4. korizmena nedjelja
U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Lk 15, 1-3.11-32
Jednom je jedan čovjek koji se želio ispovjediti zbog teškoga grijeha posumnjao u milosrđe Božje i rekao je ispovjedniku: "Ja sam vjedro puno mnogih rupa, tako da se milosrđe Božje ne može zadržati u njemu". Ispovjednik mu je odgovorio: "Ako vi bacite vaše probušeno vjedro u more božanskog milosrđa, ono će uvijek ostati puno." Dobro je da se mi vidimo u sinu koji se vraća k ocu i od oca biva prihvaćen sa svim pravima kao njegovo dijete. Pokora i obraćenje uvijek iznova su potrebni i mogući za nas kršćane. Mi bismo trebali imati u vidu i drugoga sina.
Ako si pogriješio, nasukao se, skrenuo s pravoga puta, možeš se obratiti, vratiti se natrag u milosrdne ruke nebeskoga Oca. On ti oprašta grijeh makar je velik. Ako si ostao čestit, i nikakvog velikog grijeha nisi učinio i vjerno si vršio svoju dužnost, tada budi milosrdan prema onima koji takvu sreću nisu imali. Svatko od nas može promisliti u kojem od ove dvojice sinova vidi sebe. Možda se skrivamo u obojici, iskusili smo oproštenje kao i izgubljeni sin, a osjetili smo i nepomirljivost starijega sina u nama. Pripovijest o mlađemu u evanđelju ispričana je do kraja. On sebe smatra sretnim i zahvalnim Pripovijest o starijemu ostaje otvorena. Prihvaća li on svoga brata nakon početnog odbijanja ili je i dalje na udaljenosti? Nama je naloženo da ovo evanđelje do kraja pišemo i nađemo "happy end" za brata koji ne može oprostiti. Možda je tu nešto i za nas same da učinimo.
Vrati se
U jednom gradiću posvadili se sin i otac na nož. Otac Jure i sin Frane. Drugog jutra, kad se otac ohladio, ode u sinovu sobu da se izmiri s njim. Kad je ušao unutra, imao je što vidjeti: soba prazna, krevet netaknut a na jastuku cedulja s natpisom: "Zbogom zauvijek!" Nešto ga je stegnulo u prsima i nije mogao progovoriti ni suze pustiti. Njegov sin otišao! Nije mogao vjerovati svojim očima. Što li će od njega biti? Upast će u loše društvo. Njegov jedini sin. Što da sada učini? Pade mu na pamet jedna ideja. S dopuštenjem jednog prodavača u centru grada, stavi na njegov izlog veliki natpis, koji su svi prolaznici mogli lako čitati: "Frane, vrati se. Čekat ću te ovdje ujutro. Voli te tvoj tata." Sljedećeg jutra dolazi utučeni otac k tome izlogu i stade u čudu. Ispred izloga je stajalo sedam dječaka i čekalo. Svakome je bilo ime Frane. Svi su otišli od kuće i svatko se od njih ponadao da je to zov baš njegova oca, koji ga čeka raskriljenih ruku. Njegovoga Frane nije bilo među njima. O očevom razočaranju nije potrebno ništa reći.
Brate i prijatelju. I tebe i mene zove naš Otac nebeski. Može se dogoditi da malo zalutamo i pogriješimo. Nemojmo se bojati, naš nas Otac nebeski uvijek zove nazad. Ohrabrimo se i vratimo milosrdnom Ocu.
Loše navike
Jedan bogati čovjek zatraži od starog učitelja da mu učitelj sina odvikne od loših navika. Učitelj povede mladića u šetnju po vrtu. Zaustavi se na jednom mjestu i zatraži od mladića da iščupa malu biljku što je rasla nedaleko od mjesta na kojem su stajali.
Mladić zahvati biljku palcem i kažiprstom i iščupa je iz zemlje. Učitelj zatim zatraži da iščupa malo veću biljku od te. Mladić malo jače povuče i iščupa i nju. A sada iščupaj ovu, reče učitelj, pokazujući na jedan žbun. Mladić je morao upotrijebiti svu svoju snagu da bi je iščupao, ali mu i to pođe za rukom. "A sada iščupaj ovu", reče starac, pokazujući na drvo hrasta. Mladić obuhvati rukama stablo i pođe da ga vuče iz zemlje. Ali stablo ni da mrdne. "Pa ovo je nemoguće", reče mladić zadihano. E tako ti je i s lošim navikama, reče mu učitelj.
Kada su mlade, lako ih se je riješiti, ali kad se razviju teško ih je iskorijeniti.
Pustite čašu
Profesor je započeo sat uzevši u ruku čašu punu vode. Podigao ju je u vis tako da su je svi mogli vidjeti i upitao:
– Što mislite, koliko je teška ova čaša?
– 50 g… 100 g… 125 g… – nagađali su studenti.
– Istina je, ustvari, da ni ja sam ne znam. I dok je ne izvažemo, ne možemo biti sigurni – rekao je profesor. Ali ja sam vas htio nešto drugo pitati. Što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu, recimo, nekoliko minuta?
– Ništa! – odgovoriše studenti.
– Dobro. A što će se dogoditi ako držim ovako podignutu čašu cijeli jedan sat? – ponovo zapita profesor.
– Počet će vas boljeti ruka – brzo odgovori jedan student.
– Točno. A sada, što će se dogoditi ako je držim ovako cijeli jedan dan?
– Ruka će vas početi jako boljeti, a od takvog napora će vam se možda ukočiti i mišići, pa je čak moguće da vam se ruka paralizira. I vrlo vjerojatno ćete morati hitno otići liječniku.
– Vrlo dobro – nastavio je smireno profesor. – A dok se sve to događa, što mislite je li se promijenila težina čaše?
– Ne! – odgovoriše svi u glas.
– Pa što je onda uzrok boli u ruci i grčenju mišića?!
Studenti se nađoše zbunjeni, situacija im je već sličila na zagonetku i svi zdušno počeše tražiti odgovor.
– Što trebam napraviti da bih se oslobodio bola i tereta u ovoj situaciji? – nastavi profesor.
– PUSTITE ČAŠU! – čuo se odjednom odgovor iz amfiteatra.
– Daaaa, to je to. To je odgovor. Pustite čašu! – poskočio je profesor. – To isto se događa i s vašim problemima u životu i s vašim teškim mislima. Misliti o njima nekoliko minuta je normalna stvar, i u tome nema ništa neispravno ili pogrešno. Ali ako ih zadržavate u vašem umu neko duže vrijeme, osjetit ćete BOL. A ako to radite jako dugo, previše dugo – osjetit ćete se paralizirano, tj. nećete biti u stanju raditi bilo što drugo. Vrlo je važno razmišljati o određenim događajima ili doživljajima u vašim životima i izvoditi zaključke iz njih, no još je važnije znati kako osloboditi um od tih problema na kraju svakog dana. Bez obzira u kakvoj se situaciji našli, pustite čašu na kraju svakog dana.
 |
Vjeronauk-subota - Krizmanici 9.00 h Prvopričesnici u 10.00 sati! |
 |
|
 |
 Elizabeta Hajdinjak r.1935. iz Komarnice 1. Stjepan Varović r.1934. iz Luke 2. Mir vječni! |
 Ozivaju se Danijel Jandrok r.1989. iz Rivalna 4 i Karolina Horvat r.1993. iz Sesveta, Vinogradska 46. Vjenčanje je 27.4.2019. u Sv. Đurđu. Ženidbenu zapreku javite župnom uredu. |
|