4. nedjelja kroz godinu
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem sviju naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Lk 2, 22-40
Svake godine Nobelova komisija dodjeljuje nagrade za istaknute uspjehe na području fizike, kemije, medicine, literature i za mir. Važnije od novčanog iznosa, te svjetski čuvene udruge Alfreda Nobela koji se kao premija dodjeljuje, jest svjetsko priznanje i uvažavanje uspjeha na dotičnom području. Za kratko vrijeme ljudi koji najčešće djeluju u pozadini, u tihom i upornom radu na rješavanju problema čovječanstva bivaju pomaknuti na svjetlo javnosti. Nažalost, pozornost medija uživaju u svakodnevnici najčešće drugi: političari, glumci, sportaši, tzv. otmjeno društvo. Nije li Isus nešto slično učinio kada je izgovorio proglašenje blaženim? Za kratko vrijeme odvratio je pažnju od najuglednijih i visoko štovanih, od visoko cijenjenih i plemenitih svoga vremena na one, koji prema njegovom mišljenju uživaju ugled kod Boga: na siromašne, koji očekuju Kraljevstvo Božje, mirotvorce, žalosne itd. On je s tim, uobičajeni poredak stavio na glavu i u pitanje.
Još jedna nedjelja otvara nam mogućnost razmisliti koliku je nama ljubav darovao naš Otac. Nedjelja kao Dan Gospodnji ponovno nas potiče da prepoznamo sebe kao one koji se ubrajaju u one koji su blaženi. Kada smo god spremni učiniti nešto za svoga bližnjega, mi se zapravo trudimo izvršavati ono što je Bog zatražio od nas. Ako u tome ustrajemo, mi se spremamo da u potpunosti postanemo stanovnici kraljevstva Božjega kojega je Isus obećao svima onima koji se budu držali njegovih zakona. Nema razloga da to i ne učinimo. |
 |
|
 |
 Mir vječni! |
 Ozivaju se Dino Kovačić r.1994. ,Sv. Đurđ,Cvjetna 9 i Danijela Frančić r.1993.; Obrankovac 2 P. Vjenčanje je 29.2.2020. u Sv. Đurđu. Javite ženidbenu zapreku. |
|