5. korizmena nedjelja
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11,1-45
Dnevnik jedne Biblije
15. siječnja
Jedan tjedan sam bila na miru. Prvih večeri Nove godine, moj vlasnik me je redovito čitao. Ali sad izgleda da me je zaboravio.2. veljače
Zajedno sa još nekim knjigama, pažljivo je s mene obrisana prašina i potom sam opet postavljena na svoje mjesto.
8. veljače
Moj vlasnik me je na brzinu otvorio, tražeći nešto, a onda me je uzeo sa sobom u nedjeljnu školu.
7. ožujka
Obrisana je prašina s mene. Vrlo pažljivo. Uredno sam smještena na policu. Inače sam, nakon kratkog izleta u nedjeljnu školu, stalno ležala na stoliću u predsoblju.
12. travnja
Danas je bio bogat radni dan. Moj vlasnik je negdje trebao propovijedati. Zbog toga je morao pronaći nekoliko tekstova u meni. Morao si je dati puno truda da ih nađe, iako se oni uvijek nalaze na istom mjestu.
5. svibnja
U bakinim rukama! Čitavo popodne! Došla je u posjet u našu kuću. Jedna suza iz njenog oka pala je na Kološanima 2,3-7, gdje je riječ o dragocjenosti mudrosti i spoznaje te o utvrđenosti u vjeri.
6. svibnja
Opet čitavo prijepodne u bakinim rukama. Dugo je čitala 1 Kor 13 i razmišljala. Zatim je okrenula posljednje stihove 15. poglavlja. Tiho je izgovarala dok je čitala, pa sam zamijetila kako su joj riječi "ljubav" i "ustrajnost" bile važne,
7.,8. svibnja
Svaki dan u bakinim rukama! Osjetila sam kako me voli. Ponekad čita, a ponekad potiho izgovara pročitano, zatvorenih očiju.
10. svibnja
Baka je opet otputovala. Poljubila me na rastanku.
3. lipnja
Danas je netko stavio cvijet između mojih listova.
1. srpnja
Zajedno s odjećom i ostalim stvarima smještena sam u putni kovčeg. Putujem.
2-7. srpnja
Još sam uvijek u kovčegu, iako je sve ostalo izvađeno iz njega.
15. srpnja
Opet sam kod kuće, na svom starom mjestu. Ne razumijem zašto su me uopće uzimali sa sobom kad sam stalno bila u kovčegu.
1. kolovoza
Zrak je zagušljiv i vruć. Na meni su dva časopisa, jedna knjiga i stari šešir. Ah, da bar to skinu s mene!
5. rujna
Opet s mene obrisali prašinu i stavili me na moju policu.
10. rujna
Danas me Marija kratko upotrijebila. Pisala je jednoj prijateljici, čiji je brat ozbiljno bolestan. Tražila je u meni neki prigodan stih.
Mislim da ovaj dnevnik ne treba posebnog komentara. Ovdje nije riječ o "dnevniku" Biblije koja se svakodnevno koristi u obitelji za dnevnu pobožnost, jer bi ju inače barem jednom dnevno netko uzeo u ruke. Riječ je o Bibliji koja bi trebala služiti za osobnu uporabu. Pitam prvenstveno sebe, a ne tebe - kao što možda očekuješ, što ovaj "Dnevnik jedne Biblije" govori meni. Sličim li njezinom vlasniku ili onoj baki? Jasno, vlasnik možda nije imao toliko vremena za osobno čitanje Biblije kao baka. No nije odlučujuće pitanje: "Koliko vremena provodim čitajući Bibliju?" (iako pitanje "koliko vremena" nije nebitno), nego: "Kolika je vrijednost Biblije za mene?". Volim li ju? Odgovor na ovo pitanje ujedno je i odgovor na pitanje: Volim li Gospodina Isusa? Ne mogu govoriti o ljubavi prema Isusu, ako ne volim svoju Bibliju, jer ona me je i dovela k njemu. A ona je i svakodnevni izvor snage. Biblija je Božja riječ. Razmislimo malo o ovim dubokim riječima koje nalazimo i u Starom i u Novom zavjetu: "Neće čovjek živjeti samo o kruhu, neko o svakoj riječi Božjoj". Ako ova riječ nije naša dnevna hrana, izgladnjet ćemo, a izgladnjelost završava duhovnom smrću. Dok čitamo ovaj "dnevnik" sigurno će nam se pojaviti i druge misli. Možda je najozbiljnija misao ova: ako Biblija izgubi privlačnost za nas, na kraju nam neće više ništa značiti. Nije teško predvidjeti što će nakon toga uslijediti
 |
MASLINOVE GRANČICE ZA PROCESIJU NA CVIJETNICU MOŽETE KROZ TJEDAN ili na sam dan UZETI U CRKVI ILI DJELATNIKA KARITASA.Dar ide za potrebe župnog caritasa Djeco-na Cvjetnicu skupljamo vaše darove s kutijicama za nekoga u potrebi. Vrijeme korizme je bilo vrijeme odricanja i darivan u potrebi. Hvala svima! U kiosku za tisak možete nabiti molitvenike za obitelj: tri vrste molitvenika:
|
 |
|
 |
|
 |
 |
|