4. nedjelja kroz godinu
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Mk 1, 21-28
Ne ide, pa ne ide i ne ide!
Ima prilika kad smo mi ljudi nemoćni. Kad nam klonu ruke i kada zdvojni gledamo u prazno. Ništa se ne može učiniti. Eno, dogodi se potres, poplava, neka velika nesreća. Dogodi se da netko iznenada strada, pogine, umre. Dogodi se rat, dogodi se teški razdor u obitelji. Dogodi se tjeskoba, nesigurnost, zdvojnost, muka. I onda osjetimo kako ljudske snage ne mogu zapravo baš ništa. Čak nam ni drugi ljudi ne mogu u potpunosti pomoći. I onda se obraćamo Bogu: “Gospodine, pomozi! Gospodine, smiluj se!” Jer, znamo, samo on je Gospodar nad Gospodarima.
Za Isusove suvremenike najstrašnije je bilo vidjeti čovjeka opsjednuta od sotone. Naravno, tu se mnogo puta radilo zapravo o duševnoj bolesti, koju oni nisu mogli drugačije razumjeti, nego kao opsjednutost. Bez obzira radilo se tu o duševnoj bolesti ili o pravom opsjednuću, ljudi su bili nemoćni. Vidjeli su kako je čovjek izvan sebe, kako se strašno muči, a nisu imali nikakva lijeka. I nitko, baš nitko im nije mogao pomoći. I onda se pojavio Isus koji je nastupao s velikom silom i snagom. Stoga su k njemu – kao posljednjoj nadi – dovodili opsjednute, ili su sami opsjednuti nailazili do njega. Kada nitko i ništa nije pomagalo, dolazili su k Isusu.
I danas se evo, događa da je čovjek “opsjednut”, odnosno, da se osjeća kao da je nemoćan pred zlom koje ga obuzima. Svaki pojedini od nas bar se ponekad osjećao kao da je zlo u njemu jače od njegove vlastite volje. Osjećamo kako nas nekada obuzima zavist, kako u nama raste bijes, kako nas ponekad zahvaća prevelika i neuklonjiva tjeskoba, zdvojnost, manjak vjere. Osjećamo se nemoćni da oprostimo, da prihvatimo bližnjega, da se prepustimo Božjoj volji. Osjećamo kako nas nekad naše strasti drže i stišću kao kliještama. Ne možemo se oprijeti nekom poroku, nekoj ružnoj misli, nekom nagnuću, nekoj ružnoj navici… Doista, ponekad je zlo tako snažno u nama. Čini nam se da smo prije s takom lakoćom i molili i voljeli druge ljude i praštali i bili susretljivi. Čini nam se da smo s lakoćom izlazili na kraj s našim lošim mislima ili nagnućima, da smo nekako imali same sebe pod kontrolom. A onda, kao da nas je nešto obuzelo i oduzelo našoj vlastitoj volji. Volja nam je postala tako slaba i mlitava. Tome može biti više uzroka: teret godina, bolest, težak rad, oskudica, obiteljske nevolje i nesreće, smrt u obitelji, posljedice rata…
Zbog svega toga, Kristov vjernik u svemu ima duboki mir duše. On koji je opsjednutoga oslobodio vlasti zloga duha, oslobodit će i nas od svakoga straha, od svake napasti, od svake nesigurnosti i od svakoga zla i grijeha. Upravo zbog toga i molimo svednevice. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla (tj. Zloga). Neka nam ta molitva uvijek bude uslišana.
 |
Dana, 27.1. u našoj župi održano je dekanatsko klanjanje i misa mladih Ludbreškog dekanata. Mladi su se, zajedno sa župljanima, okupili u 17.30 sati na misnom slavlju koje je predvodio ludbreški kapelan Kristijan Stojko. Svojim pjevanjem, misu je kao i klanjanje koje je uslijedilo, obogatio zbor mladih našeg dekanata. Nakon mise i klanjanja, kako je to i uobičajeno, uslijedilo je druženje u župnoj dvorani i susret mladih. Župni vjeronauk u srijedu za krizmanike je u 15.05 sati za prvopričesnike u subotu u 10.00 sati |
 |
|
 Dorotea Stančin, kćerka Ružice i Predraga iz Vinograda Ludbreškog |
 Eva Dolenec r.1921. iz Karlovca, Gorice 13. Mir vječni. |
 |
|