4. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Reče Isus: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
Iv 10, 11-18
Četvrta je vazmena nedjeljna
koja se ujedno naziva i nedjeljom Dobrog pastira
Vazmeno otajstvo danas promatramo pod likom Dobrog Pastira. Isus, naime, danas sebe u Evanđelju predstavlja kao pastira, kao Dobrog pastira. U svom životu osjećamo se tako često osamljeni, ostavljeni, nesigurni. U svijetu rastuđeg otuđenja sve više se primjećuje da je čovjek čovjeku izvor stresa. Ljudi oko nas nam izgledaju tako tuđi, tako sebični pa čak i zlobni. Svatko se brine za sebe, pa ako treba i preko nas, da postigne svoj uspjeh, a i mi često preko drugih. Nekako kao da smo razočarani u brata čovjeka. Često je i takav čovjek uz nas, tako blizak našem životu, o kojem ovisi naš život, s kojim bismo morali dijeliti svoj zajednički kruh i ideale. Da, istina je, čovjek ne može bez oslonca. Ali čovjek kakav bio, uvijek je nesiguran oslonac: bio ti prijatelj, suputnik. Današnje Evanđelje nam otkriva Isusa, koji je sama ljubav i dobrota, koji može našem životu unijeti sigurnost, vedrinu, svijest da smo u dobrim rukama, i da se ne moramo bojati. Na današnju nedjelju ujedno se i slavi i svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Dan u kojem cijela Crkva sklapa svoje ruke i otvara srce na molitvu da bi Bog podario svojoj crkvi prava, iskrena i Božjim duhom prožeta nova duhovna zvanja. Kao što je Bog poslao svome narodu divni lik Krista-Pastira, tako i danas poziva i šalje pastire novom Izraelu, Crkvi, da vode, brane i skrbe za svakog pojedinog člana zajednice Božjih vjernika. Isus je bio svjestan da njegovo djelo ne može bez sljedbenika, ljudi koji će to djelo nastaviti. Molite braćo i sestre, za nova duhovna zvanja, molite da Bog pozove nekoga iz naše sredine u svećenički ili redovnički poziv; također molite i za svoje svećenike da ustraju, nemojmo dopustiti da naši protivnici među nas, između vjernika i svećenika, bace klicu nepovjerenja, svađe i razdora. Ne gubite poštovanje prema svećeničkoj službi zbog grijeha pojedinaca, jer bez povjerenja i poštovanje ne možemo opstati. Budimo jedni drugima podrška. „Moj Gospodine Isus Kriste, molim te da nas rasvijetliš i raspršiš tamu naših duša. Daj nam čvrstu volju, jaku nadu i savršenu ljubav. Udijeli nam da tebe tako dobro poznajemo te u svemu radimo prema tvojim poukama i u skladu s tvojom svetom voljom!“ Isus Kriste čuvaj nas, Isus Kriste spasi nas! Carpe diem...
MOLIMO ZA NOVA DUHOVNA ZVANJA....
ALI I ZA ONE KOJI SU KRENULI TIM PUTEM... DA USTARJU U SVEĆENIČKOM ILI REDOVNIČKOM POZIVU..
Pastir i ovca
Gospodin Isus govorio je o stadu ovaca u vlasništvu čovjeka. Čitamo da kaže kad nestane jedna ovca, čovjek odlazi na put da nađe ovu sirotu izgubljenu životinju bez zaustavljanja dok je ne nađe. Isus zatim podiže uzbuđenje, govoreći da je radost vlasnika kada pronađe jednu izgubljenu ovcu veća od Njegove radosti nad onima koje su ostale.
A potom Gospodin zaključuje da je takvo Očevo srce:
da ne želi da itko tko dođe Kristu propadne. Što mislimo o tome?
Godinama su nas sve u crkvi učili da „izgubljeni“ predstavljaju ljude izvan crkve. Ljude koji nisu upoznali Krista i još uvijek žive u grijehu. Iako je to nekako istina, također je istina da ono što je Gospodin Isus nazvao „izgubljenim“ su ljudi koji dođu k Njemu i onda, iz nekog razloga, odu.
Na prvom mjestu, ovca je već pripadala pastiru, ali ju je izgubio. Umjesto da samo ostavi ovcu da zaluta i da ju prožderu bijesne životinje, on izlazi, ostavlja devedeset i devet, i traži onu izgubljenu ovcu bez prestanka dok ju ne nađe.
Tko su te ovce danas?
Razmislite o tome. Poznate li brata ili sestru u crkvi koji su izgubili strast za Krista i vratili se starim običajima? Ili poznate li brata ili sestru koji su odustali od crkve jer ih je netko uvrijedio ili povrijedio?
To su izgubljene ovce koje bismo svi trebali tražiti.
Bivši svećenik koji je pao u grijeh i bio ismijavan umjesto obnovljen.
Brat koji je izabrao grijeh i jednostavno ne može prestati.
Crkveni pjevač koji je prestao dolaziti u crkvu jer su ga drugi u crkvi klevetali.
Članica crkve koja je donirala mnogo toga, ali je otišla
jer su se ljudi u crkvi vezali za nju samo zbog novca.
Popis je dug. No, svi su ljubljeni od Oca.
Naša uloga:
Prijatelji moji, Bog je Bog obnove. On je Veliki Pastir. On se raduje kada pronađe jednu izgubljenu ovcu. Čak priređuje proslavu za obnovu i povratak jednog od Njegove izgubljene djece. I mi se također trebamo radovati. (Vidi Luka 15,6) S time na umu, naša je uloga dovoditi izgubljene natrag Bogu. Natrag na Evanđelje Isusa Krista. Natrag u ruke našeg Oca punog ljubavi.
Sada vas izazivam: tko želite biti? Čovjek koji će tražiti jednu izgubljenu ovcu i radovati se kada ju nađe, ili onaj koji bi radije uživao u blagodatima u crkvi i bio jedan od devedeset devet ovaca bez brige za izgubljenog brata?
Nedjelja je Dobrog Pastira ili Dan duhovnih zvanja.
Dobri Pastir je Isus Krist, otkupitelj ljudskog dostojanstva. Bog je stvorio tolike i velike vrednoste u čovjeku da je za ljudsko otkupljenje poslao svoga Sina, isusa Krista. Isus je takav pastir koji se brine za čovjeka do e mjere da će dati vlastiti život za ljudsko dostojanstvo. Crkva moli od Boga da joj dade dobrih i svetih duhovnih zvanja. Molimo i mi za našu zajednicu da nam Bog dade mladića i djevojaka koji će nam tumačiti evanđelje, činiti pretvorbu kod sv. mise i dijeliti sakramente. Pastir i stado su slika koja je bila tako razumljiva u Isusovo vrijeme i čovjeku njegoa doba. Najstariji lik ili slika Isusova je slika čovjeka u cvenom plaštu, a na ramenima nosi ovcu. To je slika još sa zidova katakombi. Ali danas je lakše naći helikopter u Dunavu nego obitelj koja ima stado ovaca. Kako će mladi razumijeti ovu prispodobu Dobroga Pastira kad su vidjeli ovce samo na televiziji? Kako će djeca razmišljati o ovoj usporedbi, kad nikad nisu čuvala janjce i ovce i ne znajz što znači biti pastir u običnom životu?
A njihov djed je porazbijao sve nokte na nogama idući za ovcama. Upoznali smo razne pastire na vjeronaučnoj pouci ili čitanjem Svetoga pisma. Sjeti se pastira Abela. Razmišljaj o Abrahamu. Upoznali smo Davida koji je čuvao ovce, a Jahve ga bira za kralja itd.
Zapravo je svatko od nas pastir svoga života i svoje budućnosti. Uloga pastira je čuvati, hraniti i brinuti se za svoje stado. Čuva ga od vuka ili napada neprijateljskih. Hrani ga i poji svaki dan. Brine se za bolesnu i u stado vraća izgubljenu. Osigurava stadu prirodan život na pašnajcima i bdije kod torova u nočima. To je uloga pastira među ovcama.
Suvremeni pastiri su svećenici u našoj Crkvi. Svećenik je taj koji odgaja svoju savjest i savjest čovjeka. Svećenik je taj koji upravlja na putu od koljevke do groba. Lječnik je u ispovijedaonici, a posvećuje i poučava na oltaru. Tumači nam evanđelje, vrši pretvorbu ili posvetu i djeli sakramente.
 |
Župni vjeronaukPrvopričesnici- skripta str. 43. 44. 45 Krizmanici – skripta 42. str |
 |
|
 Tin Bačani sin Suzane i Nikole iz Karlovca, Glavna 28. |
 Mir vječni! |
 |
|