4. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme reče Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi
na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata
ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce
svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce
idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od
njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." Isus im kaza tu prispodobu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju."
Ivan 10,1-10
„Ja dođoh da život imaju…“
„Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju!“ (Iv 10, 10)
Čitajući ovaj redak prvo što mi pada na pamet je rečenica iz teksta o stvaranju: „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.“ (Post 2,7) Mnogi znanstvenici bi sada ušli u raspravu sa mnom o tome kako je nastao život na zemlji… Mnogi bi rekli: zar ti nikada nisi išla u školu? Zar su ti u Crkvi isprali mozak? Zar ti baš ništa ne znaš???
Iz završne rečenice današnjeg evanđelja čini se da su i Isusa provocirali sličnim pitanjima. Stoga on objašnjava da nije dovoljno imati život, potrebno je imati život u izobilju!
Što to, zapravo, znači? Imati život u izobilju?
Vratimo se nekoliko tjedana unazad, kada je Isus na magarcu ulazio u Jeruzalem, a ljudi su mu vikali: „Hosana sinu Davidovu!“ (Lk 19,38). Farizeje je to razljutilo. Naredili su Isusu da ušutka svoje učenika, na što im je on odgovorio: „Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!“ (r.40) Na jednom drugom mjestu reče: „Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu. (Mt 3,9)
Često nam se Isusove riječi čine čudne i nejasne. I danas, baš kao onda farizeji, pitamo se: kako Bog iz kamenja može 'podići djecu Abrahamovu'?
Pogledajte ponovno redak iz Post 2! Bog je taj koji daje DAH ŽIVOTA!!! Divno je to opisano u 104 psalmu: „Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako im dah oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje“ (r.29-30)
„Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude…“ (Ps 104,33) – kako da mu ne pjevam svom snagom srca i duše i glasa svoga??? Njemu divnom, veličanstvenom koji ne samo da daje dah/život, nego šalje svoga Sina da spoznamo i živimo život U IZOBILJU!!! A život u izobilju nije: imat veliku kuću (s bazenom), 2-3 auta, 'debeli' bankovni račun, čak niti: imati veliku obitelj i dobro zdravlje – mnogi su koji sve to imaju, pa, ipak, osjećaju se jadno i depresivno i nesigurno i neljubljeno… Život u izobilju moguć je jedino ako se otvorimo djelovanju Duha Svetoga! Ako se prepustimo Njemu koji daje DAH ŽIVOTA!
Divno je o tome razmišljati baš ovih dana kada slavimo sakrament potvrde u našoj župi, kada slavimo nedjelju Dobroga pastira (posvećenu molitvi za duhovna zvanja), kada je naša župa bez svoga pastira (iako, zahvaljujemo Gospodinu na daru privremenog upravitelja koji doista ulaže i tjelesne i duhovne i duševne darove u rast i napredak naše zajednice – Gospodine, obilno ga nagradi svojim blagoslovom!), kada toliki oko nas traže smisao života… Oče, otvori nam pamet i srca da se otvorimo djelovanju tvoga Duha! Nauči nas prepuštati se tebi koji si Ljubav, koji si Život, koji si Mir!
Slika dobrog pastira, prikazana u današnjem evanđelju u toliko različitih aspekata, nema na sebi ništa od kiča i sentimentalnog. Pastiri su u židovskom kulturnom krugu bili zaista važne osobe. Nosili su naime čitavo breme odgovomosti za stada, od kojih je ovisila dobrobit naroda. Morali su se zato brinuti, da ovce i u sušnim i neplodnim područjima dođu do trave i vode. Čuvali su ih od divljih zvijeri, kradljivaca i lopova i ponekad i životom plaćali svoj čin. Ako su bili nepovjerljivi, na životu ne bi dugo ostale ni životinje, ni njihov posjednik. Na osnovu tih iskustava i tih životnih uvjeta razumljivo je, da je slika dobrog pastira već za starozavjetni narod bila izraz Božjeg djelovanja, koji poput dobrog pastira brani i drži skupa stado Izrael.
Za mladu je Crkvu Uskrsli Gospodin bio takav pastir. On je dao svoj život, kako bi postao pravi izvor života svog naroda. U slikama današnjeg djela Svetoga pisma on ima dvostruku ulogu: s jedne je strane vrata, s druge pastir, koji čuva ovce od zla. Zlo, koje danas prijeti Crkvi, pokazuje se u raznovrsnim obličjima: okruženi smo običajima, pravilima i zabranama, važnima radi samih sebe, a ne zbog ljubavi prema Kristu. Sapinju nas veze na strukture i ideologije. Gurui i glasni propovjednici otežavaju nam čuti pastirov glas. Uprkos tome i danas stoji Isus kao dobar pastir, koji nam donosi istinsko oslobođenje, jer se u njemu ne vežemo na jednu ideologiju, već na jednu osobu, koja je izvor prave spoznaje i prave slobode. Isus nam nudi, da nam bude pastir k Ocu. S njime možemo ići u život na odrastao i odgovorniji način, jer imamo s nama nekoga, čiji glas i u buci različitih previranja jasno raspoznajemo. Jer "za slobodu nas je Krist otkupio." (Gal 5,1)
Dobrome je Pastiru svaka ovca dragocjena. Kad se koja izgubi, napušta sve i traži je dok je ne nađe. "A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan" (Lk 15,4). Isus je došao zbog svakog čovjeka i položio svoj život za svaku pojedinu osobu: "I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu". Svakoga želi privesti sebi: "Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem" (Iv 10,16).
Dopuštam li mu da me vodi, da me nađe i vrati na pravi put kad god se izgubim? Dopuštam li mu, pomažem li mu, da nađe moju izgubljenu braću i sestre? Molim li, prikazujem li svoje svakodnevne patnje za one koji su daleko od njega? Jesam li svojom poslušnošću prema Božjoj riječi primjer onima koji ne idu za njim?
Kakav sam ja pastir u odnosu na povjereno mi stado, u odnosu na povjerene mi obveze u obitelji, u zajednici, na radnome mjestu? Je li mi uzor Dobri Pastir ili najamnik? Imam li Isusovo srce Dobroga Pastira u odnosu prema ljudima koje mi stavlja na put, ili srce najamnika, razbojnika? Zatvaram li se u bolesti u svoje brige i teškoće ili imam srca i za druge?
PASTIR I OVCA
Bio jednom jedan pastir koji se brinuo za svoje stado. Uvijek je tražio za njega najbolju pašu. Napajao ga je, čuvao od vukova. Stado je bilo sretno i napredovalo je.
Jedna je ovca počela umovati:
Zašto uvijek moram biti s drugim ovcama?Zašto se uvijek moram gurati kad idem na pašu? Vidjela sam da ima i bolje paše. Zašto ne bi otišla tamo gdje je paša bolja?
Kako bi bilo lijepo da ne moram uvijek slušati pastirove opomene: Tamo ne smiješ ići! Dođi ovamo!
Zašto ne bi mogla raditi što hoću? Ako budem sama imat ću trave koliko želim.
Što je više o tome razmišljala, više ju je privlačila zamisao da napusti stado.
Kad je jednom pastir bio zabavljen nekim poslom ovca se iskrala i otišla na drugi pašnjak sretna što je nitko nije primijetio. Mislila je: konačno sam slobodna.
Mogu ići gdje hoću, mogu pasti gdje hoću. Od radosti nije znala što bi. Valjala se po travi, skakutala od sreće, pohlepno pasla... U potrazi za boljom travom nije ni primijetila da je otišla predaleko.
Mračilo se. Strah ju je obuzimao. Nikoga nije bilo tko bi čuo njeno uplašeno blejanje. Tresla se od straha i zime. Tama je bivala sve gušća. Pokušala se vratiti u stado. Jurnula je niz brijeg i u mraku se zaplela u trnje.
Kako samo bode trnje! Da je bar pastir ovdje - razmišljala je. Sad je uvidjela koliko je pogriješila kad se odijelila od stada.
Pastir ima na brizi čitavo stado i neće ni primijetiti da mu nedostaje jedna hirovita ovca. Ovčica je proživljavala teške trenutke. Uvidjela je da sloboda nije ono što se čini da jest. A naiđe li vuk sloboda će je koštati života. Kad bi se samo nekako mogla vratiti u stado. Nikad ga više ne bi napustila. - razmišljala je. O kako bi samo slušala pastira kad mi nešto kaže.
Da bar nije tako mračno i da noć nije ovako hladna. Druge ovce su u staji a ja se tresem od hladnoće. Da me bar nije tako strah i da nisam zapletena u ovo trnje koje tako strašno bode.
Odjednom začu pastirov glas. Dozivao je njeno ime. Baš njeno ime. Mislila je da sanja. Ovca se silno obradovala. Zablejala je kad je pastir ponovio njeno ime. Pastir je podigao svjetiljku i krenuo prema njoj. Kad je došao blizu vidio je da je ovca sva zapletena u trnje. Odložio je svjetiljku i kožuh i počeo polako oslobađati ovcu. Trnje ga je bolo i raskrvarilo mu ruke. No on se nije predavao. Kad ju je oslobodio, Pastir je uzeo ovcu na ruke i pritisnuo je na svoje srce. Kako li se ovca sigurno osjećala u njegovim rukama. Tek sada je ovca vidjela koliko je pastir voli. Volio ju je i onda kad ju je ograničavao. Volio ju je kad ju je htio očuvati od opasnosti. Kako to prije nisam uočila, predbacivala si je ovca. Kako me je uvijek tetošio kad sam bila bolesna. Kako me je vodio na pašu kad sam bila gladna i na izvor kad sam bila žedna, ali također i štapom vratio kad sam išla u štetu ili sam bila blizu provalije. Tada sam mislila da me ne razumije, da ne shvaća moje želje za avanturama. Da me ne voli kad mi ne dopušta činiti što me je volja. Sad vidim da me onda najviše volio kad me je čuvao od zla. Kako je pastir imao pravo kad je govorio: tamo ne smiješ ići.
Pastir je spustio ovcu kako bi obukao kožuh, a kad ju je ponovno htio uzeti i staviti na ramena ugledao je u njenim očima suze. Bile su to suze kajanja i radosti. Svjetlo svjetiljke odražavalo se u suzama kao u draguljima. Za sve bogatstvo svijeta ne bi Pastir dao ove dragulje. Uzeo je svoju ovcu na ramena i odnio je u sigurnost.
 |
VJERONAUK:prvopričesnici u srijedu u 15:30 Prošle nedjelje proslavili smo sv. Florijana u Hrženici, zahvaljujem svima, a osobito našim dragim vatrogascima na otvorenom srcu i dobroti. Hvala svima... |
 |
|
 |
 |
 |
|