno odstranjeni (uzaludnosti našega života se ne ignoriraju), nego kroz uskrsno otajstvo počinju sjati, dobivaju novu dimenziju. Krist nas poziva da i dalje bude Uskrs u našem životu. On nam poklanja svoju prisutnost koja nas jača i daje nam snagu. Uzrnite i jedite!
Deseta godišnjica župnog caritasa Sveti Đurđ Misnim slavljem te svečanom podjelom zahvalnica volonterima župnog karitasa, obilježili smo 10 godina djelovanja caritasa župe Sveti Đurđ tj. dvanaestorici volontera uvijek spremno za humanost i solidarnost. Kažu, svojom požrtvovnošću sami stvaramo novac od prodaja svojih radova te prikupljanje dobrovoljnih priloga, koje uvijek podijelimo potrebitima. Raznovrsnim akcijama potičemo ljude na humanost, izuzetno nam je drago što se velik broj djece odaziva akcijama, to čini naš caritas živim, te nam daje elana za dalje. Svjesni smo, da vrijeme u kojem svi sve teže živimo, zahtjeva od nas da u zajedništvu i solidarnosti potrčimo u pomoć najugroženijim župljanima i prijateljima. Humanost i solidarnost uz milosrđe najsnažnije su ljudske vrijednosti koje se ne mogu nametnuti ali je važno da se potaknu u svakom čovjeku. Hvala svim dosadašnjim i sadašnjim župnim djelatnicima caritasa na djelu ljubavi župljanima župe Sveti Đurđ. Gordana Turković |
|
|