4. nedjelja došašća
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“
Lk 1, 39-45
Marijo, svojim si pohodom Elizabeti priuštila radost kakvu ona do tada nije poznavala. To je bila radost koja je preplavila njezino biće, radost koja je doprla i do ploda njezine utrobe. Osjetila je da je i dijete ispod njezina srca i u dubinama njezina tijela osjetilo prisutnost koja usrećuje! Marija, postala si izvorom radosti, uzrokom radosti. Blagoslovljena bila, Marijo, što si prihvatila službu ljubavi i slijedila glas srca. Marijo, uzroče naše radosti, moli za nas!
Sestre i braćo, približavamo se našem najradosnijem blagdanu, blagdanu početka otkupljenja ljudskog roda, blagdanu radosti i mira, blagdanu ljubavi i sreće, blagdanu Božića. Već nam misli lete prema tome blagdanu. Već u mislima vidimo ljude kako hrle na božićnu polnoćku. Eto, u toj ljudskoj masi od preko milijardu i po ljudi, koji će slaviti rođenje Kristovo, naći ćemo se i mi. Na to veselje, na taj radosni događaj, upućuju nas i čitanja i cjelokupna liturgija posljednje nedjelje Došašća, posebno čitanja koja su posve usmjerena prema Spasiteljevu rođenju. Pogledajmo malo detaljnije što nam žele reći i kakvu poruku donijeti.
Nema ljepše priprave za Božić, nego Marijin hvalospjev, što ga susrećemo u današnjem Evanđelju. Marija je tako doživjela vlastito spasenje kao iskustvo bezuvjetne Božje ljubavi. To svoje iskustvo prelila je u pjesmu "Veliča duša moja Gospodina, što je pogledao na neznatnost službenice svoje". Da bismo stigli do zrelosti u duhovnom životu, i mi moramo na sličan način iskusiti vlastito spasenje. Ako pozorno slušamo Marijinu zahvalnu pjesmu, uočit ćemo, da Marija kreće od vlastitog iskustva spasenja. Ali odmah želi izreći zapravo tko je za sve zaslužan: Bog je učinio velike stvari, on je sam pogledao svoju poniznu službenicu. Tajna Marijina iskustva je u tome, što ona promatra Božje djelovanje čitajući to kroz vlastito srce: Bog je pogledao nju, Bog je učinio velike stvari njoj. Marija promatra sebe kao dio velikog Božjeg plana.
Jesmo li mi u stanju primijeniti na sebe Marijine izričaje? Nismo li možda skloniji, kad pogledamo naokolo, reći upravo suprotno od toga što je ona rekla u svojoj pjesmi: nećemo li možda lakše priznati, da svijetom vladaju umišljeni, sudbinom naroda upravljaju moćnici i bahati koji malene i ponizne gaze nogama, i da onih koji gladuju ima sve više, dok bogati postaju sve bogatiji? Ono što mi gledamo realistično, u Marijinu viđenju je postavljeno naglavce. Kako je Marija mogla imati ovakvo proročko viđenje? Marija to može, jer je iskusila spasenje, iskusila Boga kao spasitelja svog života. I mi se moramo pitati: "Bože, kako si Ti Bog moga spasenja? Kako mogu ja pjevati svoj "Veliča"? Po kojem iskustvu spasenja se objavljuje meni veliki Bog, koji mijenja moj život, koji mi daje nadu?" Treba imati hrabrosti da se prepoznaju sva velika djela Božja u našem životu. Mislimo na onu ljubav i na ona dobra koja primamo od drugih, pa ćemo prepoznati njegovo djelovanje.
No ima jedno iskustvo u našem duhovnom životu preko kojeg uvijek nanovo doživljavamo iskustvo spasenja: sv. ispovijed. U svakom činu oproštenja prepoznajemo Boga bezuvjetne ljubavi koji nam poručuje: ne boj se, ja te još uvijek volim, ti si još uvijek moj. Mnogi su naši župljani osjetili taj dašak Božji ovaj tjedan. Nakon takvog iskustva srce mora neminovno propjevati i naš će se svjetonazor postepeno pretvoriti u Marijino viđenje svijeta i povijesti što ga nakon njezinog iskustva spasenja ne može slomiti ništa, čak ni sjena križa. To je poslanje i svakog kršćanina: biti svjedokom Božje snage i Božjih čudesa u ovom času povijesti. Znači: blizu nam je Božić. Kako mu idemo u susret? Pripravili smo u svom stanu sve od hrane do božićnih svijeća, razmišljamo kako ćemo se u božićnim danima proveseliti, posjetiti rodbinu i prijatelje... No, zapitajmo se sada: a gdje je Isus? U očekivanju smo Božića. Nekada smo hladni a nekada topli. Pokušajmo kroz ove svete dane zagrijati svoje srce, a ne samo kuće. Pokušajmo barem ovih dana biti topli. Spremimo svoju dušu, a ne samo jelo i kuću. U našem slučaju bi se to moglo najjednostavnije reći ovako: slavite ga ljudskim držanjem i kršćanskim životom.
Održan je tradicionalni Božićno - Novogodišnji Koncert u našoj crkvi Sv. Juraja u Sv. Đurđu! U subotu, 19. 12. 2015. godine, KUD Juraj Lončarić iz Hrženice održao je tamburaški božićni koncert. Nastupiše još zbor mladih Leticia iz Rasinje i Ludbreški izviđači koji su i ove godine donijeli Betlehemsko svjetlo u našu župnu crkvu. Svi su nam poručili, da je Božić vrijeme mira, blagostanja te darivanja. Mali i veliki pjevači ovaj koncert su poklonili župljanima naše župe. Pljesak na kraju koncerta najveća je nagrada za trud koji je uložen u pripravi koncerta kao i za sve vrijeme i ljubav koje tamburaši i vodstvo ulažu u rad KUDa tijekom cijele godine. |
|