3. uskrsna nedjelja
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove
Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se
dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali približi im se Isus i pođe s njima. Ali
prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: "Što to putom pretresate
među sobom?" Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori:
"Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on će: "Što to?" Odgovoriše mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." A on će im: "O bezumni i srca spora, da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uve u svoju slavu?" Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putom govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Luka 24,13-35
Zgoda, o kojoj nam govori današnje Evanđelje, poznata nam je. Dva razočarana i uplašena Isusova učenika napuštaju Jeruzalem. Putem im se pridruži Neznanac. Potužili su se, što im leži na srcu. A On ih tješi. Kako?
Najprije, vjerojatno, posve po ljudsku. Taj mučni problem treba preboljeti i prespavati. Pričekati, da najgore prođe. Nipošto ne gubiti hrabrost i pouzdanje.
Ali stranac nije ostao kod te utjehe. Pitao je suputnike, da li poznaju Pisma. - Nešto malo, jer oni su Židovi, dobro poučeni u zakonu - Da li se sjećate da je nešto od toga, što se dogodilo u Jeruzalemu, zapisano u Pismima? - A to zaista nisu znali. - Počeo im je tumačiti. Što im je više tumačio, to su oni više osjećali, kako je nesavršeno i nedovoljno bilo njihovo razumijevanje Mojsija i proroka. Postalo im je gotovo neugodno. Strančeva tumačenja otvarala su im novi svijet novi smisao svega što je bilo zapisano. Nešto Takvo još nikada nisu čuli. Neko nepoznato veselje ušlo je u njih. Neuspjeh i poraz, što ga je doživio Isus, bio je navješten, potreban. Nije se sve tek tako dogodilo, već po nacrtu, po Božjem nacrtu. Sve je bilo predviđeno sve odobreno naviješteno i zapisano. Isus je išao putem kojim je morao proći. Naoko, to je bio put poraza, a zapravo je koračao putem pobjede i slave. Srce im je gorjelo dok su sve slušali. Šteta, da su pred njima već kuće iz Emausa. Još više im se rasplamsalo srce, kada su u Strancu prepoznali Isusa. Posve oduševljeni Pohitali su u Jeruzalem i u jednom dahu ispričali jedanaestorici i ostalima s njima sabranima, što su doživjeli.
Pisma govore o tome, što se nekoć dogodilo. A u zbilji, sve se događa još i danas. Pisma govore i o nama. Mi smo u njima i ona obuhvaćaju naše vrijeme i sadašnje događaje. Krist i danas po svojim i našima porazima i pobjedama stupa u svoju i našu pobjedu i slavu.
Odatle snaga i ljepota Pisama. Ukoliko ne budemo prepolagani za njihovo razumijevanje, ona će zapaliti i naša srca.
 |
Akcijom odricanja u korizmi „Djeca za djecu“ skupilo se 1000 kn. Taj dar ćemo darovati Ivani Brzaj iz Hrženice. Susret Hrvatske Katoličke Mladeži u Vukovaru 29. - 30.4. 2017. Iz naše župe ovi mladi odoše susresti se s maldima iz drugih krajeva - Dario i Ivana Štiglec, Marija Okić, Martina Horvat, Ana Marčec – Struga; Tamara Kišić, Anamarija Pavlović -S. Đurđ, Nikolina Bestijanić– Karlovec; Mateja i Mirela Kolenda, Mario Nikolić, Luka Gašparić- Hrženica Blagdan našeg zaštitnika Sv. Juraja proslavili smo u svečanom tonu.  Jutarnjom i podnevnom misom, molitvom i pjesmom rekli smo mu jedno veliko hvala što nas i dalje čuva i zagovara kod Oca Nebeskog. Podnevnu misu predvodio je vlč. Ivica Cujzek koji je u svojoj propovijedi istaknuo da se svakodnevno susrećemo sa zlim, baš kao i sveti Juraj, no gledajući naše suvremeno vrijeme u kojem živimo, ta zla su i opasnija i tajnovitija. Dobili smo poticaj i ohrabrenje za svaki naš novi dan. U općinskim je krugovima također bio raznolik program koji je trajao četiri dana - od nogometa, gospodarsko - kulturnog sajma, svečane sjednice, likovne kolonije, koncerata pa do vatrogasne proslave i predstavljanja nove knjige o vatrogastvu Općine Sveti Đurđ. Za svakog ponešto :) i za naše najmlađe našli su se bogati "štanti".
|
 |
|
 |
 |
 Ivan Debelec i Ivana Jagić iz Hrženice. |
|