5. korizmena nedjelja
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«
Iv 12, 20-33
U evanđeljima na više mjesta susrećemo želju da netko želi vidjeti Isusa.. Sjetimo se Zakeja, varalice i lupeža, nadcarinika i to bogata koji je čeznuo postati drukčiji, htio je vidjeti Isusa, ali to nije mogao od mnoštva jer je bio niska stasa (Lk 19, 3). Kralj Herod u strahu za svoju moć htio je vidjeti Isusa i iskusiti tko je stvarno on (Lk 9,9). U današnjem evanđelju neki pobožni Grci koji su došli u Jeruzalem moliti se, bili su radoznali jer su slušali o Isusu. Možda nisu bili samo radoznali nego su ga stvarno željeli vidjeti i upoznati. Što je to što ljude pokreće da žele vidjeti Isusa? Možda je to čežnja za smislom, za životom, za nadom povezanih slutnjom: kod Isusa bih mogao naći odgovor.
Interesantno je pritom da oni ne žele čuti Isusa nego ga žele vidjeti! Naravno vjera dolazi od slušanja (Rim10,17), ali odlučujuće je da vjera dolazi od gledanja! "Riječi su dosta promjenjive, dajte da vidimo djela!", kaže direktor u uvodu Goetheova Fausta. Tko treba doći do vjere, mora nešto i vidjeti! Ako želimo vjeru približiti ljudima, tada ne samo govoriti nego vjeru i živjeti da bi oni mogli vidjeti.
Što su Grci mogli vidjeti? Jesu li mogli vidjeti kralja? Menadžera? Spretnog čovjeka? Sam Isus sebe predstavlja riječima koje će tada tijekom evanđelja zorno biti ispunjene njegovim životom.
"Duša mi je sada potresena" , kaže o sebi. Moja je duša ispunjena mislima i osjećajima: radi se o "času".I pita se: trebam li moliti Oca da me oslobodi od ovoga neljudskog mučenja?Pitanja za pitanjima koja većinom ostaju bez odgovora. I zato Isus u svome smrtnom strahu ne želi nikakav odgovor na to pitanje – on razmišlja, ne upravlja ga Bogu.
To su vidjeli Grci, to vidimo mi, vi i ja, današnji Grci: vidimo Isusa koji sebi nije priuštio privilegij, koji ide putem patnje, da bude na mojoj strani. Isus se pokazuje u ovom evanđelju kao onaj koji vjeruje svome Ocu i koji je vjeran meni u svojoj patnji i boli. On me ne želi ostaviti samoga na Maslinskoj gori moga života, na križnom putu moga života, na Golgoti moga života. On to zna. On je na mojoj strani: sasvim zorno.
Grijeh
Grijeh je moralno zlo, ali nije svako zlo grijeh. Da bi nešto bilo grijeh, treba biti zlo i učinjeno svjesno i slobodno. Ako nema ta 3 elementa, ne možemo govoriti o grijehu. Isus je molio oproštenje za svoje mučitelje jer, kako je rekao, ne znaju što čine. Komplicirano je govoriti o grijehu jer grijeh u teološkom smislu čine samo vjernici. Nevjernici, oni koji ne vjeruju u grijeh, mogu činiti zlo i pogriješiti, ali ne mogu sagriješiti. Opisao bih grijeh kao svjesno kršenje moralnog zakona i po tome put u propast. Čovjek griješi kada se buni protiv Božjeg reda stvari i valjda misli da on zna bolje i pametnije, pa krene sam. I to bi bio grijeh, svjesno odvajanje od Boga, što ima za posljedicu i odvajanje od svega što je Božje, a u Bogu je izvor svega dobra i svega pozitivnoga. Tko griješi ne može se valjano nadati dobru, jer samim grijehom razara dobro.
Danas općenito ljudi ne vjeruju u strahotu grijeha, čak i ako vjeruju u mogućnost grijeha, svode to na male grijehe. Pojam grijeha je u krizi. Po mom mišljenju, mogućnost da sagriješimo otkriva nam koliku slobodu i odgovornost kao ljudi imamo. Životinje se ravnaju po instinktima i one nemaju grijeha, ali čovjek ima razum i slobodu da sam odluči što će i kako će. S jedne strane imamo mogućnost pogriješiti, ali baš zato, naš odabir za dobro dobiva na svom značenju. Baš zbog grijeha, dobrota ima svoju vrijednost. Grijeh ne može nikad biti jači od dobra – to također vjerujem. Isus Krist je na križu prihvatio grijeh svijeta i nadvladao ga te i nama pokazao kako, praštanjem i nevinošću, otkupiti grijeh i vratiti milost/život koji grijehom gubimo.
U tradiciji vjere poznajemo nešto što se zove istočni grijeh o čemu će još biti prilike govoriti, ovdje ga samo navodim kao grijeh za koji je odgovoran jedan čovjek, a svi drugi osjećaju njegovu posljedicu – dovoljan je jedan grijeh da cijeli svijet upropasti. S druge strane, Isusova jedna žrtva bila je dovoljna da grijeh, sav grijeh oprosti.
 |
Potičem ovogodišnje krizmanike i prvopričesnike da se marljivo pripremaju i uče zadano gradivo. Zbog ispovijedi po župama, idućeg tjedna kao ni u Velikom Tjednu neće biti vjeronauka. No, unaprijed im najavljujem da će za vrijeme uskrsnih praznika to nadoknaditi, kada ćemo imati vjeronauk svaki dan. Sve obavijesti će biti u listiću na vrijeme. Potičem roditelje prvopričesnika i krizmanika da se aktivno uključe u pripreme svoje djece za ove sakramente. |
 |
|
 |
 |
 |
|