4. korizmena nedjelja
U ono vrijeme: Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Pljune na zemlju i od
pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu
Siloamu!" – što znači "Poslanik". Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.
Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio
i prosio?" Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sličan." On je sam
tvrdio: "Da, ja sam!" Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim." Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?" I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" On odgovori: "Prorok je!" Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" I izbaciše ga.
Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" Reče mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj.
Ivan 9,1.6-9.13-17.34-38
Bog ne gleda kao što gleda čovjek:
čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu
Ponekad pogledam na svetohranište i osjećam se kao slijepac. Ponekad se tako osjećam i s hostijom u ruci, ponekad gledajući svoj život i neke događaje u njemu. Osjećam se tako jer tada ne vidim Boga tamo gdje bih ga morao vidjeti. Tjelesni vid samo mi još više smeta jer mi govori da su ispred mene pozlaćena vratašca svetohraništa, bijelo tijesto hostije i određeni događaji moga života. Moram zatvoriti oči i dopustiti molitvi da se vine negdje iz srca, srca koje nema receptore i vidne živce, ali vidi puno bolje nego tjelesno oko. Može vidjeti Boga i u sakramentu, a što je još važnije, može ga vidjeti i u povijesti moga života, pa čak i tamo gdje ga um i pogled nikada ne bi tražio.
U Ivanovu evanđelju, iz koga je uzet i današnji odlomak o slijepcu, stoji napisano: “Boga nitko nikada ne vidje” (v. Iv 1,18). Svi mi, živući ljudi, imamo iskustvo sljepoće, nitko nam ne može reći kako Bog izgleda da bi ga mogli prepoznati svojim tjelesnim očima. Pa i kod raznih viđenja Blažene Djevice, uglavnom su samo vidioci oni koji čuju i vide nešto, ostali prisutni ne vide ništa tek nešto osjećaju u svojoj nutrini. Isusovi suvremenici bili su u stanju trajnog viđenja. Isus – Bog i čovjek – hodio je između njih, a oni ga uglavnom ipak nisu prepoznavali, nisu ga vidjeli. Zato je bio potreban jedan slijepac od rođenja koji će ga vidjeti i pokloniti mu se.
Među nama su rijetki ljudi koji na ovaj način traže lice Božje, u želji da mu se poklone. Reklamna industrija, stranice časopisa, kozmetička i tekstilna industrija uvelike se koriste tom našom fascinacijom mladim, lijepim, zdravim, sretnim i zadovoljnim – na prvi pogled. Tu nam je dobra pouka ono što čitamo u današnjem prvom čitanju. Prorok Samuel kreće izabrati i pomazati novog izraelskog kralja umjesto Šaula koga je Bog odbacio. Dolazi do Jišajeve kuće i pogled mu se odmah zaustavlja na stasitom Eliabu. Ali Bog odmah intervenira: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu” (1 Sam 16,7).
I još nešto. Samuel Davida pomazuje, izabire za kralja. Kad mi danas u našim modernim demokracijama uvidimo da je narod izabrao nama protivnu političku opciju često kažemo: “Ah, kako je narod slijep, kako se njime može lako manipulirati.” Gledajući biblijski, Bog intervenira u ljudsku povijest, ovo čitanje bjelodani je dokaz tome. Ali njega ne zanimaju veliki vladari, velika carstva i velike Unije. Bog je bio uz Davida pred Golijatom i pred Šaulom sve dok je David bio malen, potreban Božje zaštite. U trenutku kad se David osilio, kad je krenuo za željama svoga srca i požude, Bog se okreće od njega. Njegovo kraljevstvo prepušta njegovoj sudbini i ono nestaje. Ni danas Davidovi sinovi nemaju baš puno bolju sudbinu.
Bog intervenira u ljudsku povijest. Mnogi to ne mogu ili ne žele vidjeti jer su im djela zla.
Na jednom mjestu Svetoga pisma čitamo, kako Isus slavi Oca, što je otajstva kraljevstva sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Time je jasno izrekao, kako je Božji poredak sasvim drugačiji i kako stvari kod njega prilično drugačije stoje. Jedan primjer zamjene mudrosti i ludosti nalazimo u današnjem evanđelju: Isus je došao na ovaj svijet, da slijepi vide, a oni koji vide postanu slijepi. (usp. Ivan 9,39). Ljudi, koji susreću Isusa, ili su za nj ili protiv njega. Mnogi, kao npr. farizeji, prave se mudrima, kao da sve razumiju. Oni nažalost ne primjećuju, kako su privezani na svoj suženi pogled, te mjere djela ovog božanskog poslanika tek skučenom mjerom svoje ljudske mudrosti. U stvarnosti su oni slijepci, jer se opiru svjetlu koje je došlo na svijet i nisu spremni pokloniti mu se. U svojoj sljepoći mogu tek ustanoviti: "… ali mi za ovog ne znamo ni odakle dolazi." (Ivan 9,29)
Ozdravljeni slijepac zna samo jedno: čovjek, koji mu je otvorio oči, može doći jedino od Boga. Njegovo mu ponizno držanje pomaže, usred protivljenja, s kojim je začas konfrontiran, sačuvati sigurnost vjere. Iz tog povjerenja slijepca prema svojem Spasitelju, može Isus ozdravljenog još jednom ozdraviti, tako da u čovjeku Isusu prepozna Sina Čovječjega i Gospodina, te istinu i stvarnost Božju.
Život kršćanina je kao dugačak put k svjetlu, koji započinje krštenjem. Bog je stvorio čovjeka da vidi, dao mu je oči tijela, svjetlo duha i snagu srca. Nažalost čovjek uči tek pomalo, iskoristiti te darove. Preko svjetla i sjena ovoga svijeta dospjet ćemo po uskrsnuću k potpunom svjetlu Božjeg kraljevstva, gdje će se naše svjetlo zauvijek sjediniti s Kristovim.
LITANIJE ZA BOLESNE |
Od svakog zla, oslobodi nas Gospodine! |
MISAO ALOJZIJA STEPINCA:
Mnogo se, istina je, govori o ljubavi prema narodu. Ali mnogi tako govore o njoj zato, što koristi njihovu džepu. Drugi opet zato, da lakše pokriju razne prljavštine. Treći zato, što su željni slave. No, za uvjerena katolika ljubav prema narodu nije predmet trgovine ni za novac ni za slavu, nego je ona moralna i etička dužnost.
 |
VjeronaukKRIZMANICI Srijeda u 15 sati. PRVAPRIČEST Srijeda u 16.00 h. DJEČJI ZBOR Subota 16.00 h. ŽPV – STARI SAZIV Nedjelja (30.3.) Vjeronaučna dvorana!!! |
 |
 |
 |
 |
|