5. korizmena nedjelja
U ono vrijeme: Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."
To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"
Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" I zaplaka Isus.
Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?"
Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."
Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11, 1 - 45
»Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, tko i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?«
„Vjeruješ li ovo?“ (Iv 11, 26), ovo je pitanje Isus, u današnjem evanđelju, postavio Marti, sestri njegova prijatelja Lazara, o čijoj je smrti danas riječ. Ona mu odgovara: „Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!“ (r.27). Samo nekoliko redaka dalje, kada Isus želi da se odmakne kamen s Lazarova groba, pogovara njena nevjera: „Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan“ (r.39).
Ne činimo li mi isto? Svakodnevno govorimo da vjerujemo u Boga. Dobro, ako ne baš svakodnevno, onda barem svake nedjelje kada na misi kažemo: „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega…“
Vjerujem u Boga. I to Boga koji je svemogući Otac.
Jeste li ikada zastali i zapitali se što to, zapravo, znači? Otac. Svemogući.
Vratimo se na trenutak u povijest. Daleku povijest. Dok se Bog još objavljivao samo jednom, izabranom, narodu: Izraelcima. Sjetite se njihova izlaska iz Egipatskog ropstva. Bili su sretni, pjevali su: „Moja je snaga, moja pjesma – Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bog oca moga, njega ću veličati“ (Izl 15, 2). A samo nekoliko redaka dalje, baš poput Marte, prigovaraju: „Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: »Što ćemo piti?«“ (r.24).
Danas, tisuće i tisuće godina nakon izbavljenja iz egipatskog ropstva, ne činimo li mi ljudi isto? Govorimo: „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega…“, pjevamo: „Naš Bog je velik“, ali čim se nađemo u pustinji, u kušnji, u nekoj, pa i najmanjoj nevolji, mrmljamo na Boga (i sve one koji nam pokušavaju približiti Boga). Zaboravljamo tko je naš Otac. Zaboravljamo kolika je njegova ljubav. Zaboravljamo da on sve vidi i sve zna, pa tako i što je najbolje za nas.
A naš Otac je Bog. Svemogući Bog. Bog koji je svoju ljubav prema čovjeku pokazao ovako: „dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“ (Rim 5, 8).
Uzmimo si danas trenutak i razmislimo. Ne o tome vjerujemo li U BOGA, nego: vjerujemo li BOGU?! I To Bogu koji je Otac. Svemogući Otac koji na naše molitve nudi tri odgovora: „Da!“, „Malo pričekaj“ i „Imam nešto bolje za tebe!“
Život jači od smrti
Pripovijest o Lazaru je jedna povijest životne nade koja je jača od smrti, jer je Isus već sada, svojim uskrsnućem, pobijedio jedinstvenost smrti i poništio je. U razgovoru s Martom stoji: »Isus joj reče: uskrsnut će brat tvoj. Marija mu reče: znam, da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan. Odgovori joj Isus: ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje ako i umre živjet će. I svaki koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?» (Iv 11, 23-26)
Po vjeri u Isusa već sada je smrt nadvladana životom, jer kako nam stoji napisano u Pavlovoj poslanici Rimljanima: „Jer Duh Božji boravi u nama i on će naše smrtno tijelo preobraziti u besmrtno i taj životno djeluje, životno koje ne umire. A život je prema Pavlu, u poslanici Galaćanima, dar Božji i djelo duha Božjega, a to je život kojega određuju ljubav, prijateljstvo, radost, mir, postojanost, dobrota, vjernost, vladanje nad sobom. (usp Gal 5,22)
Nadvladati smrtne sile
U vjeri u Isusa Krista, u vjeri koja je djelotvorna u ljubavi, nadvladavaju se već sada smrtne sile koje u svijetu djeluju. Ako je naša ljubav djelotvorna - npr. u bilo kojoj akciji, tada se nadvladava smrtna sila koja djeluje u ljudima koji umiru od gladi i u drugim nevoljama. Dragi kršćani, pripovijest o Lazaru koju nam je Ivan ispripovjedio govori nam da su se u Isusu pokazale naše čežnje za srećom, za životom, za Bogom koji pokazuje život i govori nam da je po toj vjeri u Isusa Krista želja za životom jača od smrti i da se već sada ispunja u ljubavi.
Moderni čovjek pita, kod ovakvog pripovijedanja o čudu, kao o uskrsnuću Lazarovu, o povijesnim okolnostima koje stoje iza toga. Tako promašuje smisao i cilj poruke koja nam se ovdje naviješta. Čudesa, ozdravljenja, uskrsnuća mrtvih nisu za ljude u starini bili nevjerodostojni događaji, čiju povijesnost bi trebalo ispitati, to su bili događaji koji su se, u njegovo vrijeme, događali, a koje su, sasvim normalno, očekivali od Božjeg čovjeka, proroka. Našoj pozornosti bi trebalo biti važno pitanje: Zašto evanđelist opisuje ovaj događaj? Koju poruku želi prenijeti? U središtu pripovijedanja je ispovijest Marte, Lazarove sestre. Obje sestre su zavapile: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi bio umro." A Isus odgovara Marti: Uskrsnut će brat tvoj, ali ne tek na sudnji dan, kako su brojni Židovi vjerovali, nego tko u Isusa vjeruje ako i umre živi.
Isus ne naviješta samo život, Isus ne daruje život koji će uskoro brzo proći, on je sam Život i to u punom smislu riječi: Život koji više ne vodi u smrt, nego koji ne pozna konca. On je život koji je s križa i iz smrti uskrsnuo i daruje ga onima koji u njega vjeruju. Tako, ovdje pred zajednicu koja sluša događaj pashe dvije sedmice prije najvećih dana Gospodnje godine, dolazi nedohvatljiva tajna života, koji pobjeđuje s križa i tako, onoga koji vjeruje i u njega gleda, spašava od propasti. Spasenje nije neki „ono", nego Isus pita: „Vjeruješ li ovo?" Spasenje je jedan „TI" kojemu Marta ispovijeda: Ti si Mesija, Sin Božji, koji dolazi na svijet! I u ovom evanđelju se upravo radi o ovoj uskrsnoj središnjici. I zato zaključuje evanđelje: Mnogi koji su vidjeli što je Isus učinio, povjerovaše u njega. Evanđelist je napisao ovu perikopu da bismo i mi došli do te vjere. Ovdje se ne radi o jednom događaju i njegovim povijesnim okolnostima, nego: „Sve je ovo napisano da i vi vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji i tako, po vjeri u njega, imate život" (Iv 20,31)
 |
Zahvaljujem svima koji su pristupili sakramentu sv. ispovijedi te potičem one koji još nisu da to učine ovih dana. U subotu 12. travnja nakon večernje sv. mise, bit će tradicionalni susret sa starijim župljanima. Na Cvjetnicu misijska grupa će imati štand gdje će prodavati uskrsne dekoracije. Kupnjom njihovih proizvoda pomažete našim misionarima. Na nedjelju Cvjetnice moći ćete uzeti maslinove grančice te tom prigodom darovati dobrovoljnim prilogom naš Caritas. Činimo dobra djela, možda ne možemo učiniti sve, ali možemo nešto. Molim da do utorka javite zvonarima imena svojih starih i bolesnih zbog uskrsne ispovijedi. Na izlazu iz crkve imate novi broj Glasa Koncila te ostali katolički tisak. PREPORUČAM I NADALJE U VAŠE MOLITVE ŽUPNIKA VLČ. VLADU!!! VjeronaukKRIZMANICI Srijeda u 15 sati. PRVAPRIČEST Srijeda u 16.00 h. Sastanak ŽPV utorak u 20:00h |
 |
 |
 |
 Ozivaju se: Marin Petrović rođ.1985 iz Hrženice i Petra Bergovec rođ.1985 iz Sudovčine. Vjenčanje je 26.04.u Martijancu. |
|