4. nedjelja došašća
U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje
Lk 1,26-38
Nasuprot đavlijoj oholosti – bit ćete kao bogovi– slušamo Marijine riječi, Evo službenice Gospodnje, neka mi bude kako Ti kažeš, kako Ti hoćeš, po Tvojoj riječi.To je Marijino opredjeljenje za dobro ovoga svijeta, to je Njezino predanje.
Želio bih da tvoje i moje srce zahvati pitanje na kojoj smo mi strani. To je pitanje koje se nas tiče – jesi li sada, u ovom trenutku svoga života, na strani dobra jer to više ne ide bez tvoje suradnje.
"Evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po tvojoj riječi!"
Kako onda živjeti ovu Riječ? Naše "da" riječi Božjoj znači konkretno činiti dobro, potpuno, svakog trenutka, onaj čin kojega Božja volja traži. Biti posve tu, u tom činu, uklonivši sve drugo, izgubivši misli, želje, sjećanja i postupke koji se odnose na nešto drugo. Pred svakom Božjom voljom - bolnom, radosnom ili nevažnom - možemo ponoviti: "Neka mi bude po tvojoj riječi!", ili kao što nas je naučio Isus u Očenašu: "Budi volja tvoja". Recimo to prije svakog našeg čina: "neka mi bude", "budi". I iz trenutka u trenutak, kamenčić po kamenčić, ispunjat čemo čudesan, jedinstven i neponovljiv mozaik našega života, kojega je Gospodin oduvijek zamislio za svakoga od nas.
“Nisam još u životu uspio naći čovjeka koji mi je u životu napravio toliko poteškoća, koliko sam ih ja pripravio samome sebi.”
L. Moody
Neka poteškoća. Recimo sa R. Tagoreom: Bože, ne molim te da me oslobodiš poteškoća (nisi oslobodio ni svoga Sina), nego te molim da budeš u poteškoćama sa mnom, da ih mognem savladati.
Bože, budi s nama da mognemo ostati ponizni u Tvojoj službi i odgovoriti zavjetu kojega smo preuzeli svetim krštenjem.
|
|