5. korizmena nedjelja
Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život:tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Iv 11, 1-45
Gospodine, da si Ti bio ovdje, moj brat ne bi umro, rekla je ožalošćena Lazarova sestra Marija Isusu, kada je četiri dana nakon Lazarove smrti došao na njegov grob. Sličan uzdah MOŽEMO čuti iz grudiju i dan-danas, Gospodine, da si Ti bio ovdje, moj muž bi živio; da si Tu bio ovdje, naš bolesnik ne bi toliko trpio; da si Ti bio ovdje, ne bi nam se rodilo slaboumna dijete; da si Ti bio ovdje, naša kćerka ne bi tako nesretno pala, da će cijelog života ostati hroma; da si Ti bio ovdje, na svijetu bi bilo manje boli, nesreća, potresa, poplava, požara... Gospodine, zar ne znaš, da medu nama ima dovoljno ljudi, koji vele da ne mogu vjerovati u Tebe, jer sve to dopuštaš, pa da još toliko drugih zala... Gdje si, Gospodine? Kako je Isus odgovorio Mariji, Lazarovoj sestri?
Najprije tako, da se nad grobom rasplakao. Oni koji su bili kraj Njega, rekli su: Gledajte, kako ga je ljubio!
Sto to znači? Zar ne, da Isus plače sa svima koji plaču? Isus nije bez srca dok gleda naše boli. Kada je postao čovjekom, postao nam je sličan i po trpljenju i po suosjećanju. Isus razumije ženu koja plače nad mrtvim mužem; osjeća s roditeljima koji imaju slaboumno dijete; trpi s djevojkom na invalidskim kolicima; s nama je i ljubi nas; dok nas udaraju križevi i teškoće života. Ali Isusov plač nije bio jedini odgovor nad Lazarovim grobom. Rekao je Marija: Nisam li ti govorio, da ćeš vidjeti slavu Božju? Kroz nekoliko trenutaka zaista je vidjela slavu Božju, a s njome su je vidjeli i svi koji su stajali uz nju. Mrtvi Lazar na Isusov poziv izašao je iz groba. Tako je Isus ostvario navještaj kojeg je navijestio nekoliko dana ranije, kada je u udaljenom mjestu dobio vijest o Lazarovoj bolesti. Ta bolest nije na smrt, već će se po njoj proslaviti Sin Božji?
S p a l i o n i c a o t p a d a
Visoki standardi suvremenoga društva pretpostavljaju izgradnju spalionica otpada kao odgovor na sve veću količinu prljavštine i pogubnog zagađenja okoliša. Spalionice doista jamče smanjenje nečistoće, kako u okolišu, tako i u odlagalištima. Osim toga od spaljivanja otpada dobije se znatna količina toplinske i električne energije. No ne postoji samo organski otpad, nego i onaj duhovni nevidljivi. Na žalost, počesto zaboravimo počistiti ga i spaliti za čist okoliš. Srećom sam Bog je izgradio spalionice za zbrinjavanje duhovnog otpada – grijeha koji prlja ljudske duše. Dajući nam ispovijed i ispovjedaonicu dao nam je spalionicu grijeha i omogućio čist okoliš naših duša. Iskrena ispovijed ujedno pokazuje da otpad grijeha može poslužiti i kao svojevrsna energija. Onomu koji ga ponizno spaljuje na božanskoj vatri pročišćenja, spaljen grijeh mu postaje izvorom nadahnuća i snage za čistiju i bolju budućnost. Naša župna zajednica – župljani – imali su priliku u uskrsnoj ispovijedi u našoj župnoj crkvi u danima očišćenja od grijeha krenuti ponovno u život s milosrdnim Bogom. Nažalost mnogi nisu znali iskoristiit taj trenutak očišćenja zbog zapreke ili osobnog nemara. Kao da nam nije stalo do zapovijedi: svake se godine ispovijedi…
Isusa pribijaju na križ
Stoljeće sedamnaesto. Premda brojem mali, duhom i umom veliki, dadoše Hrvati velike umove poput Bartola Kašića, Ivana Lučića, Jurja Križanića: ljude kulture, hrvatskog duha i svete vjere. No to je i vrijeme potresa i razaranja, od onih prirodnih do političkih, ali samoprijegor i žrtva mnogih počeli su donositi ploda. Tada svoja imena upisaše u neizbrisivo pamćenja svoga naroda Zrinski i Frankopan. Prije pogibije, dok im suci i tužitelji Ispisivahu osudu, zapisa Fran Krsto proročke riječi:
Navik on živi ki zgine pošteno.
S: Pomolimo se.
Raspeti Isuse, daj nam milost posvemašnje vjernosti tvojim vrijednostima, pa i onda kad će nas radi njih pribijati na križeve, jer s tobom, oni su nam sredstvo uzvišenja.
 |
Hvala našoj općini, načelniku J. Jani i djelatnicima, koji u polju između Sv. Đurđa i Karlovca urediše raspelo i okoliš oko rasplea. Posađeni su borovi, čempresi i cvijeće. Hvala Nadi Sermek iz Prilesa na kolačima za korizmenu ispovijed. |
 |
|
 |
 Smilka Kraljić r.1951. iz Trbovlja (r. Sesvete). Mir vječni |
 |
|