3. Uskrsna nedjelja
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Lk 24, 13-35
Duhovna promjena dolazi iz srca. Učenici su morali naučiti gledati srcem. Isus im je u tome pomogao. Učenici nisu mogli shvatiti zašto je Isus trebao umrijeti. Učinilo im se da je smrt na križu dovela u pitanje sve ono što je Isus pripovijedao o Bogu i što je činio u njegovo ime. Isus im pomaže dublje shvatiti. Odgaja njihovo srce kako bi ono moglo učiti unositi smisao u događaje radi kojih se srce zatvorilo.
Uskrsli Isus je po Duhu posvuda prisutan. Ne možemo ga locirati samo na jedno mjesto. Pozvani smo prepoznavati njegovu prisutnost u raznim oblicima i na različitim mjestima: prije svega, u bratu čovjeku, u međusobnom praštanju, u životnoj radosti, u primanju i pomaganju strancu, u osobnim krizama, itd. Dvojica učenika iz današnjeg evanđelja prepoznaju ga u činu gostoljubivosti.
U jednoj hasidskoj priči prijatelj pita prijatelja: "Kaži mi, ljubiš li me?" Prijatelj odgovara: "Veoma te ljubim." Onda prijatelj pita dalje: "Znaš li što me boli?" "Kako mogu znati što te boli?", odgovori prijatelj. "Ako ne znaš što me boli, kako možeš kazati, da me ljubiš?" Ipak shvati: ljubiti, istinski ljubiti, znači znati, što drugoga boli."
Ta kratka priča izražava nešto bitno za naš život: "Ljubiti, istinski ljubiti, znači znati, što drugoga boli."
Prepoznavanje
Jedan je pekar želio bolje upoznati poznatog gurua koji je stigao u njegov grad, pa ga je pozvao na večeru.
Dan ranije, guru je ušao u njegovu pekaru prerušen u prosjaka. Uzeo je štrucu kruha i počeo jesti. Kada ga je pekar vidio, izbacio ga je na ulicu.
Idućeg se dana guru sa svojim učenikom zaputio na večeru kod pekara gdje ga je dočekala veličanstvena gozba.
Usred jela, učenik je upitao gurua: ”Kako možemo prepoznati tko je dobar, a tko loš čovjek?“
“Pogledaj ovog pekara“, reče guru, “sposoban je potrošiti deset zlatnika kako bi mi priredio gozbu zato što sam slavan, ali nije sposoban gladnom prosjaku dati štrucu kruha.“
 |
Riječ oproštaja članova našeg župnog zbora na sprvodu od pjevačice Kristinke Kišić iz Karlovca U zoru blagdana svetog Juraja, umorna i izmučena došla si pred Njegova vrata, ovog puta bez riječi, pjesme, stiha… Draga Kristinka, iako nas prerano napuštaš i ostavljaš tužnima i uplakanima, znamo da te predajemo u sigurne ruke. U Očeve ruke, u njegov zagrljaj. Njemu si sva oduvijek pripadala i sada se vraćaš k Njemu. Tamo, gdje ćemo se opet susresti. Lijepo je bilo imati te u župi, u zboru, kao onu kojoj je duhovna pjesma bila hrana i lijek. Nije bilo razloga zbog kojeg ne bi došla na naše nedjeljne probe. Žuta, crna, ili mala pjesmarica, brojeve napamet si znala stranica. Hvala ti za svaki savjet, poticaj, pomoć ili podršku. Tvoja dobrota i ljubav koju si prenosila velikodušno ostaju u našem srcu kao neizbrisivi trag sjećanja na tebe. Bila si mnogima uzor i potpora. Svu ljubav, vjeru i ufanje dala si Isusu, zapalio je tvoje srce milosrđem i ljubavlju te ljubio svom. Tvoj ljiljan bijeli od danas je zaista ljepši i draži, mirisni cvijet vječnoga raja. Zadnja tvoja želja bila je ubrati u vrtu ružicu, ne bilo kakvu, već onu kojoj miriše cvijet. Otpjevali smo je zajedno, svim srcem i sa suzom u očima. Uvijek ti je olovka bila pri ruci kad je trebalo zabilježiti koju novu pjesmu ili naučen stih, mi je sad uzimamo i zajedno pišemo tebi najljepšu pjesmu našoj nebeskoj Majci: Majčice, čuj svoje dječice glas, Brani i štiti nas, moli za nas! Ispred tvog kipa drhtavih grudi Roneći suze mi vapimo svi Hvala ti, Majko, uz nas vijek budi Tko će nam pomoć, ako ne ti! U zajedništvu sa nebeskim anđelima pjevaj vječnu hvalu i slavu Bogu. U ime svih članova župnog zbora iskazujemo iskrenu sućut obitelji te se pridružujemo molitvama za našu dragu Kristinku. U zoru blagdana svetog Jurja ostaju i ljiljan i ružica, nek ti je laka Podravska zemljica! Vjeroučiteljica Mirela S.M. |
 |
|
 |
 Kristina Kišić r.1973. iz Karlovca, Jalše 2. Mir vječni! |
 Ozivaju se Matija Horvat iz Struge 77 i Petra Kralj iz Kuzminca 82. Vjenčanje je 16.5.2020. u Kuzmincu. Javite ženidbenu zapreku. |
|